Novi tjedan, novi turnir za hrvatske odbojkašice. Poslije premijere u japanskoj Nagoyi, ovoga tjedna ženska reprezentacija igra na turniru Lige nacija u Brazilu.

Otvaranje je večeras (22.30) protiv aktualnih olimpijskih pobjednica, Amerikanki, dok u nastavku tjedna slijede dvoboji protiv Koreje, Srbije i Tajlanda.

Nisu naše odbojkašice imale previše vremena za analizu odigranog u prve četiri utakmice jer u Zagrebu su bile praktički na proputovanju, tri i pol dana, nešto treninga te opet u zrakoplov na prekooceanski let. No, neki su se dojmovi ipak slegnuli...

- Rezultati su za prvi turnir bili očekivani, jer smo imali samo dvije cure iz postave iz prošle godine. Jedino u prvu utakmicu protiv Bugarske nismo dobro ušle, ali u ostalima smo pokazale da se znamo i možemo boriti i da možemo nešto napraviti u VNL-u - govori Dijana Karatović, jedna od odbojkašica koja je ponijela najveći dio “tereta” u prve četiri utakmice.

- Sami VNL kao natjecanje nas je oduševilo, nikad nismo, recimo, doživjele svjetlosni show na predstavljanju igračica i baš je to bilo lijepo iskustvo. Na prvoj nas je utakmici to iznenadilo, jer nismo očekivale nešto takvo, ali za ostale utakmice smo se već malo “ufurale,” ha-ha.

Važan tjedan u Brasiliji

U Japanu je Hrvatska ostala na omjeru 0-4, ali je bila vrlo blizu da uzme barem počasni set, štoviše i dva protiv Njemačke te Brazila.

- Više žalim za onim prilikama protiv Njemačku jer to nam je čak nekako bilo i u planu, da ih možemo dobiti, dok je Brazil ipak viša klasa, objektivno im nismo blizu pa smo iznenadile i same sebe, pa i trenera valjda, što smo prvi set odigrale 26:24. Dobila sam kasnije i puno poruka, čestitki na tom setu, igri koju smo pokazale.

Tjedan u Brasiliji će biti jako važan za našu reprezentaciju jer u Japanu smo izgubili utakmicu od izravnih suparnica u borbi za ostanak u VNL-u, Bugarki, a kroz sljedeće dane igrat ćemo protiv još jedne takve reprezentacije, Tajlanda, ali i protiv nominalno najslabije reprezentacije u VNL-u, Koreje. To su utakmice koje bi bilo lijepo, da ne kažemo “moraju” dobiti, ako se želi izbjeći posljednje mjesto.

- Igrale smo s obje te reprezentacije lani u skupini na Svjetskom prvenstvu. Izgubile smo, ali barem znamo kako igraju, znamo neke njihove mane i znamo što mi moramo popraviti. Tajland, pri tome, igra potpuno specifičnim stilom, s puno križanja u terenu i drugačiji je totalno stil od europske odbojke i teško se priviknuti na to. No, eto, pokazale smo i protiv Brazila da možemo odigrati dobro, da se znamo boriti. Dat ćemo sve od sebe da pobijedimo, a onda, jasno, da i ostanemo u VNL-u.
Karatović, 19-godišnjakinja iz Čepina, i lani je bila dio reprezentacije koja je igrala i Svjetsko prvenstvo, pa se susrela s razinom odbojke kakva se igra u Ligi nacija. No, hrvatska je reprezentacija prilično drugačija u odnosu na prošlo ljeto.

- Lani smo bili puno fizički jače, imale više iskusnijih igračica, koje će nam se nadam se uskoro opet priključiti. Ali, u reprezentaciji se i sada radi jednako jako, imamo u izborniku Ferhatu Akbašu jednog od najboljih svjetskih stručnjaka i vjerujem da mi mlađe možemo puno naučiti, zna dati puno bolji savjet nego hrvatski treneri. Treninzi su puno jači nego li u našim klubovima, a što se taktike tiče, mislim da se u Hrvatskoj teško može vidjeti igra kao u svjetskoj odbojci, kakva je na SP-u ili VNL-u.

‘Rekreacija’ u Hrvatskoj

Uz napomenu da u Japanu nismo bili u najjačoj postavi, odnosno da nije bilo tri igračice koje su nominalno članice prve postave, sedam igračica na turniru bile su iz hrvatske lige, odnosno koje su igrale za hrvatske klubove prošle sezone. Hrvatska liga ne slovi kao nešto posebno jaka i kvalitetna, ali eto opet polovicu reprezentacije koja igra elitnu Ligu nacija, sastavljena je od igračice te lige. Iako imamo još puno igračica koje igraju vani, po europskim klubovima, prednost su, eto, ipak dobile domaće djevojke.

Kako usporediti igranje u PH do prije mjesec-dva i sada igrati VNL, jer, možda je malo pretjerivanje, ali to su kao dva različita sporta?

- Uh, ne znam koji bih primjer uopće dala. Možda će zvučati ružno, ali nakon što sam prošla ovo s reprezentacijom i vidjela kako se igra odbojka vani, hrvatska odbojka sada mi više izgleda kao nekakva rekreacija, iskreno. Jer u Hrvatskoj imate jedan trening dnevno, eventualno dva u Mladosti, ne pridaje se pažnja ostalim stvarima, ne radi se toliko teretana, individualno na tehnici s curama, taktika, a sve je to jako bitno. U Hrvatskoj možda možeš doći i samo udariti loptu, ali to ne prolazi u VNL-u ili na sličnoj razini.

Nadam se otići negdje dalje

Koliko je onda teško prebaciti se na tu višu razini, “uhvatiti” odbojkašice iz reprezentacije koje dođu izvana i s drugačijim principima rada?

- Meni je prvu godinu u reprezentaciji bilo baš jako teško prilagoditi se. Jer za neke stvari, ne mogu reći da nisam nikad čula, ali nikad ih nisam radila, npr. taktika i način igre. U Hrvatskoj te nema tko naučiti takve stvari, ovdje naučiš temeljne osnove i to je to.

Nije onda teško zaključiti da je i Dijani želja uskoro otići negdje izvan granica Hrvatske.

- Svakako, u budućnosti se nadam otići negdje dalje. Posljednje dvije godine sam u Riboli Kaštela, imam tu još jednu godinu ugovora, a vidjet ćemo kako će biti dalje. Imali smo prošle sezone dosta ozljeda u ekipi, pa nije ispalo najbolje. Ne znam kako će biti za sljedeću sezonu, planiraju se dovesti pojačanja, pa i neke strankinje pa ćemo vidjeti.

Kako je uopće Slavonka završila u Kaštelima?

- Prvo, u Slavoniji je odbojka još lošija nego li u Dalmaciji. Drugi razlog je bio fakultet, odnosno u Splitu sam imala veći izbore i mogućnosti, pa kad su me zvali iz Kaštela da dođem, otišla sam, završila tamo 4. razred srednje škole, upisala fakultet i, eto, ostala do sada.

I priviknula se?

- Jako teško, ha-ha. I temperament je drugačiji, a i dalje ne razumijem neke riječi, no imam još godinu dana za naučiti.