Maestro je neslužbena, načelno počasna titula kojom se u svijetu klasične glazbe odaje priznanje najboljim u pravilu dirigentima. Iako u manjoj mjeri nje nisu lišeni ni skladatelji, izvođači, profesori glazbe.
Vaterpolista Mihu Boškovića (33) novinari su ne jednom znali nazivati Maestro u vodi. Ne bez razloga, ne bez ikakve poveznice. Njegove partiture u vodi tijekom silnih godina veleuspješne karijere u Jugu CO, Primorju EB i poglavito hrvatskoj reprezentaciji, zasluživale su ovakve komplimente. No, Maestro Miho je bio i jedini vaterpolist s istančanim glazbenim sluhom i ukusom. Što je dokazao pohađanjem i konačno diplomom na Glazbenoj akademiji u Splitu.
Bazen i glazba
Bazen i glazba. To je bio njegov odabir. U oba je dosegao vrhunac. U vaterpolu olimpijski pobjednik, u glazbi od sada i službeno - profesor glazbene umjetnosti na Gimnaziji u Dubrovniku! Ovime je Miho i konačno zaključio jedinstvenu i teško ponovljivu igračku karijeru, koja je počela još 1993. u Cavtatu, kada je tadašnji 10-godišnji klinac prvi put iz vode odapeo loptu prema golu.
- Ovog sam ljeta odbio ponude Brescie i mađarskog Egera. Želio sam se vratiti kući. Iz Juga ponude nije bilo, ali je zato stigla ova vrlo zanimljiva iz Gimnazije u Dubrovniku.
Maestro u vodi, Mozart iz bazena. Makar, ovo s Mozartom je više naša, novinarska izvedenica jer nam je prije koju godinu Miho otkrio svojeg omiljenog skladatelja.
- Bach! Johann Sebastian Bach. Često sviram njegove skladbe. Što sam više na studiju analizirao njegove skladbe, to sam mu se više divio. Genijalan autor.
Uostalom, ima sada tome dobrih devet godina, koncem godine u kojoj je s Barakudama postao svjetski prvak (2007), u Lisinskom je na priredbi HOO-a zasvirao Bacha na glasoviru. Njegov prvi veći javni nastup. Odnosno, prvi odjeven. Dotad smo, kao i podosta puta kasnije svjedočili njegovim simfonijama u bazenu. One su, doista bile veličanstvene, glamurozne, teško više ikad ponovljive. Jedan od naših najboljih vaterpolista svih vremena! Kada tako nešto napišete, izgovorite za pojedinca u sportu u kojem Hrvati kraljuju desetljećima, s mnoštvom olimpijskih, svjetskih i europskih zlata, reprezentativnih i klupskih trofeja, a svjesni da nimalo ne pretjerujete, onda ste sve rekli.
Genijalac
Nikada nećemo zaboraviti početak ožujka 2007. Reprezentacija se spremala za odlazak u Melbourne. Malo je tko znao da uopće idu. Novinar je tom istom Mihi poslao tek kratku poruku prije polijetanja.
“Majstore, ovo je sad tvoje prvenstvo”.
Znate kako je završilo. Kada su se vratili, Miho će samo kratko.
- Bogami, ona poruka je bila...
Pogodak? Ma ne, samo je tako prokleto jednostavno prepoznati genijalca. On je to bespogovorno bio. Te je godine proglašen za najboljeg vaterpolista Europe. Isto će mu poći za rukom pet godina kasnije. Te iste godine (2012) bio je i drugi vaterpolist svijeta, iza opet Hrvata, Josipa Pavića. Još prije godinu i pol dana bio je u kadru samih Barakuda, ali tada je sam odlučio.
- Ne mogu. Nema smisla nekome uzimati mjesto samo zbog imena kada objektivno nisam više onaj pravi.
Pravi nije bio samo zbog izmučenosti ozljedama. Proteklu sezonu je odigrao u riječkom Primorju EB. Nakon finala s Jugom CO slutili smo da jest kraj, iako službeno nije bilo. Jednako kao što je bilo potrage za njim. Znali smo za neke klubove, nismo znali za jednu - Gimnaziju u Dubrovniku. Odličan izbor, cjeloživotan poziv. Nije uobičajen u svijetu sportaša, ali kao da je Miho Bošković bio uobičajen ili jedan od mnogih sportaša, vaterpolista. Bošković je bio i ostao - Maestro Miho!