Ne bi sport bio zanimljiv kada bi sve uvijek teklo prema očekivanjima, čar utakmica i natjecanja upravo je u iznenađenjima. A jedno takvo priredile su odbojkašice Ribole Kaštela u subotnjem srazu finala Kupa Snježane Ušić.
Zagrebačka Mladost bila je veliki favorit za osvojiti još jedan domaći trofej, ali ekipa koja je ove sezone igrala Ligu prvakinja pa dva tjedna ranije osvojila MEVZA ligu, nije se pojavila u sisačkoj dvorani Zeleni brijeg. Fizički su igračice bile, jasno, prisutne, no kao da su mislima bili negdje drugdje. No, one koje su svakako, i tijelom, i glavom, i željom, i energijom, i srcem bile u dvorani jesu "malene", odbojkašice kaštelanskog kluba. I koje su zbog toga stigle do vrijednog trofeja kojeg su čekale 23 godine.
I tada su, 2002. godine, u finalu svladale Mladost, koji ih je doduše potom u tri sljedeća finala pobijedila (2004., 2018., 2020.), onda još jednom (2022.) i gradske rivalke iz Marine Kaštela, ali sada je opet red došao na "malene". Odlično su odigrale u Sisku, a da je to baš bio njihov dan reći će i činjenica da na kraju nije finale čak bilo ni toliko neizvjesno...
- Meni je osobno u posljednjih par poena u glavi bilo samo da ne slavimo prerano, da ne shvatimo prerano da smo pobijedile - reći će jedna od najboljih u bitci kod Siska, Dijana Karatović.
- Pokušala sam biti samo ravna linija i čekala da se odigra zadnji poen, da potvrdimo pobjedu.
Konačnu je presudu donijela video-provjera da loptu mladostašice Tonke Bošnjak na putu prema autu nije dirao nitko u kaštelanskom bloku. Potvrda je dočekana s olakšanjem...
- U početku nismo bile ni svjesne veličine pobjede, tek smo u ova dva-tri dana poslije shvatile da smo pobijedile, kad su se emocije malo slegnule.
No, zato su u klubu bili spremni i imali neizmjerno povjerenje u svoje igračice. Jer unaprijed su izradili "pobjedničke" majice s natpisom "Kup je naš". Očito su znali unaprijed da ćete dobiti?
- Nisu mogli znati, ali vjerovali su. Mi smo cure bile šokirane kada smo vidjele, kada su nam počeli dijeliti te majice, mislile smo si "tko se toga uopće sjetio?". Ali, bilo je baš ugodno iznnađenje - kaže Dijana.
Majice su bile planirane, ali fešta poslije utakmice tekla je posve spontano.
- Nismo krenule doma, kako smo trebale, već smo završile u Zagrebu na proslavi trofeja. I dobro smo se proveselile, cijela ekipa i stožer, bilo je i par pjesama posebno za nas u tom izlasku ha ha.
Mladost je, dakle, bila favorit uoči utakmice, dobila je i prvi set, no Kaštelanke su imale spreman odgovor.
- Ma ni na zagrijavanju nisam osjećala nikakvu nervozu, a uvijek barem nekakvu imam uoi svake utakmice. Sada ništa. One su dobile prvi set, ali nisu nam ga uzele lako, pa nije bilo razloga da mi gubimo glavu zbog bilo čega. Dapače, nastavile smo se boriti, dobili drugi set, a onda smo u trećem i mi bile ugodno iznenađene rezultatom (25:12). Za četvrti smo rekle "sad ili nikad" i srećom odigrale i njega vrhunski i, eto, trofej je tu.
Trofej koji je nagrada za dobru sezonu Ribole od samog početka. Jer od listopada su stalno držale visoku razinu, a onda su još u zimskom prijelaznom roku dobile značajna pojačanja: Lea Deak i Dajana Bošković. Obje reprezentativke (Hrvatske, odnosno BiH), obje s međunarodnim pedigreom, obje s nešto malo više iskustva od ostalih igračice Ribole.
- Definitivno su nam trebala ta pojačanja jer smo u prvom dijelu sezone imali samo šest igračica koje su bile konstantno u terenu. Lea je odlična u organizaciji igre, a Dajana iskusna igračica koja nam je trebala da donosi poene kada se lomi rezultat.
Uostalom, Bošković (sestra trenutačno ponajbolje odbojkašice svijeta, Tijane Bošković) na koncu je proglašena i igračicom utakmice, ali ne bi se pogriješilo i da je, recimo, ta nagrada otišla svestranoj Karatović, koja je bila posvuda na terenu, u obrani, na prijemu, na servisu, u napadu... Uz tandem Dajana & Dijana važna je karika bila i Ivana Nedeljković (koja je donijela zapravo i najviše poena, 16), baš kao i spomenuta Deak, odnosno srednja blokerica Klara Vasilj s velikih sedam izravnih poena iz bloka.
Sve su kaštelanske igračice zapravo dale ruke i pokazale što mogu kad je tako. Sad valja i u kontekstu Superlige na Ribolu gledati malo drugačije. "Malene" su postale velika opasnost, a s osvojenim Kupom imaju pravo s većim ambicijama najavljivati završnicu sezone.
- Rekla bih da da, jer postale smo svjesne da možemo dobiti favorite u borbi za trofeje i to će nam vjerujem dati dodatni vjetar u leđa za utakmice koje dolaze.
A dolaze sudari u četvrtfinalu doigravanja s kaštelanskim susjedama, Marinom. Gradski derbiji uvijek su "vrući", a makar su iz obje njihove ovosezonske utakmice kao pobjednice izlazile "malene", bilo je to s 3:2, što daje naslutiti da će i sada biti neizvjesno.
- Tako se čini, makar se ipak nadam da ćemo ih dobiti lakše nego kroz sezonu, da neće ići obje sljedeće utakmice u pet setova - kaže Dijana.
No, prije toga ostaje Riboli u srijedu još jedan dvoboj s Mladosti. Posljednja je to utakmica završnog, 18. kola Superlige, koja za Kaštela neće imati rezultatski značaj. One ne mogu ni gore ni dolje s trećeg mjesta, ali Mladosti ta utakmica može donijeti sasvim neočekivano prvo mjesto uoči doigravanja. A htjet će se mladostašice vjerojatno i malo utješiti za subotnji poraz.
- Mi ćemo svakako igrati maksimalno i dati sve od sebe, kao da igramo najnormalniju utakmicu bez obzira što nama u teoriji ništa ne može donijeti. No, ako je možemo dobiti, zašto ne bismo?
Malo je neutralnih promatrača koji su smatrali da se netko može uključiti u borbu Mladosti i Dinama za domaće trofeje. Ali, eto, u dva su dana obje zagrebačke ekipe doživjele neočekivane poraze, Mladost u finalu Kupa, Dinamo u Superligi od Neba. Pokazali su ranjivost...
- Meni bi osobno bilo draže da protiv Mladosti igramo finale, odnosno da protiv Dinama nekako imamo malo veće šanse proći u polufinalu. Jasno, ovo je u Kupu bila samo jedna utakmica, drugačije je igrati seriju protiv istog suparnika, pa ćemo vidjeti kako ćemo se snaći u tim okolnostima.
Bit će dobro ako se snađu kao što se Dijana kao Slavonka snašla u Kaštelima. Stigla je tamo još kao srednjoškolka i igra svoju već četvrtu sezonu u klubu.
- Mi smo Slavonci ipak malo drugačiji od Dalmatinaca ha ha - smije se 21-godišnjakinja iz Čepina.
Ove sezone dobila je malo pojačanja iz ravnice, jer trener Mario Teppert je Osječanin, tako da Ribola gura jednim dijelom i na slavonski pogon. A tako će, čini se, ostati još neko vrijeme.
- Ovdje sam došla radi fakulteta i to je zasad i dalje razlog koji me drži ovdje. No, kad završim, plan je ići dalje negdje van. Ali, imam još jednu godinu studiranja.
Što će reći da ćemo standardnu reprezentativku Hrvatske gledati još jednu sezonu u dresu Ribole, da je već s klubom dogovoreno?
- Moglo bi se tako reći.
Komentari (0)
Komentiraj