Odbojkašice Mladosti za sada su perfektne. U pet odigranih utakmice nove sezone upisale su pet pobjeda, bez da su izgubile i set, dakle uz set-omjer 15-0. Bile su tu tri utakmice domaće Superlige, te dvije u MEVZA-i, a zanimljivo je što su u oba natjecanja igrale sa svojim velikim rivalom, Dinamom.
Ekipa s Peščenice proljetos ih je napokon detronizirala uzevši im, u trećem uzastopnom međusobnom finalu, titulu prvakinja Hrvatske. Iz te perspektive pobjede u početnoj fazi nove sezone nemaju ni izbliza toliko razinu revanšizma, jer jednostavno nemaju toliku važnost u ovom trenutku, ali dva puta u kratkom razdoblju pobijediti s 3:0 Dinamo, koji ima, doduše, svojih stvari koje treba “ispeglati” i okolnosti koje im ne idu na ruku, svakako su dobar početak i ohrabrenje za mladostašice. U odnosu na aktualne prvakinje i rivalke, Mladost je vrlo malo mijenjala igrački roster tijekom ljeta, ali zato je osvježenje stiglo i na klupi.

Priča ‘sto na sat’

Novi glavni trener Mladosti je Riccardo Boieri, koji je - nakon Emanuelea Zaninija koji je ne tako davno trenirao mušku momčad Mladosti - opet donio malo talijanskog štiha pod svodove Doma odbojke.
A to u biti znači zanimljiv stil vođenja utakmica, jer Boieri je tip trenera koji se unese u utakmicu, proživljava svaki poen, pa je uvijek u pokretu. Prohoda valjda i po nekoliko kilometara tijekom utakmice užurbanim hodom gore-dolje uz crtu. A onda još toliko i normalnim hodom.
A protekli derbi protiv Dinama završio je na razliku u sva tri seta (25:23, 28:26, 27:25), drugim riječima bio je dosta intenzivan po zbivanju na terenu, a onda time i za Boierija pored terena. Nije stoga čudno što nam je neposredno nakon utakmice na upit za razgovorom Boieri odgovorio zamolbom da to odradimo - sjedeći.
- Trebam se malo odmoriti.
Primijetili smo na njegovoj ruci pametan sat, odnosno da ima brojač koraka...
- Preko 14.500. To je puno.
Vjerojatno je malo lakše sve podnio jer je njegova ekipa ipak pobijedila, ali svakako bi se moglo reći da njegov način vođenja utakmice dosta iscrpi čovjeka. Fizički i emotivno. Jer osim konstantnog, energičnog kretanja, Boieri jednako ushićeno slavi i stišće šake za baš svaki osvojeni poen, bez obzira na koji je način osvojen, greškom protivnica ili zaslugom svojih igračica. I pri tome ispušta slavljenički krik, koji se valjda čuje do Savskog mosta.
Ako, pak, Mladost izgubi poen, i to neki važniji ili neki koji su mogli dobiti, Boieri se “kažnjava” tako da se udara šakom po kvadricepsu. Znaju to biti i snažniji udarci pa vjerojatno nakon nekih utakmice zna imati i poveći hematom na nozi.
Iako je već naučio i povremeno ubaci domaći poklič “Idemo, idemo”, još uvijek uoči svakog poena motivira svoje igračice s talijanskim “Vai, vai vai”. To izgovori barem milijun puta tijekom utakmice.
I općenito priča “sto na sat”. Ni sekundu ne miruje. Ako ne govori nešto svojim igračicama, ili pomoćnicima na klupi, onda je u priči sa sucima. I ne libi im se izravno reći “vi ne znate pravila”. I to uz malo talijanske gestikulacije rukama pa su se na utakmici MEVZA-e s Dinamom, suci malo pokolebali te doista imali kratke interne konzultacije o tome kako glasi određeno pravilo.
I kad je pred mikrofonom, ne treba mu postavljati previše pitanja. Rečenice samo idu...
- Imali smo prije utakmice tri dana jako dobrih treninga, ali onda to nismo pokazali na utakmici i žao mi je zbog toga. Imali smo 13 blokova, Dinamo 2, mi smo imali 10% veći učinak u napadima i svejedno je bilo jako tijesno rezultatski jer promašavali smo servise i prijem nam nije bio idealan. No, i Dinamo je jako dobro servirao, imao je deset asova, mi samo dva. Tu je bila razlika, makar mi i nismo imali tako loš prijem...

Dinamo nas je malo iznenadio

Ali, dok je to govorio istovremeno je bacio pogled na dlanovnik ispred sebe s kompletnom statistikom na ekranu pa se tužnim glasom odmah ispravio.
- Ne, ne, zapravo smo jako loše primali. Da, jako loše... 33% pozitivnog i 16% izvrsnog prijema, to nije dobro. Ali, opet, imali smo u prvom setu napad 31%, oni 23%, u drugom setu mi 39% i 6 blokova, oni 35% napada, i u trećem mi 38% učinkovitosti, oni 21%. A opet je rezultat bio izjednačen, dva poena razlike samo. Tu je onda očito nešto krivo s našim servisom i prijemom.
Nije teško shvatiti da Boieri jako voli statistiku. I počeo je zapravo svojevremeno kao statističar u jakim talijanskim klubovima (Novara, Sassuollo), ali i dalje vjeruje u “zakon brojki”.
- Da, apsolutno se oslanjam na statistiku. Jer kroz nju vidim utakmicu - objasnit će Talijan, koji i tijekom utakmice na ruci nosi dlanovnik u koji neprestano gleda i analizira brojke “uživo”.

Ono što nije, pak, mogao unaprijed vidjeti jest Dinamo, odnosno njihovu igru.
- Malo nas jesu iznenadili jer su igrali s novom tehničarkom (Klara Perić, op.a.) i nije pozitivno za nas što je bila dobra, ali je to bila drugačija situacija nego li naša prva tekma. Općenito, obje su ekipe bolje odigrale utakmicu u MEVZA-i nego li ovu drugu, ali u ovoj drugoj smo imali puno sreće. I to nije dobro. Možemo biti sretni što smo dobili 3:0, jer Dinamo je imao 20:24 u trećem setu i samo je slučajnost da smo mi dobili sedam poena, a one samo jedan. To je ludost. Ne smijemo se žaliti jer smo dobili, ali sreća će nas napustiti u nekom trenutku i nije u redu da igramo takvu odbojku.
Nakon sezone bez domaćih trofeja za Mladost, sada su oni imperativ. Dobiti aktualne prvakinje dvaput dobar je start, no možda ove sezone Dinamo nije i jedini konkurent klubu sa Save u utrci za titulom.
- Zasad nam je fokus bio na Dinamu jer smo igrali ove dvije utakmice, ali ostale ekipe u PH moram tek vidjeti. Recimo, još nisam vidio Nebo - izdvojio je Boieri odmah zaprešićki klub, aludirajući da bi im isti mogao biti velika prijetnja.

Razgovarali još u siječnju

No, za sad je doslovce sve pet, odnosno 5-0.
- Jako sam zadovoljan s time, pogotovo jer nam i dalje nedostaje jedna od najboljih napadačica u ligi, a možda zapravo i šire, Leonarda Grabić, koja se oporavlja od ozljede ramena, a nedostaje nam i druga dijagonala jer Pamella Owino tek nam dolazi iz Kenije. Nije da je Tonka Bošnjak loše igrala do sada, dapače igra dobro, ali uvijek je dobro imati još jednu opciju. S Leonardom i Pamellom ćemo biti puno bolji u napadu, s njima će se naša igra sigurno promijeniti, podignut će se i razina treninga i razina igre u utakmicama.
Boierijev je dolazak u Mladost, inače, potvrđen još u ožujku i imao je Talijan vremena doznati u kakvu sredinu dolazi.
- Ekipa je mlada i treba još raditi dosta, ali mi se generalno jako sviđa. Dobro treniramo, puno radimo, imamo dobre rasporede. Uostalom, ovdje je nemoguće loše trenirati. Pogledajte što sve imamo tu - rekao je Boieri pokazujući uokolo na Dom odbojke.
- Ovdje su svi potrebni uvjeti, ni jedan klub na svijetu nema takvu situaciju.
To je, uostalom, i jedan od razloga zašto je pristao na dolazak u Zagreb.
- Razgovarao sam s Darkom (Antunović, sportski direktor, op.a) još u siječnju, a u veljači, dva tjedna kasnije, potpisao sam ugovor. Htio sam ekipu s kojom mogu raditi, u kojoj mogu razvijati igračice. Infrastruktura me impresionirala, Mladost je nekad bio najbolji klub u Europi i nadam se da će opet biti jedan od najboljih. No, treba puno raditi za to...