Hrvatski su odbojkaši Vinkovce zamijenili Mariborom, koji će biti narednih desetak dana baza dijela pripremnog razdoblja uoči Europskog prvenstva.
- Najteži smo dio valjda prošli - kazat će jedan od naših reprezentativaca, Kruno Nikačević, netom po dolasku podno Pohorja.
U Vinkovcima su, naime, u tamošnjoj obnovljenoj i ulickanoj dvorani Lenije, protekla dva tjedna radili ono što najmanje vole.
Više ‘druženja’ s loptom
- Nitko sigurno neće reći da mu je to najdraži dio priprema, jer sve je većinom bazirano na radu oko fizičke kondicije, s teretanom svakog dana. Izuzetno iscrpno, ali opet svakako potrebno za ono što nam dolazi. Naporno smo radili, radit će se i dalje, naravno, tako, ali nekako su ta prva dva tjedna najteža. No, kako je bilo nekih promjena u stožeru, upravo što se tiče kondicijskih priprema, pa je s nama sada Dragan Lujić, koji inače radi u Mladosti, pa je dosta igrača koji su radili s njim proteklih godina, barem nije bilo nepoznanica niti velikih promjena. Malo nas je “maltretirao”, ali mora se proći i kroz taj dio priprema.
Sada ipak slijedi razdoblje u kojem će se malo više “družiti” s loptom, pa će biti lakše prebroditi upale mišića, “teške” ruke i noge, a srećom, dodaje Kruno, nema nikakvih većih zdravstvenih problema, odnosno nema ozljeda i svi su u pogonu. Time je zasigurno oduševljen i izbornik Cedric Enard jer će sa 17 igrača koje ima na raspolaganju, moći isprobati sve opcije i ideje budući da kroz koji dan kreću i pripremne utakmice.
- Ovdje u Maribor dolazi dosta reprezentacija i momčadi iz cijelog svijeta na pripreme, tako da bismo tu trebali odigrati dvije utakmice s Egiptom, pa dvije protiv momčadi s američkog sveučilišta, s Kamerunom, možda bude i još koja utakmica. Poslije toga se vraćamo u Osijek, pa tamo igramo još četiri utakmice s Danskom - izvještava Nikačević.
Odbojkaši su već jedan dio ljetnih obaveza odradili (Zlatna liga), odnosno okupili su se sredinom svibnja, a razići će se u rujnu, nakon Eurovolleya, koji za nas počinje 30. kolovoza. Puno je to vremena zajedno, puno dana priprema, putovanja, natjecanja...
- Imali smo nakon Final Foura europske Zlatne lige tri tjedna slobodno, što je za nas dosta. Recimo, prošlo cijelo ljeto imali smo samo sedam dana odmora. Tako da smo za sada dobri, nismo si toliko dosadili, trpimo se ha-ha. Atmosfera je OK, a sad kad dođu još i utakmice, brže će vrijeme proći, pa će i četiri tjedna do EP-a proći za tren.
Na prethodnoj europskoj smotri prije dvije godine Hrvatska je, inače, napravila dugoželjeni rezultatski iskorak prolaskom u drugi krug, odnosno među 16 najboljih reprezentacija. Skupinu igramo u Varni, a protivnici su nam uz domaćine Bugare, još Finci, Slovenci, Španjolci i Ukrajinci, a dalje prolaze četiri najbolje selekcije.
- I sada je naš minimalan cilj prolazak u drugi krug, dakle ponoviti osminu finala, a onda je tamo sve otvoreno. Već se u početnoj skupini možemo “potući” s reprezentacijama koje su na svjetskom renkingu bolje od nas, a i suparnicima s kojima se križamo u drugom krugu možemo parirati. Samo neka nas posluži zdravlje, jer u zalaganje igrača na terenu ne treba sumnjati, pa da nastupimo u punom sastavu protiv Finske, s kojom otvaramo EP i utakmica koja nam je jako bitna.
Prošla prva inozemna sezona
Kruno Nikačević po završetku reprezentativnog ljeta neće u Češku, gdje je odigrao proteklu klupsku sezonu (za Duklu iz Libereca), već u “obećanu zemlju” za odbojkaše, Italiju.
- Imao sam dobru sezonu u Češkoj, zadovoljan sam bio i klubom i rezultatima, uzeli smo tamošnji Kup, igrali Europu... No, želio sam se okušati u boljoj ligi i na većoj sceni, tako da je pala odluka na Italiji, klub Abba Pineto, koji igra A2 ligu, ali je svakako veći nego Češka. O klubu sam čuo sve najbolje, kao i o kvaliteti lige pa se nadam da bi to mogla biti odskočna daska i za neke veće scene u budućnosti.
Lanjska sezona bila je Kruni tek prva u inozemstvu, nakon što je osam proveo u zagrebačkoj Mladosti, u koju je 202 centimetra visoki srednji bloker iz Novigrada (istarskog) stigao kao 18-godišnjak. U inozemstvo se, dakle, otisnuo s 26 godina, što je za hrvatske prilike - kasno. Svi koji imaju mogućnost “bježe” negdje vani čim prije, s 18 godina, u ranim 20-ima...
- Razlog što sam ja kasnije otišao jest taj što moji planovi, kad sam imao 18-19 godina, nisu uopće bili vezani uz odbojku. Došao sam u Zagreb prvenstveno kako bih studirao i planirao sam nakon završenog studija povijesti i ruskog jezika raditi u školi. No, dogodilo se to da sam trećoj-četvrtoj godini vidio šansu i u odbojci, odnosno da se i od odbojke može živjeti, iako su mnogi govorili da je to nemoguće. Imao sam sreće jer je Mladost sjajna sredina za razvoj igrača, ali kako je bilo odbojka-fakultet, odbojka-fakultet, postalo je prenaporno i morao sam odlučiti što želim jer je fizički postalo nemoguće provoditi i vrijeme uz knjige i u dvorani. Izbor je, eto, pao na odbojku.
A gdje je u toj priči završio fakultet?
- Preddiplomski studij sam završio, ali diplomski je stopiran. Vidjet ću hoću li to u budućnosti okončati ili otići nekim drugim smjerom - kaže Kruno, koji je u međuvremenu stekao i “odbojkašku diplomu”, no, zlu ne trebalo, i s dosad završenim stupnjem obrazovanja može raditi u školi.
Imam papir u džepu
- Zakonska regulativa trenutačno kaže da se s preddiplomski studijem može raditi na, primjerice, zamjenama, ali za stalni posao, punu plaću i sve ostalo, mora se imati diplomski studij. No, kažem, odbojka me odvela u drugom smjeru i nekako se sada, kad sam u profesionalnim vodama, teško mogu zamisliti da radim u školi. Imam neki papir u džepu, što se obrazovanja tiče, pa mi to pruža neku sigurnost, ali planovi su za sljedećih četiri-pet godina vezani isključivo uz odbojku. Sve je njoj podređeno i nadam se samo da će me i ruke i koljena poslužiti - podvukao je Kruno Nikačević.