Sandra, Tin, Sinkovići i samostreličarke danas su bili glavna priča, glavne zvijezde naše svečanosti, ali svoje su zaslužene minute dobili i neki novi klinci o kojima ćete, nadamo se, još puno slušati u godinama koje dolaze. Franku Grgiću dodijelili smo nagradu za najboljeg mladog sportaša, ali uz njega je bilo još osmero sjajnih mladih ljudi, velikih nada hrvatskog sporta. Njima smo, već tradicionalno, dali ulogu najavljivača glavnih nagrada, a posao su obavili besprijekorno. Iako im nije bilo lako stati pred mikrofone, priznat će to svi. Zapravo gotovo svi.
- Ma, bilo je samo malo u početku treme, ali kad izađeš na pozornicu, sve to nestane - frajerski nam je odgovorio tenisač Dino Prižmić, osvajač europskog Mastersa do 14 godina.
Njegova partnerica na pozornici bila je 19-godišnja odbojkašica Mladosti Lara Štimac koja je imala sasvim drugačiji osjećaj.
- Trema je još uvijek prisutna, slegnut će se tek kad pogledam na televiziji kako je to izgledalo - uz osmijeh će Lara.
Dino nije bio jedini predstavnik tenisa na našoj dodjeli, ugostili smo i njegovu vršnjakinju Petru Marčinko, također pobjednicu europskog Mastersa do 14 godina.
- Puno je ljudi bilo i bilo me malo frka na početku, ali onda sam vidjela da je i drugima bilo teško govoriti. Bilo je puno poznatih sportaša, nisam nikad bila na nečem ovakvom - kaže Petra koja je mikrofon dijelila s rukometašem Fabijanom Grubišićem.
Je li trema bila veća na našoj pozornici ili uoči teniskog meča?
- Definitivno sada, u tenisu uopće nemam tremu - smije se Petra, a na sličan način odgovara i Marija Tolj, europska mlađeseniorska prvakinja u bacanju diska.
- Lakše je odraditi trening kod Rolanda Varge, nego izaći pred mikrofone. Nisam baš obožavateljica velikog broja ljudi - priznala je Marija koja je s rukometašem Dominikom Kuzmanovićem, najavila najbolju hrvatsku sportašicu Sandru Perković.
Koju bi jednog dana mogla naslijediti na diskaškom tronu, a možda i s peharom SN-a u rukama...
- Naravno da ovakav događaj budi u tebi želju da jednoga dana i ti staneš na ovu pozornicu i da primiš nagradu.
Slažu se s time, dakako, i ostali junaci naše priče. Odbojkašice, recimo, jako dugo nismo vidjeli kao našu ekipu godine, možda je vrijeme da se to promijeni.
- Nadam se da će biti tako i da ću i ja biti u toj ekipi. Bilo bi lijepo da se opet vidimo ovdje, ali da tada budem primala nagradu, a ne je najavljivala - kaže Lara Štimac.
Kao i svi talentirani sportaši, puna je snova i velikih ambicija.
- Olimpijske igre su vrh koji svaki sportaš želi i očekuje, ali ja bih išla stepenicu po stepenicu. Za početak mi je želja otići iz Hrvatske, na primjer u Italiju, tamo se pokazati, a onda će doći i ostali sportski uspjesi. No, prije toga ponovno želim s Mladosti osvojiti prvenstvo i kup, a nadam se prvom mjestu i u MEVZA-i.
Za razliku od Lare, koja tek razmišlja o preseljenju, Dino Prižmić je to već obavio. Iz rodnog Splita se zbog boljih uvjeta preselio u Zagreb.
- Super mi je ovdje, imam cijeli tim uz sebe, trenere, fizioterapeute, sve.
A to znači da u 2020. možemo očekivati novi korak naprijed.
- Sad ću igrati malo jače turnire do 18 godina, pa na ITF-ove, još kasnije na Challengere, a nakon toga me čeka profesionalni tenis, ATP razina. E, za to se moram strašno spremiti i jako ću trenirati za to.
Od naše veličanstvene osmorke najbliža ostvarenju olimpijskog sna je Marija Tolj.
- Moje glavne sportske želje u 2020. su otići na Igre u Tokio i nakon toga ući u finale Europskog prvenstva u Parizu - jasno je poručila Marija.
Nadajmo se da tako i biti i da ćemo i Mariju i sve ostale naše mlade prezentere, a bili su tu i stolnotenisačica Hana Arapović i vaterpolist Tomislav Stipo Samardžić, jednog dana opet vidjeti na našoj pozornici. I da će tada, kako su i sami poželjeli, biti u malo drugačijoj ulozi.