Nova sezona hokeja na ledu odavno je počela, u EBEL-u je već odigrano 7-8 kola, u KHL-u 15-ak, u IHL-u 4-5 utakmica, ali ni u jednom od tih natjecanja nema Medveščaka. Nema ga zato što zagrebački klub, isti onaj koji je prije samo deset godina izazvao pravi sportski boom ne samo u metropoli nego gotovo u cijeloj Hrvatskoj, danas više nema nijednu momčad u svom pogonu, ni seniore, ni juniore, ni kadete, nikoga.
Puno se događalo s Medveščakom otkako se prošle zime sve počelo rušiti kao kula od karata. Prvo su strani hokejaši preko noći “emigrirali” iz Zagreba zbog neisplaćenih plaća, pa su u spas uskočili hrvatski hokejaši iz ostalih klubova (Zagreb, Mladost) kako bi Medvjedi kraju priveli sezonu u EBEL-u, koja je bila prava patnja pa su Austrijanci to prerezali isključivši klub iz drugog dijela natjecanja. Potom je i na domaćem ledu uslijedio krah jer Medveščak je izgubio i naslov prvaka Hrvatske od rivala Zagreba.
Grobar i(li) spasitelj?
Bilo je to početkom proljeća ove godine, i to je ujedno bila posljednja utakmica Medveščaka. Posljednja za sada, ali i možda zauvijek jer tko zna kakva je sudbina kluba koji je proteklih 50 godina, a posebno posljednje desetljeće, bio sportski simbol grada.
U međuvremenu se dosta toga događalo i izvan leda, KHL Medveščak je još u veljači ispisan iz Registra udruga te je pripojen Udruzi KHL Medveščak, nad kojom je pak u svibnju otvoren predstečaj zbog nagomilanih financijskih dugova. Ubrzo su se počeli javljati i vjerovnici prijavljujući svoja potraživanja pa je u tijeku sudski proces koji će vjerojatno potrajati neko vrijeme.
Sa sportske strane gledano činjenica je da hokeja više nema, nema igrača, nema klinaca, nema trenera, nema ljudi, a jedina osoba koja je praktički ostala jest onaj od kojeg je prije jednog desetljeća sve i počelo - Damir Gojanović. Međutim, i njemu je sportski dio u ovom trenutku najmanje važna stavka...
- Više se ne bavim hokejom, već dugovima i ljudima koji potražuju sredstva, riješiti dugove je sada moja zadaća - reći će Gojanović.
- Moja je epizoda završila, a kad ovo riješim, vidjet ćemo što će biti, ali ne dolazi u obzir da se klub ugasi i nestane, to ne želim dopustiti - odlučno poručuje Gojanović.
Jasno je da ne želi biti grobar popularnog zagrebačkog kluba s velikom tradicijom, no da bi se iskopao iz duboke jame dugova, trebat će više od odlučnosti. Prije svega će trebati puno novca.
- Ne znam točno koliki su dugovi jer to je procedura, prijavljuju se i javljaju se svi oni kojima se duguje, imaju i neki rokovi pa treba sve to proći kroz sud i na koncu ćemo vidjeti na čemu smo. Držat ćemo se zakonskih okvira, ispoštovati predstečajne uvjete, a mislim da nam oni daju rok od tri godine da se sve raščisti. Svjestan sam da to neće ići preko noći, ali ima dobre volje da se to riješi.
S obzirom na to da klub ne funkcionira u sportskom smislu, na koji način će se prikupiti novac, odakle, od koga?
- Imamo neke ideje već, za organizaciju nekih aktivnosti, uostalom imamo prijatelje kluba, ljude koji su spremni pomoći, a vjerujem da ćemo naći partnere.
Gojanović nije htio govoriti o ciframa, ali ne treba biti previše vješt da bi se na internetskim stranicama potražili sudski izvještaji, koji su javni podatak. Zanimljivo je da uz prijašnje igrače kluba, potraživanja (i to vrlo visoka) imaju i neki bivši zaposlenici, dapače ljudi iz samog vrha vodstva Medveščaka, koji su i krojili sportsku politiku kluba.
Stalno smo izmišljali
- Nisam bio upućen tko će što napraviti, ali OK. Treba, uostalom, vidjeti hoće li sud sve te tražbine prihvatiti, oni imaju svoju stranu, ali mogu i ja iznijeti svoju, pa ćemo vidjeti što od svega toga treba platiti.
Iz objavljenih dokumenata može se pak saznati i kako u nekim ugovorima postoji stavka kako se “klupski predsjednik Damir Gojanović slaže osobno platiti dugovanja ako to klub ne učini”. Takve su garancije vrlo rijetke...
- Puno sam ljudi ja dosta toga osobno jamčio i puno je bilo situacija u kojima se čekala moja riječ ili potpis kao garancija da bi se nešto realiziralo - otpovrnut će Gojanović.
- Bilo je u deset godina dosta teških situacija, recimo igrači su htjeli štrajkati i nisu htjeli izaći na led u Areni Zagreb, a nas čeka 15.000 ljudi unutra. Nisu htjeli ući u autobus na put i utakmicu sve dok ja ne dođem i obećam da će se riješiti dugovanja. Sve je to trebalo “hendlati”. Ali, nikome ništa ne zamjeram, nisam se, eto, u tih deset godina ni s kim posvađao, iako sam ponekad možda trebao. Trudio sam se oko igrača maksimalno, ponašao se kao otac prema svima. Kad je trebalo, nosio sam im lijekove ili juhe u pola noći. Da, i toga je bilo. S druge strane, očekivao sam da će biti i 150 igrača koji će prijaviti dugovanja, a ovo što su se uistinu javili relativno je malo jer u deset godina puno se nakupilo svega, pa i dugovanja.
Otkud, zapravo, toliki dugovi?
- Počeli su od naše druge sezone u EBEL-u. Nekako smo se krpali, a onda nam je odlazak u KHL bio spas, a istovremeno upravo nas je i izlazak iz KHL-a četiri godine kasnije najviše koštao. Jer izgubili smo sponzora i vratili se u EBEL, poslije toga bilo je vrlo teško. Posljednje dvije sezone smo životarili, tu je bila velika borba jer smo radili apsolutno sve samo da ne nastane još novih dugova.
Ali, ako je takva situacija bila još od 2010., ako ste bili svega svjesni, zašto se i dalje sve forsiralo, dapače u nekim stvarima je bilo dosta pretjerivanja. Nije li se mogla naći neka sredina koja bi jamčila dugovječnost?
- Neke smo stvari morali raditi jer su sponzori to htjeli, neke smo stvari radili jer su navijači htjeli. Morate shvatiti da je to opet prirodno, kada je išlo dobro, kada je bilo pobjedâ, kada se javila euforija i kada je to preraslo u neko ludilo, onda je teško to prekinuti i reći da nešto “nećemo”, da nećemo dovesti nekog dobrog igrača ili nešto slično. Jahali smo na tom pozitivnom valu dok je išlo, imali smo gomilu projekata kojima smo privlačili ljude, nudili stalno nešto novo, drugačije, ali teško je stalno izmišljati nešto novo, a naš je mentalitet takav da ljudi uvijek hoće još više, još bolje. Pazite, mi smo počeli s tri sponzora, pa smo onda gradili, širili priču, a nisu nas sponzorirali ni grad ni javne institucije, nego samo privatne tvrtke. I k tome mahom inozemne, Carlsberg, Lidl, Spar, Gazprom... Bilo je, jasno, i domaćih, hrvatskih, i svaka im čast na tome, ali je, generalno, to bilo nedostatno, a nije bilo veće tvrtke u Hrvatskoj kojoj nismo pokucali na vrata, tražili, pitali...
Premašili očekivanja
Kad slušate Damira Gojanovića, teško se ponekad oteti dojmu da je kao “posljednji Medveščakov Mohikanac”, iako on neće pobjeći od kritika, koje uostalom za neke stvari i zaslužuje. No, kad se podvuče crta, sigurno nije očekivao ni priželjkivao ovakav završetak cijele te priče “modernog” Medveščaka.
- Ma, kad smo kretali, ja nisam očekivao da ćemo igrati više od jedne godine! Mi smo išli odigrati jednu sezonu, a ispalo je deset. Pri tome sam i ja dao deset godina života za klub i mislim da sam svoje napravio. Potrošio sam, podrobio sve svoje veze, izvore, ljude da bih došao do neke stepenice, ali dalje nije išlo. Išao sam u sve ovo sa srcem, neki drugi s novčanikom, no, svejedno, sigurno neću dopustiti da se klub ugasi.
Dug se penje na više od 19 milijuna kuna
Predstečajni postupak nad Udrugom KHL Medveščak Zagreb otvoren je 23. svibnja ove godine, a tom je prilikom dužnik, dakle Medveščak, bio obavezan navesti i iznos na ime dugovanja, a naveo je iznos od 13,1 milijun kuna. Dakle, već u startu je Medveščak priznao tolika dugovanja, samo što, na njihovu žalost, to nije konačni iznos jer su se u međuvremenu javili još neki kojima je klub ostao dužan.
Na ročištu Trgovačkog suda od 2. listopada utvrđena je lista vjerovnika, a ima tu svega i svačega: od automehaničara, vulkanizera i ljekarni, preko putničkih agencija, bolnica, odvjetnika, dobavljača opreme i MUP-a, sve do velikih kompanija, ali i malih obrtnika.
Ukupno je izlistan čak 161 vjerovnik, no jedan dio tih dugovanja je osporen, odnosno odbijen, pa prema tom posljednjem ročištu od prije desetak dana postoji ukupno 106 vjerovnika, a kad se podvuče crta dug je oko 19,3 milijuna kuna.
Medveščak je uspio osporiti tražbine od oko 2 milijuna kuna (koji nisu dio ovih 19,3 milijuna), no s nekim vjerovnicima se vode zasebni sudski sporovi, pa je moguće, ako ishod istih bude nepovoljan za Medveščak, da će cifra od 19,3 milijuna kuna još narasti.
Zanimljivo je da je na listi vjerovnika i Damir Gojanović, predsjednik Medveščaka, koji potražuje 1,2 milijuna kuna. Ispada da ih praktički potražuje od sebe, ali za pretpostaviti je da je to njegov vlastiti novac koji je uložio u klub.
Pet igrača “prijavilo” je da im se duguje. S prijavom je zakasnio Stefano Giliati za svojih 438.765 kuna, na sudu je dug prema Kolanosu 530.000 kuna, a klubu je svoj dug oprostio Tomislav Zanoški, svih 336.567 kuna. (ij)
MEDVEŠČAK UPISUJE NOVE ČLANOVE
KHL Medveščak mladi upisuje nove članove od 4 – 8 godina u školu klizanja i školu hokeja na ledu tijekom cijele sezone na SC KUNA (pored klizališta Velesajam). Termini škole klizanja i škole hokeja na ledu su ponedjeljak, srijeda, petak od 17,30 na SC KUNA.
Informacije: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. 091 5081813 i 0916250179