Jubilarni deseti put u povijesti hrvatskog odbojkaškog kupa dogodilo se da su odbojkašice i odbojkaši Mladosti osvojili trofeje “istovremeno”, odnosno da su pobjednici kupa u obje konkurencije u istoj sezoni.
Jasno je kako je odbojkaški gigant iz Doma odbojke najtrofejniji klub u Hrvatskoj i kod muških i kod žena, što se tiče i ovog natjecanja (pored PH), makar tu odbojkašice ipak malo kaskaju za svojim kolegama, koji su kroz proteklih 30 godina tek sporadično gubili dominaciju u ovom natjecanju. Štoviše, prijašnje generacije mladostašica znale su imati i po devet (2005. - 2013.) ili šest uzastopnih sezona (1996. - 2001.) bez osvojenog kupa, koji se u posljednjih šest godina zove Kup Snježane Ušić. Tek su i relativno nedavno, prije četiri godine, preskočile Rijeku po broju ukupno osvojenih kupova...
Istinska sila
Međutim, to je sve prošlost, dok će aktualni trenutak u hrvatskoj odbojci jasno sugerirati kako je zagrebački klub istinska sila u domaćim okvirima. Odbojkaški dan u Vinkovcima te realizirani mladostaški double ide tome u prilog...
U oba je finala Mladost bila favorit, u oba izgubila set, ali na kraju i ispunila očekivanja da bi na koncu i oba trenera osvojila svoje prve kupove. Ratko Peris prošle je sezone izgubio finale od Murse-Osijek, Darku Nojiću ovo je, pak, bilo prvo uopće finale u karijeri kao glavnom treneru. Nakupio se već do sada podosta trofeja kao pomoćnik, ali ovaj je prvi s njegovim potpisom.
- Prvi seniorski, a baš prvi je bio još s mini-odbojkom - šalio se dan poslije Nojić.
Duga je bila noć za Mladost, ali ne zbog slavlja već zbog putovanja. Iz Vinkovaca su se u Zagreb vratili oko 4 sata ujutro, nije bilo jasno slavlja, to je odgođeno za neku drugu priliku, tako je zasad ostalo samo na onom unutarnjem zadovoljstvu osvojenim peharom.
- Jako mi je drago da smo pokazali da se najbolja odbojka i dalje igra u Domu odbojke - dodao je Nojić (40), koji je na polovici sezone preuzeo klupu, a jasno da kad ste u Mladosti, gdje se samo trofeji priznaju u domaćim okvirima, morate uoči finala osjećati pritisak da “morate osvojiti”.
- To je normalno za Mladost, taj se pritisak osjeća u zraku. No, bio sam uvjeren da smo radili i da igramo dobro, da smo napredovali u odnosu na ranije, tako da sam ipak donekle miran dočekao finale.
Dinamo je gajio nade zbog posljednje njihove međusobne utakmice, odigrane u prosincu u Domu odbojke, kada su dinamovke srušile veliki, dvoipolgodišnji niz nepobjedivosti mladostašica u PH. No, kako je suparnicama pobjeda bila podstrek, jednako je tako poraz mladostašicama bio motiv da čim prije uzvrate udarac. A nema bolje prilike nego li u utakmici koja odlučuje o trofeju.
Stoga nije čudio juriš ekipe sa Save od početka do kraja vinkovačkog dvoboja, koji je doduše u trećem setu imao fazu stagniranja, ali je na kraju završio slavljem.
- Prevagnulo je možda i to što smo mi imali malo više iskustva u jačim, europskim utakmicama ove sezone. Ali, ne sumnjam da će nam Dinamo biti za vratom i u nastavku sezone.
Štoviše, vrlo je izvjesno da će Mladost i Dinamo uskoro još jednom odlučivati i o prvakinjama Hrvatske.
- Ritam je jako težak, odigrali smo sedam utakmica u 19 dana i veselimo se što ćemo nakon ovog sada vikenda napokon imati šest dana za treninge, odnosno da nemamo utakmicu kroz tjedan. Moći ćemo se u miru pripremiti opet za Dinamo s kojim ponovo igramo za osam-devet dana.
Kod odbojkaša, četvrti se put u posljednjih pet godina igralo finale Kupa s istim sudionicima. Mursa-Osijek praktički se pretplatila za završne utakmice Kupa Vinka Dobrića, no i to je neusporedivo sa starosjediocima iz Zagreba. Mladost je, naime, od mogućeg 31, igrala svoje 25. finale kupa, a kada je tamo vrlo rijetko gubi. Lanjski poraz od Murse bio im je tek jedan od dva poraza u finalima (Kaštela, 2010.), no objektivno osječki roster lani je za nijansu-dvije bio kvalitetniji od aktualnog. I osjetilo se to, osim u finalu, i kroz dosadašnji dio sezone, gdje su prolazili kroz manje ili veće oscilacije, a koje su pritom uzrokovale i promjenu na trenerskoj klupi.
Korak po korak
Mursa-Osijek prošle je sezone imala osvojen Kup (u finalu protiv Mladosti) i 2-0 u finalnoj seriji (koja se igrala do tri pobjede) doigravanja PH također protiv Mladosti. Od tog trenutka do sada, uključujući ovaj Kup u Vinkovcima, odigrali su još sedam međusobnih utakmica, a svih sedam dobila je Mladost.
Hoće li i kao kod odbojkašica, finalisti Kupa činiti i finalni par Superlige ostaje za vidjeti, jer tu su svakako i Ribola Kaštela sa svojim argumentima, pa također i Centrometal.
- Naš cilj, jasno, nije bio samo osvojiti Kup, već i Prvenstvo, međutim idemo korak po korak - rekao je Ratko Peris.
- Već u subotu nas čeka nova utakmica u Superligi, tako da nećemo ni stići puno se veseliti ovom trofeju. No, sad će i biti mala stanka radi mlađih reprezentacija, pa ćemo tu malo uloviti zraka jer ritam utakmica koji smo u posljednje vrijeme imali bio je ubitačan. Kako god, PH je sljedeći cilj, ali ne razmišljamo i ne zanosimo se previše unaprijed - podvukao je Peris, koji je u svojoj drugoj sezoni u Mladosti lanjskoj tituli prvaka dodao i prvi kup.
- Jaka obrana i blok zasluge su našeg trenera, koji od prvog dana forsira takvu igru, drži nas u tome i ne odstupa od toga. Kako on kaže, tako mi plešemo - rekao je kapetan Hrvoje Pervan nakon vinkovačkog finala i na taj način komplimentirao treneru na radu.
- Ma, svi smo zaslužni u klubu, od igrača iz postave, do klupe, pa do doktora, uprave... Svi zajedno živimo, borimo se i želimo osvojiti što više trofeja.
Zasad se sve razvija po planu. Kod obje Mladosti.