Kad se prije tri godine vratio u hrvatsku odbojku poslije više od 20 godina igračke i trenerske karijere po Europi, Ratko Peris bio je spreman zasukati rukave i s tada potpuno pomlađenom momčadi Mladosti krenuti “na duge staze”.
- Znao sam što me čeka i svjesno ušao u to - govorio je tada Peris.

Dvije sezone je tako i bilo, ali onda su u Mladosti odlučili da ne žele “dijeliti” trenera s reprezentacijom, u kojoj je 49-godišnji Karlovčanin u međuvremenu postao izbornik juniora, odnosno pomoćnik u seniorskoj. Mursa-Osijek nije s tim imala problema i raširenih ruku dočekala Perisa.

Epilog? Mursa-Osijek novi je prvak Hrvatske, Mursa-Osijek osvojila je i nacionalni kup, a Mladost prvi puta nakon 12 godina, odnosno tek drugi puta u 33 sezone nije osvojili niti jedan domaći trofej. Za pretpostaviti je da se na Savi sada malo grizu zbog odluke, a za to vrijeme u Osijeku i dalje slave povijesni prvijenac.

- Fenomenalan rezultat za klub, ali i za grad Osijek. Od samostalnosti Hrvatske niti jedan muški ekipni sport u gradu nije bio državni prvak, tako da nam je to dodatna satisfakcija - govori Peris nakon što je prošlo nekoliko dana euforije oko osvajanja naslova.

Ne bih se stavljau prvi plan

S njim na klupi, mursaši su stigli do trofeja kojeg su silno željeli, kojem su bili nevjerojatno blizu i prije dvije godine, ali tada im ga je “oteo” upravo Peris s Mladosti, kada su osječko vodstvo 2-0 u finalnoj seriji, poništili i pobijedili s 3-2. Osvojio je Peris i lani naslov, kao i Kup Vinka Dobrića, a sada to ponovio s Mursom.

- Donio sam trofeje na Savu, sada ih donosim na Dravu - zgodno je primijetio Peris po osvajanju Kupa u Sisku, gdje je Mursa, pak, okrenula 0:2 u setovima u pobjedu 3:2.

Mogao bi se, dakle, malo parafrazirati naslov Hitchcockova hita pa reći “nazovi Perisa za trofej”.

- Ma, to je tako ispalo, ali ne bih stavljao sebe tu u prvi plan. Bila je lijepa priča na Mladosti, lijepa je priča sada s Mursom. No, da nisu igrači dali sve od sebe, da nisu trenirali, pa da se uprava nije dala 100 posto, stožer, da nismo svi skupa išli u jednom pravcu s istim ciljem, da je samo jedan kotačić skrenuo lijevo ili desno, ne bi se moglo ovo ostvariti. Tako da ovo je zasluga svih i svima bih se htio zahvaliti, upravi, igračima, fenomenalnim navijačima...

Peris kao igrač nije nosio dres Mladosti, dapače klub iz Doma odbojke “uskratio” mu je i trofej s matičnim Karlovcem 2009. u finalu Kupa. Kako se god okrene, sve se u hrvatskoj odbojci na ovaj ili onaj način veže s Mladosti. Stoga s razlogom vlada stav kako je trofeje teže, ali time su i vrjedniji, osvojiti s bilo kojim drugim klubom nego s Mladosti, a pogotovo upravo kontra Mladosti.

- Znamo svi što je Mladost u Hrvatskoj i mogu reći samo da sam proveo dvije jako lijepe sezone tamo kao trener, nisam imao nikad problema s ljudima koji su tamo u klubu. Sad mi je bilo jednako lijepo u Mursi, isto sve bez problema, dapače. Drago mi je za trofeje i s jednima i s drugima. Evo, čuo sam da Mladost radi jaku momčad za sljedeću sezonu, što mi je drago, kao što bih volio da svi naši klubovi napreduju, i Mursa, i Kaštela, i svi ostali, pa da se plasiraju i na europsku kartu.

Sezona Murse Osijek nije mogla bolje i ljepše završiti, ali početak nije bio tako idealan: tri poraza već u prvih sedam kola Superlige, a uz poraze u Challenge Cupu i MEVZA-i ukupni omjer nakon prvih mjesec dana sezone bio je 4-7. Nije se tada, objektivno, moglo razmišljati o dvostrukoj kruni, koja bi se iz te perspektive sada mogla opisati i kao iznenađenje.

- Pa meni bi bilo glupo reći da je iznenađenje, ali... Moje i klupske ambicije bile su da probamo doći do dva finala, ali osvajanje titule nemoguće je obećati jer to je vrlo teško, pogotovo jer je tu jedna Mladost, koja je ove sezone bila složila stvarno dobru momčad. No, sigurno u Osijek nisam došao da budemo peti, već sam došao s nekakvom ambicijom da posložimo i momčad, ali i cijeli klub, da ga napravimo respektabilnim, ne samo na terenu, već i organizacijski. Momčad se gradila kroz sezonu, kroz rad, naknadno smo neke igrače promijenili, doveli nove. Igrači su, jasno, tu doprinijeli radom, u ovih osam mjeseci je puno, puno treninga iza nas.

Ugodno iznenađen po dolasku

Zna se što je od vas klub očekivao, ali što sve vi očekivali od Murse u smislu resursa, uvjeta? Mladost je priličan odbojkaški pogon, za naše prilike, kako tu stoji Mursa-Osijek?

- Bio sam ugodno iznenađen kad sam došao zato što klub ima sve: dvoranu kad sam htio dva puta dnevno, teretana u sklopu dvorani, kao i na Mladosti, imao sam sav materijal i sve uvjete za rad, putovanja, prehrana, stanovanje, sve to dobro pokriveno i riješeno... Ostao sam iznenađen zapravo jer u tom smislu nema neke velike razlike između Mladosti i Murse, jedino možda dvorana jer je na Mladosti isključivo odbojkaška i možeš doći tamo u 3 u noći i trenirati ako želiš na tri terena. No, i ovdje sam imao termine koje sam htio i općenito svi uvjeti meni su, kažem, bili ugodno iznenađenje. Jer bio sam dosta u Europi i nema puno klubova koji imaju takvu organizaciju kao Mursa, što je za pohvalu. S upravom sam imao odličan odnos, riješavali su sve probleme koji bi se pojavili, složili stožer... Kad sam dolazio, rekao sam im da bih volio da napredujemo na svim razinama i elementima, ne samo igrački, već i kroz strukturu kluba da sve to dođe na neku stepenicu više. I stvarno su me poslušali i zbog toga im još jednom hvala.

Kako su, pak, igrači reagirali na vaše postavke, principe rada?

- Odlično! Od prvog do zadnjeg dana vjerovali su u ono što sam im pričao. Svi smo bili kao mala obitelj, dali su se na svakom treningu, pokušavali promijeniti ono što je trebalo. Nikakvih problema nisam imao, fenomenalna sezona na kraju ispala. Ponosan sam na njih jer nije im bilo uvijek lako sa mnom tijekom sezone. Ispadalo je da ih maltretiram koliko sam ih ponekad tjerao na treniranje i koliko sam imao zahtjeva. Ali, eto, srećom isplatilo nam se svima, vidio sam po njima da su sretni, zadovoljni, svaka im čast.

Je li ovime posao završen, odnosno je li ovo bilo samo za jednu sezonu ili slijedi nastavak s Mursom?

- Moramo pričati. Iskreno, malo sam i umoran, a u ponedjeljak već kreće reprezentacija. Imam još nekih drugih ponuda, a moram vidjeti sa obitelji što i kako, ima tu raznih elemenata.

Ovo je, jasno, osječki trofej, ali s jakim karlovačkim “štihom”. Jer osim Perisa na klupi, na terenu je prvo ime u završnici sezone bio Leo Andrić, a on je također iz grada na četiri rijeke. Njegov dolazak u zimskoj stanci sada se pokazuje kao šampionski potez. Andrićeva (30) igračka klasa nadilazi hrvatsku Superligu, no splet okolnosti doveo ga je upravo u srce Slavonije.

- Stvar je u tome da Lea znam otkad se rodio, igrao sam s njegovim ocem, tako da se jako dobro poznajemo i privatno, obiteljski. A onda sam mu bio i trener jednu sezonu Nici - kaže Peris.

- On je imao nesreću s ozljedama, koljeno, zglob, pa dvije godine praktički nije igrao. I čuli smo se u studenom, nazvao me i rekao da bi htio doći u Mursu. Plan je bio da mu pružimo sve da se digne, da se vrati u formu, ali očekivali smo da će to biti možda mjesec dana. No, kako smo u klubu, kao što sam rekao, imali sve uvjete, doktore, fizioterapeuta, teretanu, na raspolaganju, on kad je došao i vidio sve to, svidjelo mu se i rekao da bi htio ostati do kraja sezone. Makar je fizički bio totalno “aut”, nismo ga stresirali na povratak, dali smo mu vremena, a uprava je cijelu tu ideju prihvatila i ostalo je povijest... Leu svaka čast što je dao veliki udio u ovom što smo napravili, a meni je posebno drago što se vratio fizički i što je oživio ponovo karijeru na ovaj način - podvukao je trener prvak Ratko Peris.