Epitet odbojkaškog derbija vikenda nesumnjivo pripada utakmici u Nedelišću. U tamošnjoj dvorani Aton sučelit će se domaći Centrometal te zagrebačka Mladost u dvoboju nakon kojeg će jedna od momčadi upisati prvi poraz u aktualnoj sezoni Superlige, odnosno druga zadržati maksimalan učinak nakon pet kola PH.
Jer i Centrometal i Mladost dočekuju međusobni sraz s omjerom 4-0 te su zapravo momčadi koje su dosad najviše pokazale na domaćim odbojkaškim terenima. I dok se od Mladosti, kao tradicionalnog stjegonoše hrvatske odbojke, to redovito i očekuje, Centrometal je ove sezone napravio još jedan kvalitativni skok. Međimurski klub godinama polako raste, i lani su bili jako dobri, no sada je to otišlo na, čini se, razinu više.
Na temelju toga valja onda danas od 17 sati očekivati odbojkašku poslasticu?
- Ne znam što očekivati. Nije da mi nismo očekivali, jer pomalo i jesmo da ćemo krenuti dobro u sezonu. Četiri pobjede stvarno su jako lijep učinak za sada, no ne opterećujemo se rezultatom. Ali, opet, da bismo mogli iznenaditi, mogli bismo.
Tako će utakmicu najaviti najveće ovoljetno pojačanje Centrometala, ali i najveće u cijeloj hrvatskoj klupskoj odbojci. Jer riječ je o Ivanu Raiču, dugogodišnjem hrvatskom reprezentativcu, odbojkašu s bogatom inozemnom karijerom, korektoru koji bi baš svakoj momčadi u Hrvatskoj bio dodatna vrijednost. No, on nosi dres kluba iz Črečana...
Da nisam potpisao za Centrometal sigurno bih opet tražio neki angažman u inozemstvu
- To se zapravo “kuhalo” dosta dugo. Ovdje već nekoliko sezona igraju moji suigrači iz reprezentativnih dana, Fran Peterlin i Hrvoje Zelenika, i oni su me svako malo zvali da dođem, nagovarali. I, eto, ove se sezone sve poklopilo, postigli smo dogovor i evo me tu. Najveća mi je prednost što i dalje živim u Zagrebu, odnosno zajedno sam s obitelji jer to mi je bio jedan od prioriteta. Tako su i koncipirani treninzi u klubu, dva-tri puta tjedno dolazim iz Zagreba ovdje na treninge, a teretanu i neke individualne treninge odradim u Zagrebu, tako da sam cijelo vrijeme doma.
Takav aranžman treninga zapravo i odgovora 35-godišnjem Raiču u ovom stadiju karijere. Štoviše, ovog ljeta je preuzeo dužnost team menadžera naše muške A reprezentacije, a to se moglo protumačiti i kao signal za kraj igračke karijere. Samo što to nije bio slučaj.
- Da nisam potpisao za Centrometal sigurno bih opet tražio neki angažman u inozemstvu. Makar se ta funkcija u reprezentaciji može smatrati, ajmo reći, polaganim gašenjem igranja. Predsjednik HOS-a, Frane Žanić, već mi je prije dvije godine iznio tu ideju da budem team menadžer, da kao aktivni igrač budem preko ljeta uz reprezentaciju i da lagano uđem u taj posao.
Drugim riječima, da bude lakša tranzicija u post-igračku fazu života.
- Da, i po ovome kako je prošlo ljeto, definitivno je to nešto što bih mogao raditi i u budućnosti. Jer bilo je to jako lijepo iskustvo, pogotovo što ionako sve igrače jako dobro znam, a stručni stožer s izbornikom Igorom Juričićem i trenerom Ratkom Perisom, valjda je najbolji mogući ikada, ili barem u novije vrijeme. Igrali smo jako dobro u europskoj Zlatnoj ligi, nizali pobjede, skidali skalpove jakim suparnicima i šteta samo za taj kraj ljeta, koji je ispao nesretan za nas s kiksom protiv Izraela u kvalifikacijama za EP.
Možda je naša snaga u tome što nemamo nikakvih očekivanja, nismo postavili nikakve ciljeve
No, reprezentacija je druga priča za drugo vrijeme, vratimo se subotnjem derbiju protiv Mladosti. Osim za superligaške bodove, bit će to za Ivanova posebna utakmica jer će mu biti prva u kojoj će igrati protiv Mladosti. A rođeni Sarajlija zapravo je dijete kluba iz Doma odbojke.
- Zapravo nisam siguran je li prva, možda sam bio na drugoj strani kada sam bio na posudbi u Zagrebu, ali bilo je to još 2005. ili 2006. Da sam igrao protiv Mladosti kao član nekog od europskih klubova u kojima sam bio, valjda bih se toga sjećao ha ha.
Bit će, dakle, neobično?
- Mladost je moj klub i uvijek će biti. Taj me klub “stvorio” i jedini je to klub kojeg ću uvijek smatrati svojim. Makar, odavno sam otišao otamo, a iako je bila jedna polusezona prije pet godina, kad se lovila Liga prvaka, ne mogu reći da sad imam neke pretjerane emocije oko toga što ću igrati kontra Mladosti.
Neće biti, naravno, ni popuštanja matičnom klubu jer svakom je istinskom sportašu prvo na pameti pobjeda.
- Možda je naša snaga u tome što nemamo nikakvih očekivanja, nismo postavili nikakve ciljeve. Imamo iskusne igrače, više-manje skoro cijela naša prva postava bila je u reprezentaciji, imamo iskustvo, ali doista nemamo rezultatski pritisak. Što god napravimo u ovoj utakmici bit će dobro. S obzirom na imena koja imamo u momčadi, možda se čini kao da su apetiti narasli, ali treba biti svjestan da je ovo i dalje praktički poluamaterski klub. Jer više-manje svi su igrači zaposleni, odnosno imaju posao od kojeg žive, a ne od odbojke. Ovo je sad stvorena lijepa priča i svi bismo se jasno htjeli dokazati i uvijek je pobjeda motivacija, odnosno dobiti svaku utakmicu. No, nemamo nikakvih postavljenih ambicija, u smislu da moramo uzeti Kup ili PH. To ne, idemo od vikenda do vikenda. No, kažem, možda je tu naša snaga, jer u svaku utakmicu ulazimo neopterećeni.
Igrao sam u većim klubovima koji su shodno tome i veća obećanja davali, ali se nisu toga pridržavali
Ivana Raiča je, inače, u stilu odbojkaških globtrotera, karijera vodila kroz 13 klubova u 10 različitih država: Italija, Francuska, Grčka, Belgija, Turska, Ukrajina, Bugarska, Rumunjska, Bjelorusiju, Crna Gora. Na taj je popis, eto, dospio i Črečan, kao najmanje mjesto u kojem je dosad igrao odbojku. Međimursko selo prema posljednjem popisu stanovništva broji 382 stanovnika, ali kao što odijelo ne čini čovjeka, tako ni ta brojka neće nužno otkriti srčanost i ponos ljudi i igrača iz ovog kluba.
- Igrao sam u većim klubovima koji su shodno tome i veća obećanja davali, ali se nisu toga pridržavali. Ovdje su svjesni koliko mogu ponuditi i toga se drže, a zato sve dobro funkcionira. Svake godine se radi mali korak naprijed, koliko je to moguće s obzirom na okolnosti. Puno se klubova hvali kako imaju obiteljsku atmosferu ili slično, ali ovdje je to zaista tako u punom smislu. Uzak je krug ljudi oko kluba, nije to neka velika mašinerija, ali ti koji su tu trude se maksimalno i svjesni su svojih limita. Meni je zasad tu lijepo, igrači su pozitivni i mogu sve najbolje reći o njima i klubu kao takvom. Nije, uostalom, ni slučajno ovih 4-0 dosad.
Još kad bi bilo i 5-0 nakon večerašnje utakmice...
- Eh, to ne znam, vidjet ćemo. Zasad smo igrali samo jednu utakmicu kod kuće, protiv Murse. Najavili su i navijači dolazak, da će navijati i podržavati nas, a obećavaju i kotlovinu i divljač nakon utakmice. S time su me zapravo i privukli u klub, ha, ha.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....