Maraton u press centru u podzemnoj garaži Nordijskog centra u Planici potrajao je duže nego posljednje natjecanje na Letaonici braće Gorišek. Kamil Stoch (30) zavalio se na kauč, a predstavnici medija nizali se jedni za drugima.
Prvo press konferencija, zatim navala poljskih novinara koji su svojeg najvećeg sportskog heroja okružili sa 15-ak mikrofona i nekoliko kamera. Uslijedile su slovenske televizije, potom Facebook live za poljski portal. Nakon više od sat vremena, Adam Malysz popeo se na improviziranu pozornicu i rukama počeo signalizirati Stochu da je malo pretjerao. A kada jedan od najboljih skakača u povijesti - danas trener poljske reprezentacije - postane nestrpljiv, vrijeme je da se prebaci u višu brzinu.
Ostao je još Jutarnji list i iza nas skupina lovaca na autograme i selfieje. Na pitanje jesmo li na redu, Malysz je prvo fakinski odmahnuo glavom, a onda sa smiješkom dodao:
- To je sad zadnji intervju.
Stoch nije zaboravio na obećanje; za razgovor smo ga zamolili još nakon prve pobjede u petak. “Ajmo, Hrvatska”, dočekao nas je najstariji osvajač u povijesti Svjetskog kupa. I aktualni olimpijski prvak na velikoj skakaonici, dvostruki uzastopni osvajač Četiri skakaonice, pobjednik Raw Aira, rekorder Planice, višestruki svjetski prvak, da ne nabrajamo dalje…
Iako su se dojmovi s posljednjeg vikenda sezone još taložili, Stoch je unaprijed mogao povući crtu. Veliki kristalni globus osigurao je prije dolaska u Planicu pa je u Sloveniju prema vlastitim riječima došao “uživati i skakati s osmijehom”. A kako to izgleda kad najbolji na svijetu leti bez opterećenja, vidjeli smo u petak i nedjelju, kad je savršenom tehnikom i dugačkim letovima pomeo konkurenciju.
- U tim nastupima iz mene su izašle sve emocije. Tijekom sezone je bilo toliko trenutaka koje sam htio upamtiti, a nisam stigao predugo u njima uživati. Ovdje u Planici sam si to mogao priuštiti. Bila je to bujica sreće, morao sam se i ispričati kamermanu kojega sam tijekom slavlja slučajno pogodio skijom.
Čak i da ste pokušavali, teško biste u glavi skrojili bolju sezonu od ove?
- Bilo je nevjerojatno. Teško mi je pronaći prave riječi da opišem sve što se događalo. Ne samo ono što ste mogli vidjeti tijekom sezone, nego i unutar mene. Za sve moram zahvaliti svojem timu i ljudima koji su mi najbliži, ženi i roditeljima. Jednako tako i navijačima koji su me pratili na natjecanjima, bili bučni i slali mi energiju gore na skakaonicu. Bez njih cijelo iskustvo ne bi bilo tako posebno.
Od svega što ste ostvarili posljednjih mjeseci, što vam je bilo najteže?
- U rezultatskom smislu mi je to teško procijeniti, ali sjećam se da je nakon Turneje Četiri skakaonice stigao trenutak u kojem sam se osjećao zbilja potrošeno. Bio sam umoran od svega što se dogodilo, nastupa, putovanja, medijskih obaveza. Srećom, kriza nije dugo trajala. Znao sam da mi treba nekoliko dana da se osvježim i opet pronađem svoju najbolju razinu. Trebala mi je nova snaga u glavi i tijelu. Sad je očito da sam se vratio na pravi način.
Je li vam bilo fizički ili psihički teže ponoviti podvig Svena Hannawalda i pobijediti na sve četiri stanice Turneje?
- Psihički, rekao bih. Četiri skakaonice u medijima imaju golemi publicitet, možda su čak i malo prenapuhane, a nama skakačima teško se u tih nekoliko dana stalno iznova fokusirati na istu stvar. Bez obzira na prestiž.
Nakon ovakve sezone, kako ćete pronaći motive za sljedeću?
- Još uvijek pokušavam izrasti kao sportaš. Osjećam da moje sazrijevanje nije gotovo i želim dati sve od sebe da budem kvalitetnije pripremljen za nove izazove. Teže je ostati na vrhu nego doći do njega. Zato mislim da mi motivacije neće manjkati.
Možete li se zamisliti kako skačete u 40-ima, poput Noriakija Kasaija?
- Ne, nikad. Noriaki je fenomen skijaških skokova i sporta uopće. On je ‘special one’. Što se mene tiče, želim ostati relevantan koliko god dugo će to biti moguće. Iz skakanja vučem zadovoljstvo, a ako to mogu raditi na ovakvoj razini, užitak je veći. Teško da ću izdržati do 40. rođendana, iako nikad ne znate što budućnost nosi. Vidjet ćemo…
Jeste li ikada bili u Hrvatskoj?
- Jesam, triput. I svaki put je bilo jako lijepo. Imate prekrasnu prirodu. Najviše me se dojmio Dubrovnik, njegova povijesna jezgra.
Tamo ste bili na odmoru?
- Ne, bio sam s reprezentacijom. Imali smo nešto između team buildinga i kondicijskih priprema. Bilo je to prije početka sezone u kojoj sam prvi put osvojio Svjetski kup. Jednom sam došao i na sastanak FIS-ove komisije. Nadam se da ću se vratiti. J