Neki su imali nastavu prije toga, druge je tek čekao radni dan, mališani iz područnih škola bili su uzbuđeni zbog “izleta” u Viroviticu... Tribine su bile pune, po zidovima dvorane “rasla” su velika crvena i mala bijela srca. Transparenti su plesali, žute zastavice skrivale osmijehe, krune na glavama djevojčica i dječaka imala su malog medvjedića Linu, pomponi raznih boja razigrali su se baš kao i njihovi vlasnici.
Lino višebojac je prvi put u 14 godina došao među velike i male Brliće. Donio im je pjesmu i ples, natjecanje i navijanje...
Na dva školska sata zaboravljena je matematika, test iz hrvatskog, nakratko su zašutjeli mobiteli. Dlanovi su bridjeli, a glasovi se borili s decibelima. Škola koja voli sport, živjela ga je.
Lica su bila oslikana crveno-bijelim bojama, mnogi su se uvukli u navijačke “kockice”, naoružali se rekvizitima. Mali petaš Erik Cincibuk iz Rezovca, kojeg mnogi znaju kao odličnog vratara u malom nogometu, na Lino sastanak donio je ručnu vatrogasnu sirenu za uzbunjivanje, koja se, čini se, najviše svidjela medvjediću Lini. Kad je Erik pokrenuo sirenu, najmlađi su se spustili na parket i potrčali za Linom. Skakali s njim, plesali, okružili ga...
- Djeco, svi na tribinu! - povremeno se javljao voditelj Roberto Anić, pokušavajući djelovati strogo.
Prvašica Issa Ilić uhvatila se mikrofona i pjesme “Život nije siv”...
Bila je to zabava za svakog posebno. I za sve njih!
Sara: Izborila sam seniorsko EP
Medvjedić Lino je čvrsto zagrlio najdražeg gosta. Jer, trener Hrvoje Horvat godinama je na njegovu feštu slao svoje igrače, Gromovi iz Nexea “krivi” su što su brojna dječja srca zakucala brže. Lino je nježno šapom stisnuo i malu ruku Sare Malčec s kojom prijateljstvo dijeli već godinu dana. I zato se nije uplašio kad je počela izvoditi katu. Znao je da Sara medalje ne osvaja u borbi sa stvarnim već izmišljenim suparnicima.
Hrvoje Horvat odrastao je uz rukomet i rukometni teren, pa nikakve dvojbe nije bilo - priključio se rukometašima. Saru su privukla slobodna bacanja pa je stala pod koš. Do lopte, koju bi dobacili natjecateljima, teško su dolazili jer su suci preozbiljno shvaćali svoje uloge. Gosti su uspijevali tek baciti koji savjet, ili pljeskom pozdraviti ulazak lopte u gol ili koš.
Uzbudljivije je bilo u skupnim igrama. U povlačenju konopa Sarini peti i osmi razredi su bili uspješniji i Hrvoju se pružila prigoda izboriti se za izjednačenje ili za “nagradu” sa svojom ekipom završiti na parketu izvodeći sklekove. Bilo je neizvjesno, ali iznenađenja nije bilo. Možda su treneru šestih i sedmih razreda skočili žuljevi na ruci, ali se nije dao, izjednačenjem je spasio čast svoje ekipe.
Za sportske zvijezde voditelj Roberto Anić pripremio je još jedan izazov. Vanesa Seifert iz 4. a, bavila se atletikom i plesom, sada je u rukometu, ali ocijenila je da bi najbolje prošla u trčanju. Sara je potrčala iz sve snage, ali Vanesa je bila brža. I zaslužila ovacije s tribina.
Igrom slučaja i Hrvojev izazivač je bio iz 4. a. Jan Živković je također izabrao trčanje, uz njega su bili svi navijači, a protiv Hrvoja Horvata i njegov prijatelj Lino koji mu je smetao i ometao ga na putu do cilja.
Hrvoje i Sara sportski su podnijeli poraze. Hrvoju je postalo jasno zašto su njegovi dečki nakon Lina oduševljeni.
- Lijepo je vidjeti punu dvoranu djece, veselja i sporta kada su ona uglavnom okupirana video igricama i kompjutorima - rekao je, a Sara je priznala:
- Danas je bilo jako zanimljivo. I bilo mi je još ljepše nego prvi put.
Da nešto više znaju o Hrvoju Horvatu i Sari Mačec, sigurno bi mnogi od njih odlučili uživati u sportu, ali nažalost, preostalo je malo prostora za njihove vrlo zanimljive priče.
Hrvoje Horvat morao je završiti u rukometu. I dok je Cvebu znao cijeli svijet, njegovu je veličinu “prepoznao” kad je i sam ozbiljnije ušao u sport svoga oca.
- Još i danas me u rukometnom svijetu po tati zovu Mali Cveba.
U dvorani se nije vinuo u vrh, ali mu je “izlet” u rukomet na pijesku donio europska i svjetska zlata.
- Nadam se da će i u ovom dvoranskom rukometu doći ista količina zlata, da ću kao trener uloviti te medalje.
Prvi je pomoćnik Line Červara u reprezentaciji.
- Velika čast je biti u stožeru hrvatske nacionalne selekcije. Biti dio jedne takve reprezentacije bio je jedan od dječačkih snova. Čekaju nas pripreme za OI i još jedan neostvareni dječački san. A vrh bi bio olimpijsko zlato. Budući da imamo dva olimpijska zlata u obitelji, sad je nekako kronološki red da ja dopeljam i treće zlato. Vidjet ćemo kad će se to ostvariti, ali doći ćemo i do toga - kaže.
Na klupskom planu ambicije su vezane uz Nexe.
- Našice rastu iz godine u godinu. Mi smo sve bolji i bolji. Klub je dobro organiziran, razvijamo se, imamo jako dobru ekipu i naravno da je sportski nadati se. Idemo korak po korak, utakmicu po utakmicu pa ćemo na kraju sezone vidjeti gdje će nas to dovesti.
U PH ste godinama drugi, imate još Kup i SEHA ligu. Možete li već ove godine do tri trofeja?
- Nije toliko realno, ali sigurno se ne predajemo unaprijed - zaključio je Hrvoje Horvat zvan Mali Cveba.
Karatašici Sari Malčec je 19 godina.
- Aktualna sam prvakinja Hrvatske u kategoriji mlađih seniorki i seniorki od prije dva tjedna. Od većih rezultata imam dva peta mjesta s europskih prvenstava. Nije medalja, ali što se nas tiče, to je dosta veliki rezultat.
Na mlađejuniorskom EP izborila se i za seniorsko u Azerbajdžanu krajem ožujka.
- Sretna sam jer ovo iskreno nisam očekivala ove sezone.
Dvije godine za redom proglašena je za najbolju sportašicu Virovitice.
- I u mlađim kategorijama sam bila najbolja. Kako svaka kategorija traje dvije godine, dvaput sam proglašena najboljom kadetkinjom, dvaput sam bila prva juniorka i dva puta kao mlađa seniorka najbolja u seniorskoj kategoriji. I tek sam počela - samouvjereno će.
Cilj joj je ostati u seniorskoj reprezentaciji i...
- Nastupati na svim dolazećim EP i SP. O medalji još neću govoriti, to će biti teško, ali možda već sljedeće godine kad sam još mlađa seniorka, ostvarim malo bolji rezultat.
Želje i postoje kako bi se ostvarile. Zna to Hrvoje Horvat, zna i Sara Malčec.