Igra za jednu od najboljih reprezentacija svijeta i za jedan od najboljih klubova, ali rukomet mu nije najbitnija stvar u životu. Priča o tome potpuno otvoreno i nitko mu to ne zamjera, ni suigrači, ni treneri.
Usred Svjetskog prvenstva, neposredno uoči utakmice koja je itekako bitna za njegovu reprezentaciju, točnije za prolaz u polufinale, mrtav-hladan je rekao:
- Ako pobijedimo bit će to cool, ali nije najvažnija stvar na svijetu.
I opet mu nitko nije zamjerio, ni suigrači, ni izbornik. I ne, nisu ga ostavili na klupi ili preselili na tribinu jer njemu to “ionako nije najvažnija stvar na svijetu”. Ima svoju ulogu i odradi ju maksimalno koliko može svaki put, ali ne “reže žile” ako priča završi slavljem suparnika. Možete li to zamisliti iz naše, hrvatske perspektive? U bilo kojem sportu?
On je Kim Ekdahl du Rietz (29), švedski reprezentativac koji je s 27 godina odlučio reći zbogom rukometu kako bi putovao svijetom. Devet mjeseci kasnije vratio se pomoći bivšem klubu, a prošle jeseni, nakon četiri godine izvan reprezentacije, ponovo je navukao žuto-plavi dres.
Nije uzeo ni plaću
- Deset godina zarađivao sam za rukomet igrajući rukomet. Osjetio sam se sputan pravilima koje takav život podrazumijeva i odlučio sam odbaciti sve to kako bih ispunio veći san, istražio svijet i sebe samog - objasnio je nebrojeno puta Šveđanin odluku koja je svojevremeno izazvala veliko zanimanje jer je potpuno netipična za profesionalni sport.
S ruksakom na leđima Du Rietz je krenuo u svoju avanturu, putovao je kroz Europu, pa kroz Senegal, Zambiju, Liberiju i Maroko, nakon toga kroz SAD, Novi Zeland i Australiju, da bi se vratio ponovo u Europu… I tako devet mjeseci, da bi se nakon toga ipak vratio rukometu. Ali ne zato što se predomislio i shvatio kako mu je “rukomet ipak najvažniji”, nego zato što je došao telefonski poziv Nikolaja Jacobsena iz njemačkog Löwena gdje igrao prije iznenađujućeg prekida karijere. Jacobsen, koji je i danski izbornik, imao je nekoliko ozlijeđenih igrača i pitao je Du Ritza bi li pomogao bivšem klubu i suigračima do kraja sezone.
Šveđanin je pristao, a ono što priču čini još zanimljivijom i puno govori o njemu i njegovim životnim prioritetima je činjenica da je plaću za tri mjeseca u Löwenu - donirao u dobrotvorne svrhe.
- Kim je nevjerojatna osoba. Vrlo poseban. On igra rukomet zato što misli da je zabavan, a ja mislim da mu i omogućuje dobar život, ali rukomet mu ne znači nešto posebno - kaže Nikolaj Jacobsen.
Ruksak je u Parizu
Kratko nakon povratka u rukomet stigao je novi poziv Šveđaninu - iz pariškog Dream Teama. PSG je ponudio Šveđaninu ponudu koji nije mogao odbiti i umjesto da s ruksakom na leđima nastavi putovanje svijetom, završio je u Parizu.
- On je sjajna osoba izvan terena. Iznimno je društven i širi dobro raspoloženje - kaže najbolji danski igrača Mikkel Hansen i njegov suigrač u PSG-u.
Lani se, četiri godine nakon što je prestao igrati za reprezentaciju, opet vratio i u žuto-plavo društvo. I nije mu uopće bio problem javno reći da se vratio zato što mu je sad to zadovoljstvo, a ranije mu nije bilo.
- Ovo je prvi put da doista želim igrati za reprezentaciju - objasnio je povratak Du Ritz u razgovoru za EHF.com.
- Nekad sam se odazivao pozivima, ali nisam im se radovao. Sad je drukčije, prije svega zato što je to moj izbor i moja odluka.
Kad bi netko od naših sportaša izjavio tako nešto oderali bi mu kožu, na živo, ali Šveđani nemaju problema ni s Du Rietzovim stavovima ni s iskrenošću.
- Olimpijske igre u Tokiju me doista privlače. To mijenja sve u mom razmišljanju - kaže 29-godišnjak koji ima olimpijsko srebro iz Londona 2012. pa to nije nešto što još nikad nije iskusio.
No, nisu Igre jedino što ga privlači. Privlačio ga je i nastup na ovom SP-u, a posebno Euro iduće godine, koji će u jednom dijelu organizirati i njegova Švedska zajedno s Austrijom, a za njega bi bilo svojevrsno “zatvaranje kruga”...
Zatvaranje kruga
- Na SP-u 2011., koje je organizirala Švedska, prvi put sam imao ulogu u reprezentaciji i bilo je to nešto posebno, nešto što još pamtim i što smatram određenim kamenom temeljcem svoje karijere.
Na povratak u reprezentaciju sasvim sigurno je utjecao i Euro u Hrvatskoj u siječnju prošle godine. Du Ritz je tada svoje lutanje s ruksakom na leđima usmjerio upravo prema Zagrebu, gdje je Švedska izborila finale i europsko srebro, a on je navijao s tribina.
- Imam nekoliko jako dobrih prijatelja u momčadi i doista sam želio biti ponovo s njima i vidjeti što može ispasti iz toga.
I eto ga na Svjetskom prvenstvu. Uživa u rukometu?
- Da. Manje-više - s karakterističnim osmjehom od uha do uha odgovorio je danskim novinarima s TV2 uoči dvoboja Danske i Švedske posljednjeg dana natjecanja u drugom krugu.
Da, i dalje mu rukomet nije više nego što mu je bio do sada.
- Rukomet je u redu, ali sport za mene više znači zajedništvo i prijateljstvo. To je nešto u čemu možete zajedno raditi neke stvari i gdje možete dijeliti velike trenutke. Više volim pobijediti nego izgubiti, ali ne znam je li to najvažnije za mene. Najzabavnije je biti opet dio svega i sresti stare prijatelje.
Ispred njega i njegove reprezentacije je bila ključna utakmica za ulazak u polufinale, ali to ništa nije mijenjalo u njegovom načinu razmišljanja. Sjetite se rečenice s početka…
- Ako pobijedimo bit će to cool, ali nije najvažnija stvar na svijetu.