Slučajna ljubav. Kaže da je to najkraće objašnjenje za ono što mu se dogodilo prije tri godine nakon što je ponovo prohodao. Da, doslovno - ponovo prohodao.
- Deset godina bio sam u nogometu - počet će ipak dulju varijantu svoje životne priče Marino Bloudek, danas najbolji hrvatski atletski junior.
- Tata se bavio nogometom, prije njega i djed i nekako su i mene začarali. Mislim da mi je nogomet baš dobro išao - skromno će reći za nešto što su drugi nazivali “jedan od najtalentiranijih mladih nogometaša”.
- Taman kad je došao poziv za Arsenalovu školu, kad je došla i ponuda Dinama, koju nisam prihvatio jer nisam još htio otići od kuće, iz Virovitice, na jednoj važnoj utakmici doživio sam tešku ozljedu. Slomio sam nogu, stradale su dvije kosti, slijedio je dug oporavak...
Ne baš onako dug kako su liječnici prognozirali jer uporni Marino šokirao ih je kada je nakon pet mjeseci potpuno normalno hodao.
- Ti mjeseci nisu bili laki, nisam išao u školu, bio sam na štakama, ali tata je jako puno radio sa mnom. Baš kao što me je dodatno trenirao nogomet, tako mi je i pomogao da se brže oporavim od ozljede. On nije mogao doći k sebi kad sam slomio nogu. Imam osjećaj da mu je bilo teže nego meni.
Neumorni trener
No, nakon što je ponovo prohodao, Marino se nije vratio nogometu.
- Moji imaju pekaru i u nju je svaki dan dolazio profesor Zlatko Tot. Bio je strašno uporan i svaki put je roditelje pitao isto, “pustite ga da dođe na atletiku”. Bio je čak i malo naporan s tim - smije se Marino.
- Roditelji su jedan dan samo rekli, “odi na tu atletiku da nam trener više ne dosađuje”.
Ni mjesec dana treninga bilo mu je dovoljno da već na prvom natjecanju sve oduševi.
- Dogovorili smo se da trčim 1.000 m, ali nakon što sam osvojio srebro, trener mi kaže, “Marino, mogao bi sutra trčati i 3.000 m”. Rekao sam, “treneru, ali ja ne znam ni brojati 3.000 m, previše je to”. Na treningu nisam trčao više od 2.000 m, kako sad da trčim 3.000. Ali nije se dao, ponavljao je da ja to mogu i...
I osvojio je broncu.
- Odmah nakon toga pozvan sam u kadetsku reprezentaciju, kojoj sam u prvom nastupu donio broncu i, eto, tako sam se zavezao za atletiku.
Ubrzo je za tu istu reprezentaciju osvojio zlato na 800 m, svojoj glavnoj disciplini, na Europskom olimpijskom festivalu mladih (EYOF) u Tbilisiju 2015.
- Uvijek sam sanjao da ću biti sportaš, natjecati se u najjačim konkurencijama. Atletika mi je ispunila taj san i baš uživam.
Tako djeluje, tako se smije. Baš uživa. Na natjecanjima posebno jer tek na njima nastupa u pravim uvjetima. Na pravoj stazi. Naime, u svojoj Virovitici ovaj sjajni mladi reprezentativac nema baš nikakve uvjete.
- Treniram u gradskom parku.
Da, parku, dobro ste pročitali. 800-metraš trenira u parku.
- Imam tamo neku stazicu, koja doduše ima i šljunka i blata... Odemo i u staru vojarnu, tamo ima krug od 333 metra, iako ni to nije prava staza, ciglasta je. Kad radimo snagu onda odemo u dvoranu kod profesora tjelesnog. Ali ja sam zapravo zahvalan i za te uvjete. Više volim trenirati u takvim uvjetima a da sam uspješan kao sada, nego da imam sve, a nema rezultata. A uostalom, kad dođem u prave uvjete, na pravi tartan, kad obučem sprinterice, nema sretnijeg od mene. Jurim svom snagom po tim super stazama jer znam da taj gušt kratko traje i da ću se već sutra morati vratiti u svoj park. Zato uživam dok mogu.
Član najboljeg kluba
Marino je trećaš matematičke gimnazije Petra Preradovića, sve mu je u Virovitici, no u klubu je zagrebačkom. Član je našeg najboljeg kluba, Agrama.
- U Zagreb dolazim samo kada su natjecanja i eventualno šoping.
I jedno i drugo obavit će 9. travnja na Krosu Sportskih novosti, na kojem će nastupiti čak sedmi put. Počeo je s četvrtim, pa trećim i drugim mjestom, da bi OŠ završio s pobjedom. A onda nedodirljivost nastavio i kao srednjoškolac.
- Sad idem po četvrtu pobjedu za redom. Znate, i Kros SN je zaslužan što sam danas atletičar. I on mi je bio potvrda da možda mogu biti dobar trkač.
A dobar je i na 400, i na 800, ali i na 1.500 m.
- 800 mi je glavna disciplina, želio bih da tako i ostane. Mislim da sam za 1.500 m previsok. Ipak imam 1,92 m.
Prijatelji, društvo, putovanja, dobra konkurencija i medalje. To je ono što ga vuče kroz Kraljicu sportova i što bi Marino volio da iskuse svi mladi.
- Kros SN je super prilika za probati nešto novo. Zezati se, biti u prirodi sa stotinama mladih, maknuti se malo od kompjutora, zatvorenih prostora, kafića... I uživati. Meni je sport baš uživanje!