Hrvatske juniorke među osam su najboljih reprezentacija svijeta. Do ovog su velikog uspjeha naše mlade odbojkašice stigle nakon turbulentnog dvoboja u pet setova protiv favoririzane Poljske u osmini finala Svjetskog prvenstva, kojeg zajednički organiziraju Hrvatska (Osijek) i Mađarska (Szeged).

Spasile su Hrvatice i meč-loptu koju su Poljakinje imale u triler završnici petog seta (13:14) te s tri uzastopna poena stigle do velike pobjede u Gradskom vrtu. Dramatično je, dakle, bilo rezultatski, a kako li je tek bilo curama igrati i proživljavati sve to na terenu...

- Ma, uvijek neka drama s nama - s dozom olakšanja u uzdahu dan kasnije će komentirati Ana Burilović.

- One su vodile, mi se vraćale, pa smo mi vodile, pa su se one vraćale, no na kraju smo uspjele izvući pobjedu. Bile smo, rekla bih, odlučnije u najkritičnijim trenucima.

Prva utakmica u pet setova

A takvih sličnih situacija nije bilo previše za ovu ekipu u posljednje vrijeme. Na ovom su Svjetskom prvenstvu U-19, naime, sve utakmice naše reprezentacije završavale unutar maksimalno četiri seta. Pa odigrati bez probe sada peti set i imati takve “čelične živce” u finišu, još je jedan bonus.

- Da, baš sam razmišljala da nam je ovo bila prva utakmica u pet setova. Poljakinje su, pak, imale jednu takvu u skupini i dobile je, ali eto, mi smo odlučile da ovaj put mora otići na našu stranu.

Snaga volje, reklo bi se. S njom kao da su nadjačale i seriju suparnica koje su od našeg vodstva 12:10 stigle do vodstva 13:12, pa onda i do spomenute meč-lopte na 14:13.

- Uf, u takvim situacijama srce lupa najjače, ali nema vremena za razmišljanje, jer igra se novi poen. No, mi smo dosta iskusna ekipa, jer imale smo i prošle godine takvih situacija, da smo se vraćale “iz mrtvih”. Većinom je ovo ista ekipa kao i prošle godine s EP-a, tako da smo već dugo skupa, imamo dosta utakmica u nogama da bi nas jedna lopta, pa bila to i meč-lopta za suparnice pokolebala.

No, prije tog petog seta trebalo se i dva puta vraćati iz seta zaostatka (0:1, 1:2).

- U tim smo trenucima razmišljale samo kako smo jako dugo radile za ovo SP i da nas neće jedan loš set ili loša igra kroz 15 minuta spriječiti da sve to sada ispustimo. Natjerale smo se da se koncentriramo i uspjele smo. Imale smo pri tome i veliku podršku s tribina, igrale smo u našoj dvorani i to je, mislim, bila prevaga.

Jesu to djevojke od 19 godina i mlađe, ali dosta njih već igra seniorsku odbojku u našoj Superligi i to važne uloge u svojim ekipama. No, nije isto igrati u domaćim okvirima i na međunarodnoj sceni, za reprezentaciju i to na Svjetskom prvenstvu kojem ste još domaćini. Drugačiji je to naboj, osjećaji, drugačija vrsta odgovornosti.

- Da, istina je, skroz je drugačija atmosfera igrati za klub i reprezentaciju. Svaka od nas u svojim klubovima nosi igru, ali ovdje smo sve zajedno i svaka daje doprinos. Ne vrti se igra oko samo jedne igračice, možemo pobijediti samo ako smo sve zajedno 100 posto u terenu - ističe 182 centimetara visoka Splićanka, koja igra na poziciji primača-pucača.

To zajedništvo i kompaktnost vidjelo se upravo u finišu dvoboja. Jer na meč-loptu Poljske poen za izjednačenje donijela nam je Riječanka Mara Štiglić, koju je izbornik Saša Ivanišević koji poen ranije uveo u igru s klupe, a inače je standardna članica početne postave, ali ju je, kad je trebalo uspješno odmijenila Kaštelanka Lana Sesar. Iščupala je Štiglić tešku loptu koju joj je, pak, iz druge linije dignula upravo Burilović, koja je morala tako jer prijem servisa nije bio idealan. Pa kad su to preživjele na scenu je stupila Aurora Papac, naša srednja blokerica (inače i članica zagrebačke Mladosti), koja je s dva uzastopna izravna blok-poena - a ukupno svojim čak osmim i devetim blokom na utakmici - na mreži dignula zid protiv kojeg Poljakinje nisu mogle ništa. Papac je, inače, utakmicu završila s velikih (posebno za centra) 16 poena i zajedno s Tonkom Bošnjak podijelila titulu naše najefikasnije igračice.

- Odlično funkcioniramo kao ekipa - još je jednom potvrdila Ana.

- Stiglo je valjda stotinu poruka i čestitki na mobitel. Evo, i ovo je prilika da svima zahvalimo na podršci jer puno nam to znači. Jer, da, nekako je veća odgovornost igrati u reprezentaciji, nego li u klubu jer ipak predstavljamo cijelu državu. Ali, zato je i puno veća radost kad nosiš dres s grbom.

Italija je odbojkaška sila

Bilo je to evidentno i po koncu utakmice s Poljskom i velikom veselju koje je uslijedilo na terenu Gradskog vrta. No, kasnije je to možda izazvalo i male “probleme”.

- Zapravo je bilo vrlo teško zaspati nakon svega toga jer drži te euforija i adrenalin, tako da smo kasno sve zaspale. Srećom, utorak je bio slobodan dan, ali svejedno morale smo se spremiti za četvrtfinale tako da nije bilo puno vremena za slavlje.
Poprilična je, inače, pomutnja nastala na relaciji Osijek - Szeged - Svjetska odbojkaška federacija po svršetku utakmica osmine finala Svjetskog prvenstva juniorki. Jer nije se u prvi mah znalo tko s kim igra u četvrtfinalu, pa su Hrvatice prvo sparene s Tajlandom, onda su ipak dobile Amerikanke za suparnice, nedugom potom se opet vratile na Tajland, da bi se na koncu skrasile s Talijankama. Djeluje malo neozbiljno za odbojku kao globalan sport i za tako značajno natjecanje da unaprijed nisu jasno definirane takve temeljne stvari, no srećom to su manje brige u odnosu na cjelokupnu širu sliku, a to je mjesto među osam najboljih reprezentacija.

Da bi otišle korak dalje, morat će Burilović i suigračice izvesti danas (18.00) još jedan pothvat. Jer Italija je odbojkaška sila u kojem se god rangu i uzrastu radi, pa već i na sam spomen naše prekojadranske susjede zvuče opasno.

- Nismo ih gledale do sada, jer su bile u skupini u Mađarskoj, ali nema sumnje da su jaka ekipa, jer njihove reprezentacije uvijek na svako natjecanje dolaze osvojiti zlato. Ali, pripremit ćemo se mi najbolje što možemo i “poginit” na terenu. Sad kad smo u četvrtfinalu, idemo do kraja - poručila je iz Osijeka hrvatska reprezentativka.