LEGENDARNI BLAŽENKO LACKOVIĆ EKSKLUZIVNO ZA SN 'Mi i Francuzi nismo prijatelji, očekujem da će uprijeti sve snage kako bi nas udaljili od Tokija'

KOMENTIRA: BLAŽENKO LACKOVIĆ

Odlično smo ušli u utakmicu s Nijemcima, i to moram naglasiti i pohvaliti. Posebno je početnih nekoliko minuta bilo sjajno, podosta smo neću reći iznenadili, ali uveli u probleme Nijemce. Naglašavam taj ulazak u utakmicu jer on, sam po sebi, nije bio lak niti u lakim okolnostima. To je bilo ipak samo 24 sata nakon poraza od Brazila, utakmice koja nas je energetski i više emocionalno silno potrošila. Ne znam koliko se spavalo nakon Brazila, a prije Njemačke. Nadalje, poraz od Brazila sada nas je sučelio s utakmicom koja je nama bila “biti ili ne biti” u smislu borbe za medalju. Uza sve, pod silnim pritiskom tribina. Bio sam na toj utakmici u Kölnu, dvorana krcata, svih 19.000 gledatelja, i, jasno, velika većina domaćih, njemačkih navijača. Tomu se valjalo oduprijeti.

Damir Krajac / CROPIX / CROPIX

Blaženko Lacković

Ovo nije bila ljepotica

To su sve nimalo beznačajna opterećenja koja smo mi jako dobro nadvladali i odlično ušli u utakmicu. Ni Nijemcima u konačnici nije bilo lako jer su se i oni našli s jedne strane pred pritiskom svoje publike, te s druge pod pritiskom naše dobre igre. Točno kako sam i očekivao počeli smo s 5-1 obranom koja je bila jako, jako dobra, i tu su počele njemačke nevolje. Uz sve je onda i Šego sjajno otvorio ispred gola. Tu je promašivao i Groetzky, a osobno se ne sjećam da je Gensheimer toliko puno puta kao jučer u prvom dijelu ispromašivao, i to cijeli gol. Naravno, bilo je tu pogrešaka i s naše strane, nije cijelo vrijeme bilo tako jako dobro. No postoji razlog. Ovo nije bila utakmica ljepotica, nije bila utakmica o kojoj će se pričati, izdvajati neke akcije u smislu efektnosti, ovo nije bila čak ni osobito lijepa utakmica. Nije to bilo ni za očekivati. Ovo je bio rat! Vrlo čvrsta, agresivna, na trenutke gruba utakmica. Posebno su Nijemci, koji su ipak svjesni da ne igraju osobito, da nisu vrhunske kvalitete, bili vrlo grubi. U takvoj je igri onda bilo i dosta tehničkih pogrešaka, izgubljenih lopti, s jedne i druge strane. Danski suci koji imaju svoje ime i prezime u svijetu rukometa su čak u početku odmah kažnjavali odnosno reagirali na tu grubost. Nisu prezali od isključenja njemačkih igrača, pa u jednom trenutku čak dvojice praktički u istom trenutku.

E sad dolazimo do te zadnje minute, našeg zadnjeg napada... Je li bilo baš probijanje Štrleku kako je suđeno ili prekršaj nad njim? Svatko ima svoje viđenje, o tomu bi se dalo raspravljati. Meni je više problem što za zapisničkim stolom uz delegata postoje dva tipa ispred kojih je monitor, televizor. Pa zašto to ne iskoristiti? No ne bih se toliko bavio zadnjom minutom i spornim prekršajem/probijanjem. Prvo, mislim da smo u zadnjih pet minuta utakmice malo pali s koncentracijom. Dalje, nemojmo opet zaboraviti Brazil. Tu su počeli naši problemi. Znam kako je sada dečkima. Meni samom je iznimno žao. Žao zato što smo, recimo, od prve utakmice imali sjajne vratare, obojicu. Šego je sigurno među najboljim vratarima cijelog turnira. Nadalje, uza sve probleme, a tu mislim na ozljedu Cindrića, bili smo ipak blizu, jako blizu. Sad tu moram reći da nam se to ponavlja već neko vrijeme, nekoliko godina. Jako smo, jako blizu samog vrha, finala ili postolja. Na korak smo do elite, ali i ostajemo kratki za baš taj jedan korak.

Klubovi jedva preživljavaju

Nužno je, po meni, ipak više ulagati u Hrvatskoj u rukomet, u klubove. Ti klubovi moraju biti sredine u koje će dolaziti djeca koja žele biti novi Duvnjaci, Cindrići ili Stepančići. Nama se događa danas, već neko vrijeme, da su nam klubovi na rubu egzistencije, da se primarno razmišlja kako preživjeti, kako održati klub. Ako po ovom pitanju nešto jako brzo ne promijenimo na bolje, ne piše nam se dobro. To je problem.

Francuska? Utakmica koja ‘nosi’ još nešto. Nešto što ionako ‘visi’ cijelo vrijeme, a to je borba za kvalifikacijsko mjesto za OI u Tokiju. Te kvalifikacije za Tokio u načelu su ionako, zapravo, prvi i, realno, najbitniji cilj naše reprezentacije još uoči odlaska na Svjetsko prvenstvo.

Sada pričati o nekoj taktici neću, ali ću reći da se grdo varaju svi koji misle da će nam biti puno lakše zato što su se Francuzi već plasirali u polufinale Svjetskog prvenstva. Ne, ja očekujem nešto sasvim drugo. Očekujem Francuze koji će, u redu možda malo ponekog i odmarati, igrati s nešto mlađima, ali očekujem Francusku koja će uprijeti sve snage da nas pobijede i približe mogućem udaljavanju iz Tokija. Slušajte, mi i Francuzi nismo prijatelji, ha-ha. Želim reći da je njihovo razmišljanje legitimno, da si mogu pomisliti kako su u prilici udaljiti jednu jaku reprezentaciju kakva je Hrvatska s olimpijskog turnira sljedeće godine. Naravno da se mora još ponešto za to ‘poklopiti’, ali prvi korak u ovom smjeru moraju napraviti oni. Zato, ne očekujem uopće laganu utakmicu, ali i vjerujem u naše.