Braća ili sestre u istom sportu nisu rijetka pojava, primjera je koliko hoćete, a nije ništa drugačije ni u hrvatskoj odbojci. Štoviše, nisu čak ni toliko neobični bratski ili sestrinski izravni sudari na suprotnim stranama mreže, u dresovima suparničkih klubova. Bilo je tako, primjerice, prije par sezona situacija sa sestrama Popić - Tamara u dresu Rijeke, Astrid u Mladosti; ili s braćom Peterlin - Fran u Centrometalu, Andrej u Medicinaru Trnje, a sada igraju zajedno u klubu iz Črečana; ili nakratko s blizankama Zdilar - Jelena u Marini Kaštela, Katarina u Splitu; pa onda i u ovoj sezoni sestre Deak - Iva u Nebu, Lea u Riboli Kaštela, nakon što su prvu polovicu sezone igrale skupa u Zaprešiću.
Tim obiteljskim pričama na odbojkaškom terenu savršeno pripadaju i braća Busak-Vidaković, Tino i Maro, uz naglasak kako su oni aktualni bratski dvoboj podignuli na malo višu razinu jer međusobno se bore za naslov državnih prvaka. Stariji Tino nosi dres Murse-Osijek, a Maro je član Mladosti, a nakon što su u srijedu u zagrebačkom Domu odbojke njihove momčadi odigrale prvu utakmicu finalne serije, u subotu slijedi utakmica broj 2 u Osijeku.
Uoči nje 22-godišnji Tino malo lakše diše jer mursaši su se kući iz Zagreba vratili s pobjedom, a to je ipak vrijedan početni korak u borbi za titulu.
- Ma, možda samo 5% lakše dišemo jer znamo dobro što je HAOK Mladost, ne samo iz prijašnjih sezona već praktički oduvijek i da su daleko najbolji klub u Hrvatskoj - ostao je prizeman 22-godišnji Tino.
- Pobjeda u prvoj utakmici za nas je mali koračić, ponašamo se i dalje kao da je 0-0 i nastavljamo se boriti.
Nije ovo, inače, "prvi ples" Murse i Mladosti u finalima - štoviše, protekle tri sezone upravo su ova dva kluba odlučivala o domaćim trofejima - pa jednako tako nije ovo ni prvo sučeljavanje braće Busak-Vidaković. Međutim, četiri godine mlađi Maro od prošle je sezone dio prve momčadi Mladosti, pa je zapravo tek od tada krenulo bratsko nadmetanje na klupskoj razini. I zasad je u prednosti 18-godišnji Maro.
- Da, nemam najbolji skor protiv njega jer prošle sezone mi je uzeo i Prvenstvo Hrvatske i Kup. Ove sezone sam malo uzvratio jer smo mi osvojili Kup, a evo vidjet ćemo uskoro kako će završiti priča s PH - kaže Tino.
Ono što je još zanimljivo jest da obojica igraju istu poziciju, libera, pa bi logično bilo očekivati da postoji interna utrka tko je bolji libero u obitelji. Makar ni od jednog nećete čuti neke kompetitivne, potpaljujuće komentare ili osjetiti rivalstvo. Dapače, potpuno suprotno.
- Maro ima više potencijala i s godinama će me stići pa i nadmašiti - ističe Tino, koji je inače reprezentativni kalibar, odnosno odradio je dva ljeta u našoj nacionalnoj vrsti.
- Moj brat uvijek je bio skroman pa tako i u ovoj izjavi - odmah je uskočio Maro.
- Ali, trenutačno je on bolji, no meni je to istovremeno motivacija da budem bolji za koju godinu. Iako, nikako se ne bih ljutio ili bunio da on ostane bolji jer ipak mi je brat. Kako god, ako od nekog mogu učiti to je od njega, tako da se ne brinem za sebe, imam najboljeg mentora.
Uostalom, kako to obično biva, mlađi je brat u odbojci završio upravo zbog starijeg.
- Tako je, prvenstveno zbog njega. Prije sam igrao nogomet, ali Tino je krenuo s odbojkom, a onda sam i ja otišao njegovim putem prije nekih šest-sedam godina. On je, dakle, najzaslužniji za moj "transfer" iz nogometa.
Neizravno je, pak, Tino kriv i što obojica na dresovima nose broj 17.
- To je bilo još u juniorima, kad smo igrali državno prvenstvo, a tada smo u Mladosti dobivali stare dresove od seniora, pa je meni, eto, pripao bratov stari dres s brojem 17, koji je od tada i "moj" broj - objasnio je Maro.
Inače, međusobna razlika u godinama donekle je i razlog zašto do sada Tino i Maro zapravo nikada još nisu imali prilike naći se istovremeno na terenu na suprotnim stranama te doslovce igrati jedan protiv drugog. Dodatni je razlog što Maro u momčadi Mladosti ima iskusnog Hrvoja Pervana, koji je trenutačno u statusu broja 1 na poziciji libera, dok je Tino prvi libero u sastavu Murse.
- Da, nismo još igrali jedan protiv drugoga direktno, ali siguran sam da će se to uskoro promijeniti - kaže Tino.
- Sad kad malo vrtim film unazad, mislim da se ni u mlađim kategorijama nismo našli istovremeno na terenu. Možda jesmo jednom još prije pet godina na gradskom prvenstvu ili nešto slično, ali sigurno nismo na nekoj ozbiljnijoj klupskoj razini - dodaje Maro.
No, već sama činjenica da je brat u suparničkoj momčadi znači da treba na neki način "navijati" protiv njega.
- Neugodan je to osjećaj - kaže Maro.
- Da se razumijemo, igram za Mladost i to je moj prvi izbor kao igraču i kao navijaču, svejedno. I kad bih ušao u teren, dao bih 100%, nebitno što je s druge strane mreže brat. Ali, da srce tijekom utakmice radi 100 na sat, naravno da radi, jer to je moja krv, najbolji prijatelj i uvijek ću biti njegov najveći navijač, kao što će vjerujem i on biti moj. Tako da je malo teško, ali to je profesionalizam i moramo se toga držati, nema druge.
Ima li, pak, međusobne komunikacije, poruka, poziva ili vlada zakon šutnje sve dok traje finalna serija?
- Prije ovo druga, totalno zatišje pred buru - smije se Tino.
- Pružimo si ruku prije ili poslije utakmice, čestitamo si, ali ja volim Mursu-Osijek jer to je klub koji mi je dao sve. Kad me nitko nije htio, oni su me uzeli i moram im to povjerenje vratiti svojim igrama na najbolji mogući način, a svi znamo što to znači.
Obojica su rekli svoju stranu, no kako na sve ovo gledaju doma, njihovi roditelji? Prate li bratsko finale, za koga navijaju?
- Prate, naravno, bili su i na tribinama na prvoj utakmici. Njima je još i gore nego nama jer, eto, ne mogu ništa napraviti po tom pitanju, mogu samo gledati - opisao je Maro.
- Ne govore nam za koga srce vuče, ali pretpostavljam da je jednako za obojicu i da jednako navijaju. I da će, kako god završilo, biti i sretni i tužni, odnosno sretni zbog jednog, tužni zbog drugog.
Doduše, može se gledati i da su roditelji u "win-win" situaciji jer jedan od sinova na koncu mora pobijediti, jedan će biti prvak.
- Oni će kako god ići na pobjedničku janjetinu ha ha ha. Samo je pitanje tko će od nas dvojice častiti - šali se Tino.
Janjetina je, dakle, neka interna bratska oklada vezana za finale ili ima još nešto?
- Pa, zapravo i nemamo okladu, ali to je dobra ideja. Dali ste nam za razmisliti, pa da stavimo neki ulog - rekao je Tino.
- Ja sam za! - odmah se hrabro složio Maro, očito uvjeren da će se on i njegova Mladost vratiti iz početnog zaostatka (0-1).
U Mursi sigurno imaju drugačije planove, ali ionako će se konačni računi, i klupski i bratski, svoditi tek kada jedna momčad dođe do tri pobjede.
Komentari (0)