Medvjedić Lino nakon 10 godina vratio se u Kaptol. Istina, neki učenici koji su tada pohađali OŠ Vilima Korajca već rade, studiraju ili su završili fakultet, danas možda imaju svoju djecu... Ali usmenom predajom glas o Lino višebojcu došao je do nekih novih klinaca.
Ne zna se tko je bio više uzbuđen. Medvjedić Lino ili generacija koja je već počela ispisivati budućnost. Uostalom, nije ni važno.
Da bi mogli postaviti transparent, učenici 6. b morali su se popeti na galeriju. Drugaši su veliko srce naslonili uza zid, malci iz PŠ Alilovci su u poruci, “Linači mi smo pravi, samo nam je sport u glavi”, na svako i ili j umjesto točke stavili malo srce, djeca iz PŠ Podgorje na plakatu “Lino mi te volimo...” svako slovo oslikali su drugom bojom, neki su budili pobjednički duh “Svi su od nas kraći, 5. razred je najjači”... Bilo je balona, pompona, kruna... Najmlađi se nisu micali od Line, stavljajući si ruke na ramena, zajedno s njim vozili su vlakić...
Bilo je veselo, ali pitate li Linu što mu se najviše svidjelo, sigurno će priznati da ga je oduševio Karlo Pranjić izvedbom pjesme “Sve još miriše na nju” dok ga je učitelj Mario Ivanović pratio na klaviru, sportskim repanjem malih četvrtaša, ali posebno ponosan bio je na Lino bećarac kojim ga je “darivao” Školski tamburaški orkestar.
A kad je sve završilo Lino bećar “ukrao je” stihove koji su mu se najviše svidjeli:
“K’o što j’ Lino, takvog nigdi nema,
Nit’ će biti, nit’ će se roditi.”
Marko: Srce nije dalo, nisam mogao otići van
Nije nikakva tajna. Rukometaši Nexea i Lino višebojac se vole javno. Kad god medvjedić Lino dođe u Slavoniju, a idealno je i kada se previše ne udalji od Našica, trener Hrvoje Horvat izvuče džokera. Grad duge i bogate povijesti koji se prvi put spominje 1229. godine, a neko je vrijeme nosio i ime čiju slavu danas pronosi njegov prvoligaški rukometni klub, deset puta za redom, viceprvak Hrvatske, nije hit samo u Slavoniji.
Gotovo cijela ekipa Gromova makar jednom glumila je u Lino predstavi. Kamo god došli, igrači Nexea uzburkaju emocije i izazivaju oduševljenje djece.
Samo dan prije nego što je OŠ Vilima Korajca nakon 10 godina ugostila Lino višebojac, nexeovci su se u Bitolju izborili za četvrtfinale SEHA lige. Međutim, u Makedoniji nisu bili 35-godišnji kapetan Marko Mrđenović i njegov nasljednik na mjestu pivota i najmlađi član Nexea, 18-godišnji Tomislav Kvastek. Oni su svoju “utakmicu” odigrali u Kaptolu.
Tomislav je rukomet počeo igrati u 1. razredu OŠ u RK Đurđenovac. U Našice je došao prije 3-4 godine.
- Bio sam rezervni igrač. Onda sam dobio ponudu da treniram s prvom ekipom, ali kako sam imao nešto više kila, rečeno mi je da se prvo dovedem u red.
I doveo se. Napornim radom, svakodnevnim odlaskom u teretanu, promjenom prehrane, ulaganjem u sebe, skinuo je 25 kg.
Nagrada je došla vrlo brzo. Bio je na jednim pripremama mlade reprezentacije, a “krila je dobio” kad je zabio gol europskom prvaku Vardaru.
- Sviđa mi se trenirati s prvom ekipom, uživam u tome, osjećam napredak.
I snovi su postali konkretniji.
- Jednog se dana vidim u reprezentaciji, a imam ambicija otići u Bundesligu ili u Francusku.
A Lino je umjesto Makedonije izabrao...
- Zato što sam četvrti igrač u ekipi i zato što sam najmlađi. Još uvijek više služim kao popuna - otvoreno će simpatični plavokosi mladić.
Košarkaški visok Marko Mrđenović već 2,5 mjeseca je u “autu”.
- Ozljeda trbušnog zida je malo nezgodna, komplicirana za oporaviti se. Nadam se da ću uskoro, za tjedan, dva ili tri biti spreman, da će me potpuno prestati boljeti. Osjećam da sam puno bolje, ali nelagoda još uvijek postoji, bojim se krenuti jer bi nagli pokret mogao “rastvoriti” ozljedu. Fizički sam dobro, jedva čekam kad ću na trening.
Ispred njega je još dosta posla. Prođu li Vardar Final Four SEHA lige, prvenstvo Hrvatske, Kup sa završnicom u Umagu... Iz EHF-a su, nažalost ispali za gol.
Uhvatili smo ga na prepad.
Koji ćete biti na PH?
- Drugi - lakonski je odgovorio. I brzo se ispravio.
- Nadam se prvi. Nadam se da ove godine možemo osvojiti barem Kup da mogu završiti karijeru. Inače neću!
Marko je prošao sve reprezentativne selekcije, sa seniorskom osvojio srebro na Mediteranskim igrama.
- Naravno da sam mogao bolje. I više. Ali, sve u svemu, zadovoljan sam.
Bez obzira na inozemne ponude, iz Našica se nije micao.
- Ne znam zašto, srce mi nije dalo, nisam mogao napustiti kuću.
Htio je ići u nogomet, braniti, ali, završio je u rukometu. I nije mu žao.
- Rukomet mi je sve, treniram cijeli život.
A koji mu je trenutak najdraži u karijeri?
- Medalja s Mediteranskih igara. I u Našicama je bilo velikih utakmica, velike su mi čak i one kad smo izgubili, imali smo dobrih izdanja. Nadam se da će doći moj specijalni trenutak, da ćemo uzet’ Kup ili prvenstvo, i onda će to biti to.
Nisu bili s klubom, ali nisu žalili. Ispunili su dječja srca, družili se s njima. Navijali.
- Prvi put sam bio u šoku, ukočen. Sada sam znao što me očekuje pa sam se malo više opustio. Sad sam to odradio profesionalno - bio je zadovoljan drugim Linom Marko Mrđenović.
Tomislav Kvastek smatra da je za prvi put bio dovoljno opušten.
- Nažalost, izgubio sam od Marka u međusobnim ogledima. Ali, bitno je da su se djeca zabavila. Bila je dobra atmosfera, napeto i zanimljivo.
Tomislav se družio s rukometašima, Marko je uživao pod košem pogađajući sa svih pozicija.
- Volim košarku i pratim NBA pa sam se odmah dohvatio košarkaške lopte - objasnio je Mrđenović.
U skupnim igrama je dao sve od sebe.
- Ide, ide, ajd’, ajd’, bravo, bravo!
I njegovi šesti i sedmi razredi uspjeli su izvući remi. U revijalnom nastupu, kod djece od 1. do 4. razreda sve su pobjede otišle njegovoj ekipi.
U nogometu je Tomislav izgubio od Nikoline Ilić (4. razred), naravno, pucajući “jedanaesterac” s druge strane terena, isti rezultat u istom sportu ostvario je i sedmaš Luka Karlo Mišić protiv Marka. Nogometaš Luka bio je iznimno sretan.
- Lino višebojac je predobar! - zaključio je. Podijelivši mišljenje s rukometašima iz Našica.