Kaže jedan od trenera reprezentacije: “On je nevjerojatan tip, tako nešto dobro u životu nisam vidio. Radi, šuti, ništa mu ne smeta, nikad ne bježi od medija, ponašanje vrhunsku, ne smeta mu ni soba, ni hrana, ni oprema, nikad ga se ne čuje, a kada je na terenu leti i to je možda u stvari razlog da je takav kakav jest”. Tih nekoliko rečenica odnosi se na Manuela Štrleka, najboljeg hrvatskog igrača u kontinuitetu na posljednjih 5 velikih natjecanja. On nikad nije zakazao, mogao je imati slab dan, ali to je doslovno bio baš slab dan.
Tradicija je da u klubu slavimo sve medalje
Treći puta je izabran u najbolju sedmorku Eura, što u razmaku od osam godina kada je prvi puta biran u Austriji puno govori o njemu i njegovom odnosu prema reprezentaciji. Svi će reći Gensheimer, Guigou, Sigurdsson... a u stvari Štrlek ih je sve zasjenio svojim nastupima. Zašto je tako? Vjerojatno zato što je povučen, šutljiv, što nema svoj PR i ne gura se. No, svi pokazatelji, i taj i činjenica da traje i da će Kielce mijenjati Veszpremom govore da se radi o top vrijednosti danas. Nakon kratkog oporavka od petog mjesta u Zagrebu, već je u Poljskoj, počinje drugi dio sezone...
- Imali smo slobodno do srijede, Talant je imao puno razumijevanja. Sada malo regeneracije i idemo dalje. Poljsko prvenstvo su u Kielcu igrali bez nas šestorice koji smo bili u reprezentacijama, tri kola bez problema, a sad čekamo nastavak Lige prvaka i Flensburg.
Imate dva europska prvaka u sastavu?
- Aguinagalde i Dušebajev, dobili su krune u svlačionici. Janc, Đukić, Mamić i ja ovaj puta nismo uspjeli. Bila je mala svečanost prije prvog treninga. To je već tradicija. Mi se veselimo svakoj medalji jer nakon nje idu druženja, zajedničke večere.
Što je rekao Talant?
- Trebao je doći u Zagreb na završnicu, ali nije uspio zbog obveza u Poljskoj ligi. Naravno da mu je žao da nije bio. Rekao je da smo bili dobri, a najviše je naravno ponosan na sina i na njegov osvojeni naslov prvaka Europe. S razlogom.
Ne možemo se žaliti, sustav je svima bio isti
Jeste li se oporavili, kako ste sve to preživjeli proteklih dana?
- Teško dosta, iskreno. Očekivali smo više svi skupa, a uvijek kada imaš jako velika očekivanja, teže pada kada ne uspiješ. Istina - neuspjeh je, ali nije tragedija kako se ponekad želi progurati. I to je sve... Sami smo krivi... Da je Island dobio Srbiju, sve bi isto bilo drukčije, ne bismo na ovu temu mogli ni razgovarati. Da je puno toga malo drukčije ispalo, ali nije...
Kažu da je bolje izgubiti četiri puta, nego dvaput kada treba?
- Istina, Šveđani s četiri poraza imaju srebro, a mi s dva peto mjesto. Uvijek ti kada to pogledaš bude žao, ali za sve je sustav bio isti. Bilo je i vremena kada se nama poklopilo kao na prošlom Euru u Poljskoj. Uostalom, pa što bi rekli Francuzi koji su s jednim porazom treći. Kako je iz te pozicije tek njima žao, jedan poraz treći, a Švedska četiri poraza druga. Ali to je tako.
Djelovali ste prilično nervozno u završnici?
- Unutar sastava je bilo nervoze, posebno na kraju. Nije jednostavno kada treniraš, radiš puno, budeš posvećen, pa na kraju ne uspiješ. Sve ti se sruši. Rekao bih zato da je jako važno da smo tu nebitnu utakmicu za peto mjesto ipak dobili. Zbog sebe.
Filozofija da se odričete, stoji do jedne granice jer bez te reprezentacije ne biste bili tako uspješni kako ste danas. Ima li pretjerivanja u tome?
- Ma, ne vjerujem, pogodi te jednostavno... Svi se odričemo, znamo na što je javnost navikla ta reprezentacija. Kad dolazimo na prvenstvo, na pripreme, dolazimo s puno nade, ali na tri posljednja natjecanja smo bez medalje i to nije lako. To je samo dokaz da se rukomet jako izjednačio, ali i dokaz da smo mi tu stalno blizu vrhu, da pripadamo vrhu svjetskog rukometa. No, medalje nisu povlastica. Mi smo pokazali vrhunski rukomet na sva tri natjecanja, imali smo peh. Ja to ne mogu analizirati, tražiti razloge, jednostavno nemam vremena, okrenut sam obvezama koje idu dalje... Ali sigurno da imamo tko će to napraviti.
Rekao je jedan malo drugačiji primjer.
- Mi smo u Kielcu osvojili Ligu prvaka, pa smo ispali u osmini finala sljedeće sezone. A ne može se promijeniti toliko toga u godinu i pol, da danas vrijedimo, a sutra ne. Rukomet je takav postao jednostavno, jedan dan, jedna lopta, jedna obrana vratara odlučuju, svako svakog može pobijediti. Zar Česi koji su igrali na Euru to nisu najbolje pokazali, mnogi na papiru bolji su iza njih.
Švedska je bila naš početak kraja. Nismo to očekivali?
- To je bila nevjerojatna utakmica. Oni su izgledali kao da su svi taj dan imali rođendan. Teško je mentalno izdržati kada vidiš da ne ide i što bi moralo ići pod normalno, a čovjek s druge strane sa 12 metara pukne u kontra rašlje i sve prolazi... Šteta, ali dogodilo se.
Jeste li nakon Norveške pomislili to je to, krenulo je, razbit ćemo sve do kraja?
- Ja osobno nisam. Mi protiv Norveške igramo uvijek dobro. Znali smo da će biti teško s Francuzima kada igraš utakmicu odluke.
Ja nemam nikakvih problema s medijima
Francuska nam je zadala konačni udarac?
- Iskreno nisam ni očekivao da će biti lako. Nadao se više da će nam pomoći rezultat utakmice prije naše, ali Šveđani i Norvežani su odigrali kako nama nije pasalo. Francuzi nam ne leže. Odlučilo je tih 6-7 tehničkih pogrešaka koje smo napravili s igračem više, kada su nam otišli na 7 razlike. Da nije bilo toga priča bi bila drukčija. Imali smo sve, imali smo i minus 1, izuzev tih desetak minuta nismo bili inferiorni. Oni su odmarali neke igrače, ali jednostavno mi ni s tim svim nismo uspjeli.
Pa se nervoza pretvorila u bojkot prema medijima.
- Meni to nije problem, ne znam tko je što imao, koji su razlozi... Možda su pogođeni rezultatom. Nezahvalno je to komentirati, svatko ima svoje... Možda je povezano i s tim što je bilo puno uspona i puno padova, no, to je sport, ima različitih trenutaka. Kada je sve išlo, sve je bilo super, kada godinu i pol ne ide ništa to nije razlog za drukčiji odnos. Ja se s tim naučio nositi, porazi su sastavni dio sporta i života.
Nisam sumnjao u sebe zbog manje minutaže
Veliko priznanje ste dobili izborom u najbolju sedmorku Eura?
- Treći puta sam u najboljoj sedmorki Eura. Austrija, Poljska i sada.... To je velika stvar, veliko priznanje. A takav sam ha ha ha, ponosan sam da se mogu pohvaliti time. Nagrada godi zbog toga što radiš, treniraš, odričeš se... No, želim naglasiti - nije rukomet individualni sport, da je na dobijem te viškove, te lopte koje dobijem, tko zna je l’ bi bio takav... Danas su krila jako dobra, tehnički i fizički. Pogledajte i vidjet ćete da nema selekcije koja nema vrhunsko krilo i tim mi je priznanje draže. Svi smo mi tu da se podredimo se rezultatu. Draže bi mi bilo da nisam bio u sedmorki, a da smo mi osvojili medalju.
Kako ste vi osobno zadovoljni nastupom, sezona do Eura nije bila bogznašto?
- Zadovoljan sam, nisam sumnjao u sebe zbog manje minuta jer to je u Kielcu neki drugi standard. Uvijek težim višem i boljem, a bolje je uvijek kada se boriš za nešto. Svakako da neostvareni ciljevi ostave trag, ali imam još puno ambicija i samo mi je važno da sam zdrav i dobro spreman.
Iza vas su i velike muke sa zdravljem, sve ste prebrodili...
- Koljeno je otišlo 2009. prije SP-a u Hrvatskoj, pa se nadovezao problem s pubičnom kosti, pa je onda 2013. na početku SP-a u Španjolskoj pukla kost u šaci... Ne smiješ se predati, ima teških trenutaka kada ti nije ni do čega, ali ako si odlučio da je to tvoj život, onda se jednostavno moraš nositi s tim stvarima.
Što ćemo dalje?
- Na vruće je teško komentirati. Rekao sam ima tko će analizirati i vidjeti što i kako dalje. Imamo turnir u Švedskoj, tu su bile priče o pomlađenom sastavu, a sada ne znam. Imamo nakon toga i kvalifikacije protiv Crne Gore koje neće biti lagane, pa iza toga i Mediteranske Igre... Novi su izazovi pred nama, a sigurno da imamo dosta perspektive i da sve to možemo ponijeti i u budućnosti. Dočekat ćemo i mi svoju priliku, da se sve posloži.
CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI