Jakov Fak je Hrvatskoj donio senzacionalnu broncu sa Svjetskog prvenstva u Koreji 2009. godine i olimpijsku broncu iz Vancouvera ove godine. Dvije medalje s dva najveća natjecanja u biatlonu. Sportu koji je velik u svijetu, ali kod nas još nije skinuo niti pelene. I to je na kraju ipak presudilo. Jakov Fak želi još ovakvih medalja, želi otići do kraja i u Svjetskom kupu i zato odlazi u Sloveniju. Fak se nadao da će se situacija naglo okrenuti i da će i dalje nastupati za Hrvatsku, zato je i šutio tako dugo.
- Znam da sam javno obećao reći svoju odluku do 28. travnja, ali odlučio sam se tek sada zato što sam se stalno nadao, bez obzira na sve sastanke i negativne vijesti, da će ipak biti moguće nastaviti suradnju kao do sada. Znači, da ja i dalje treniram sa slovenskom ekipom, ali nastupam za Hrvatsku. Na moju veliku žalost i nakon puno strepnje do toga nije došlo.
Ima onih koji će reći da ste licitirali i odugovlačili...
- Nisam licitirao, cijelo vrijeme je visio u zraku taj moj odlazak u Sloveniju jer nije riješen problem s trenerom, ali ja sam se, ponavljam, stalno nadao da će se to nekako riješiti. Istina je da su mi i Slovenci dali rok do 12. lipnja, ali tada sam im rekao da jednostavno nisam još spreman odlučiti i time sam zapravo kupio još gotovo dva mjeseca vremena Hrvatskom biatlonskom savezu i HOO-u da pokušaju nešto napraviti i promijeniti situaciju, ali očito se nije moglo. Mislim da je svima bilo lijepo biti Hrvat kad sam osvojio olimpijsku medalju u Vancouveru, a ja znam da sam bio presretan. Zbog sebe, ali i zato što sam pokazao da mogu nešto dati svojoj državi. I bio bih presretan da to mogu i dalje, ali...
Hrvatska mu je mogla puno toga ponuduiti, i ponudila mu je, no jedan kriterij nije bio zadovoljen.
- Trener. Moram ići za trenerom jer da mi se osiguraju ne znam kakvi novci i uvjeti, bez trenera ne vidim perspektivu i nemam garanciju da ću ispuniti svoje sportske ambicije. Moj motiv je jedino i isključivo sportski jer financijski bih bolje prošao da ostanem u Hrvatskoj.
Bio bi najsretniji da je ostao u Hrvatskoj, no karijera mu je bitna.
- Ja sam Hrvat i ostat ću uvijek Hrvat, a imat ću dvojno državljanstvo. Nisam se ni lako, niti jednostavno odlučio za ovo, ali to je korak bez koje moje karijere ne bi bilo.