Napeta je bila završnica ligaškog dijela sezone Superlige odbojkaša, pogotovo u donjem dijelu tablice. Smanjenje lige od sljedeće sezone unijelo je puno dramatike jer nitko nije htio biti među dva kluba koja će ispasti. Na koncu, netko je ipak morao biti, a kocka je pala na Zadar i Medicinar Trnje.
Ovom potonjem praktički se sva sezona svela na posljednju utakmicu sezone, jer su u izravnom obračunu sa Splitom igrali za ostanak. No, družina s Poljuda bila je ipak jača jer su imali u svojim redovima Igora Omrčena. Medicinar Trnje imao je, ali ne kao igrača već kao trenera, Tomislava Ćoškovića, također našeg sjajnog nekadašnjeg reprezentativca, štoviše Omrčenova generacijskog kolegu, budući da je Ćošković (44) tek godinu i pol stariji.
Prije skoro 20 godina taj je naš tandem (uz veliku pomoć Tonija Kovačevića, Inoslava Krnića, Marija Zelića... i izbornika Radu Malevića) držao odbojkaške gigante Italiju i Rusiju “u šahu” na Europskom prvenstvu u Rimu. Rusi su nam se provukli u pet setova, Talijani su uz suce spašavali set-lopte da ne bi gubili 2-0 u setovima... Na koncu su baš Italija i Rusija igrali finale, a Hrvatska je zauzela osmo mjesto na svom prvom uopće EP, a ostao je to i do danas naš najbolji plasman u povijesti Eurovolleya.
Omrčen je i dalje sjajan
A sada je, eto, sudbina htjela da dva desetljeća kasnije Omrčen i Ćošković, svaki na suprotnoj strani, svaki u svojoj ulozi, igraju za ostanak u najvišem rangu hrvatske odbojke. I morao je na kraju trener Tomislav sportski čestitati igraču Igoru.
- Za Igora je svaka riječ suvišna. Svi znamo kakav je on te mogu uputiti samo pohvale i s moje strane - rekao je Ćošković.
- I kroz ove se protekle tjedne pokazalo da je najbolji i najkvalitetniji hrvatski igrač, čak i u ovim godinama. Kad god je trebalo, on je napravio poen, stavio loptu na pod, a to je kvaliteta koju jednostavno imaš i koja te prati od početka do kraja karijere. Svaka mu čast.
Gledajući Omrčena na terenu, ne povuče li i njega da zaigra opet?
- Ne, ne, to ne. Igrao sam dugo, imao lijepu i dugu karijeru, bez velikih ozljeda i zaista sam se naigrao. Nema smisla da se i dalje guram, tu su mladi, moje je sada da njih probam nešto naučiti, da u tom sektoru sada doprinesem. Meni je odbojka puno dala i neću reći da sam dužan, ali bilo bi lijepo da joj nešto vratim, odnosno nekom drugom, nekoj novoj generaciji.
Ćoškoviću je ovo, inače, bila prva trenerska sezona u klubu, ali već je skupio nešto iskustva posljednjih godina kao pomoćnik u stožeru seniorske muške reprezentacije te kao izbornik juniora.
- U Hrvatskoj je, realno, trenerski posao jako podcijenjen i dosta nezahvalan. Nisam u klub došao zbog financijske situacije ili nešto slično, nego zbog mladih dečki, da probamo dati nešto i hrvatskoj odbojci općenito, da možda napravimo iskorak s tom mladosti. Jer bio sam uz kadete i juniore u reprezentaciji i vidio sam što nam i koliko fali, a to je da ti dečki više igraju. Na tom je ova klupska ideja s Medicinarom živjela i nadam se da ćemo je zadržati te ispratiti kroz par godina da onda vidimo efekte.
Propustili svoje prilike
To sugerira da ostaje u klubu i dogodine?
- Vidjet ćemo. Interesa ima, razgovarali jesmo u klubu oko toga, trebamo pričekati da se glave malo ohlade pa ćemo vidjeti što je najbolje za sve strane. Što se mene osobno tiče i prve trenerske sezone, mogu reći da sam i više nego zadovoljan u odnosu što sam očekivao u početku. Od odnosa kluba, uprave, koja mi je dala odriješene ruke. Ja sam tu otvoren da nastavimo, ako klub želi i ako imamo istu viziju. Nemam trenutačno ambicija ganjati neku trenersku karijeru vani, jer dugo sam kao igrač bio vani, a tu je i obitelj pa me zasad ne privlači opet ići u inozemstvo. Dakle, ako bude trenerska opcija u Zagrebu, odlično, a ako ne, onda me doma čeka - kuhinja ha ha.
Ostane li u Medicinaru, sljedeće će sezone igrati, dakle, u jednom rangu niže, Prvoj ligi.
- Žao mi je što smo došli do situacije da nam sve ovisi o zadnjoj utakmici, odnosno propustili smo u ranijim dvobojima svoje prilike da se osiguramo.
Mislio je tu na četiri utakmice koje su izgubili u petom setu - Sisak, Mladost, Cratis Varaždin, Marsonia. Da su samo jednu dobili, danas bi i dalje bili superligaši.
- Da, imali smo te neke utakmice na našoj strani, a nismo uspjeli realizirati, dovršiti ih.
U posljednjoj utakmici, pak, bili su lišeni pomoći dvojice-trojice važnih i prije svega iskusnijih igrača, pa su ostali na mladim snagama.
- Znali smo od starta sezone da neće biti lako, budući da nam momčad čine mladi dečki, koji imaju perspetivu, ali ono ključno što im fali je iskustvo. To se vidjelo i u ovoj zadnjoj utakmici, da im treba više ovakvih utakmica.
Izvana je djelovalo da fali hrabrost u ključnim poenima.
- I ta hrabrost dolazi iz iskustva, jedno drugo veže. Nadam se da ćemo ostati skupa jer ovi dečki zaista imaju potencijala. Ideja je i bila da skupimo mlađe dečke i da ne sjede na klupi u jačim klubovima već da dođu ovdje probati igrati, da vide i oni gdje su i što su. Pa, nek’ za godinu-dvije i odu u neki Top 4 klub u Hrvatskoj, ali da onda odu igrati, a ne sjediti na klupi.
Medicinar Trnje zapravo nema profesionalce u klubu, to su uglavnom studenti, a ima i srednjoškolaca.
- Nemamo profesionalaca, ali svi se trudili i trenirali kao da jesu profesionalci i hvala im na tome. Pri tome smo do kraja vjerovali, i igrači i ja, da možemo izboriti ostanak u Superligi, ali eto...