Tin Srbić je jednostavno neuništiv! I kad ga uoči finala pogodi ozljeda, ozljeda zbog koje bi neki vjerojatno i odustali od nastupa, on stisne zube i odradi posao u velikom stilu. Čovjek za velika natjecanja, za velike stvari, dečko čudesne psihičke snage. A samo su mu 23 godine.
Najbolji hrvatski gimnastičar osvojio je srebrnu medalju na kraljevskoj spravi preči na Svjetskom prvenstvu u Stuttgartu, samo nekoliko dana nakon što je na treningu zadobio ozljedu zgloba lijeve ruke. Nije mogao pripremiti težu vježbu na kojoj je radio posljednjih mjeseci, odlučio se za onu iz kvalifikacija, ali i ta je toliko dobra da mu je na kraju donijela još jednu veliku medalju, treću u karijeri. Zlato na SP-u u Montrealu 2017., pa onda srebrna 2019. godina - najprije drugo mjesto na Europskom prvenstvu u Szczecinu, a potom i u svjetskom društvu u Stuttgartu. Rekao je dan ranije da će u finalu odlučivati igra živaca, a u toj se igri Tin očito dobro snalazi.
- Srebro je oko vrata i jako, jako sam ponosan i sretan što sam iz ove situacije izvukao stvarno najbolje što sam mogao. Imao sam dobar osjećaj uoči finala, ali mislim da su me kvalifikacije psihički ispraznile - priznao je Tin.
Tin Srbić u brojkama
23 godine
4 godine imao je kada se počeo baviti gimnastikom
1 svjetsko zlato
1 svjetsko srebro
1 europsko srebro
13 plasmana na postolje na turnirima Svjetskog kupa
6 zlatnih medalja na turnirima Svjetskog kupa
18 uzastopnih finala u Svjetskom kupu
Htio je Srbić jučer predstaviti vježbu s vrlo visokom startnom ocjenom 6,5, ali nije išlo. Umjesto toga je krenuo sa 6,2 i odradio vježbu s pet puštanja. Bilo je tu nekih sitnijih pogrešaka, ni saskok nije bio idealan, ali bilo je to dovoljno za ocjenu 14,666. Nešto slabiju nego u kvalifikacijama (14,833), ali i dalje vrlo visoku. Bilo je odmah jasno da je Tin u konkurenciji za medalju, ali kako je nastupio prvi, ostalo je samo čekati.
- Možda ne bih bio ovoliko uzbuđen da ovo nisu bile kvalifikacije za Olimpijske igre i da ih nisam već osigurao prije samog finala. Bio sam stvarno jako miran i dobro sam se osjećao. Jedini problem je bio što me na prvom elementu zaboljela ruka, pa sam malo predugo mislio o tome, a ne o vježbi. Sva sreća, na kraju je ispalo jako dobro.
Tajvanac Chia-Hung Tang, koji je bio najbolji u kvalifikacijama, najteže je elemente odradio dobro, ali onda se pri jednom puštanju nije uspio uhvatiti i morao je sići sa sprave. A to je automatski značilo i da ispada iz borbe za postolje. Kinez Lin nije bio posebno uvjerljiv, a nakon njega je Rus Artur Dalalojan odradio jako dobro svoju vježbu, sve do saskoka u kojem je napravio veliki iskorak i to mu je donijelo veliki odbitak i smjestilo ga iza Srbića.
Tina je s trona uspio skinuti tek 26-godišnji Brazilac Arthur Mariano koji je odradio vježbu života i dobio ocjenu 14,900. Dečku japanskih korijena, punog imena Arthur Nory Oyakawa Mariano, ovo je prvo veliko zlato u karijeri, a najveći mu je uspjeh dosad bila olimpijska bronca na parteru. Sve do jučer kada je definitivno bio najbolji u društvu osam finalista s pet kontinenata.
- Definitivno je zasluženo pobijedio, bio je najbolji, sve je čisto napravio - kaže Tin.
Nakon Brazilca jedina realna “opasnost” za Srbića ostao je Amerikanac Sam Mikulak kojeg su lani u Dohi suci pogurali do bronce i to baš na Tinovu štetu. No, ovaj je put Mikulak napravio previše pogrešaka da bi mogao konkurirati za postolje i naš je gimnastičar ostao na drugom mjestu. Posvetio ga je obitelji i prijateljima, ali imao je ovaj put i dvije posebne posvete - lani preminuloj gimnastičkoj trenerici Svitlani Sergijenko i klupskom kolegi iz ZTD Hrvatski sokol Antonu Kovačeviću.
- Svitlana je vjerovala u mene, svaki dan mi je govorila da ću ići u Tokio. A moj prijatelj Anton već 8-9 mjeseci vodi borbu s ozljedom živca u kralješnici i možda će morati prekinuti karijeru. Ovo je za njega.
Progovorio je Tin u izjavio za HRT nakon finala i još jednom problemu s kojim se posljednjih dana morao boriti.
- Bilo je problema s našim savezom koji je rezervirao hotel samo do kraja kvalifikacija, valjda ne vjerujući da ću ući u finale. I naravno da je onda bilo problema s produženjem hotela. Prvi dan smo s koferima dolazili na trening, drugi dan opet, nigdje hotela, na kraju su nas smjestili u hostel koji je sat vremena udaljen autobusom. Vjerojatno je i sve to pripomoglo da dođe do ozljede na treningu. Ta nam situacija nikako nije išla na ruku, no da sam i zabrljao u finalu, ne bih krivio to, krivio bih samog sebe. Kao što sam sada i ponosan što sam izvukao maksimum.
Veliko srebro za Tina je samo dodatna nagrada onoj koju je ugrabio još u ponedjeljak kada je samim plasmanom u finale osigurao i nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju sljedeće godine. U sportu u kojem je put do Igara vrlo kompliciran i koji dosad nije bio naklonjen specijalistima za sprave, poput Srbića, to je velika, velika stvar. I ne treba sumnjati da će Tin, nakon tri finala u isto toliko nastupa na svjetskim prvenstvima i nakon dvije medalje, sigurno i u Tokiju biti jedan od glavnih favorita za postolje.
- Evo, jedno 18 godina sanjam da izborim Olimpijske igre. Uspio sam. Sada je napokon konačno i potvrđeno da sam to ostvario. Ne znam što bih rekao. Jedva čekam!
Puno vremena za odmor neće biti, a olakotna okolnost je što više ne mora ganjati Tokio kroz Svjetski kup, tako da može dozirati nastupe sljedeće godine.
- Odmah poslije ovoga kreću pripreme za Olimpijske igre u dogovoru s trenerom. Stvarno sam jako sretan i uzbuđen zbog toga svega - zaključio je oduševljeni Tin.