Jedan od onih neospornih vaterpolskih, pa i općenito sportskih autoriteta čije je mišljenje uvijek zgodno čuti, osluhnuti tijek misli, njegova viđenja. Poglavito kada se radi o vaterpolu, sportu u kojem je stekao nekoliko doktorata ili stigao do zvanja akademika. Ratko Rudić odgledao je najveći dio utakmica na završnom turniru prvog izdanja Europa kupa, vidio sve najbitnije igrače. Stoga nas je zanimala njegova ocjena turnira, za koji su mnogi igrači, ali i i izbornici rekli da zbog forme većine momčadi ipak nije baš top. Čisto zbog činjenice kada se održava, uoči završnice cijele klupske sezone.
- Pa, i normalno je da nije baš top u ovom trenutku - slaže se RR.
- Treneri pak nisu imali ni dovoljno vremena za veće pripreme. Ovo je jedno kontrolno natjecanje na kojem je bilo nekoliko jako dobrih utakmica. Neke su odigrane na dosta visokom ritmu. Riječki turnir je generalno dao dobar pregled prije reprezentativne sezone koja u biti uskoro kreće. Uostalom, momčadi su bile dosta motivirane za napraviti određeni rezultat, a bilo je i iznenađujućih rezultata što je razumljivo za ovakav tip natjecanja. Dobro iskustvo reprezentacijama, ali i LEN-u također za buduće organizacije ovakvih turnira.
Bi li bilo bolje kada bi se Europa kup kalendarski bolje smjestio, pa onda igrao svaki drugi dan, a ne kao ovo - svaka momčad po četiri utakmice u četiri dana.
- Ne, to nema veze. Utakmica znamo nosi i određenu psihološku tenziju koja je više no fizička. Moram napomenuti da smo mi svojedobno igrali i po 8 utakmica uzastopno, svaki dan. Dalje, nisu sve utakmice istog intenziteta. Pa, nisu bile ni tu, u Rijeci. Jasno, ovo je napravljeno sada tako da bi se i uštedjelo na vremenu. Danas, kada igramo velika natjecanja poput SP i EP svaki drugi dan, neki put je to i predugačko.
Uskladiti kalendar
Mislite možda napraviti nešto poput rukometaša, dvije utakmice pa pauza jedan dan, pa jedna utakmica, pauza, pa opet dvije...
- To bi bilo OK po meni. No, za ovakav tip turnira ne trebaju prevelike pauze.
Razgovarali smo neki dan sa srpskim izbornikom Dejanom Savićem, ali jednako zbore i drugi treneri i igrači koji vele da im je raspored prezgusnut tijekom cijele sezone, prevelik je broj utakmica, natjecanja, to troši igrače, a ponekad zbunjuje i javnost.
- Imajte u vidu da smo se mi godinama borili za upravo suprotno u vaterpolu, da igramo što više utakmica! Stalno smo prigovarali da imamo premalo utakmica. Sad kao nije dobro jer ih je previše. Drugo, od svih tih utakmica u jednoj sezoni, nema više od 15-20 utakmica najvišeg intenziteta. Derbija! Valja znati da broj utakmica donosi kvalitetu igračima. Tako je u NBA u kojem se igra puno češće nego u vaterpolu, ali i u kojem igrači imaju mjesec dana potpunog odmora. Slažem se da bi se sigurno kalendar trebao malo uskladiti, što će se napraviti, ali mislim da ne smeta velik broj utakmica. Inače bi bili na razini Australije i SAD.
Koliko se daleko odmaknulo u onoj raspravi o mogućim promjenama pravila vaterpolske igre u što ste i sami se dosta aktivirali?
Kakvu igru želimo?
- Pokrenut je proces u kojem nije bitna samo promjena pravila igre. Važno je poboljšati i uznapredovati generalno vaterpolsku igru, u svim segmentima. Mi trebamo odlučiti kakvu igru želimo, s više ili manje pokreta, pa da bude razumljivija ljudima koji gledaju na tribini ili ispred tv-ekrana, pa da sami ti prijenosi budu boje pripremljeni, da nam je kontakt s medijima bolji. Ono što je najvažnije po meni je pitanje organizacije natjecanja, marketing i sustav natjecanja. Nisam pristaša radikalnijih promjena prije OI u Tokiju 2020.
Hoćemo li imati već na EP u Barceloni ovog ljeta mogućnost da svaka momčad ima po 15 igrača?
- Mislim da ondje još ne. Baš sam i ja to pitao, pokušat ćemo to realizirati, ali mislim da je premalo vremena za tu opciju već za Barcelonu 2018.
Za konac, malo o Barakudama. Pogled i ocjena Hrvatske iz očiju onog koji ih je vodio od 2004. do 2012.
- Meni je Hrvatska ostavila jako dobar dojam. Djeluje vrlo moćno, čak i bez Sukna. Obrana jako, jako dobra. Zaista, mi vrlo, vrlo teško primamo gol. Ne rade puno pogrešaka, te je obrana ta koja zapravo radi stabilnost čitave igre. Uz sve, imamo sada dva izvanredna centra (Lončar - Vrlić), imamo i vanjske pucače (Fatović, Vukičević, Šetka), pa sjajne u kontrama (Garcia, Fatović, Vukičević), ljevoruke igrače (Joković, Garcia, Lozina). Upravo je ovaj turnir pokazatelj snage hrvatske reprezentacije i da Hrvatska može ići vrlo ambiciozno u ovu novu reprezentativnu sezonu - veli Ratko Rudić.