Mnogo je junakinja i zanimljivih priča u redovima Dinama, novih odbojkaških prvakinja Hrvatske. Za klub s Peščenice to je premijerna titula, za gotovo sve igračice koje nose dres Lavica također prvo iskustvo osvajanja trofeja. One koje su iznimke su Jelena Ninčević, prvakinja s Marinom Kaštela prije osam godina, Lucia Babić, prvakinja u Danskoj (2021/22.), ali i Iva Pehar, koja se ne samo naosvajala trofeja s Mladosti, već je to činila kao kapetanica ekipe iz Doma odbojke.
Možda je zato Pehar na nešto malo drugačiji način u odnosu na aktualne suigračice, proživljavala slavlje kada je Dinamo u četvrtoj utakmici finalne serije pobijedio upravo Mladost i zamijenio ga na tronu hrvatskih prvakinja.
- Osjećaj je drugačiji, ali zato što nismo bili favoriti, barem kako sam čula po pričama drugih ljudi, odnosno jer Mladost uvijek slovi kao favorit - kazat će Iva.
- Znam dok sam bila tamo, u Mladosti, da je uvijek pritisak da se mora pobijediti. I koliko je to dobro jer te tjera da stalno radiš i budeš bolji, a s druge strane izaziva strah kod drugih, baš mi je sada zbog toga ova pobjeda draža jer smo, eto, srušili njihov niz osvajanja Prvenstva. To čini ovu titulu slatkom.

Odrastanje u Domu odbojke

Pehar je inače, kako se voli reći, dijete Mladosti, ali možda poznatija pod djevojačkim prezimenom Jurišić. U dvorani uz Savu je odbojkaški odrasla, tamo sve naučila i tamo, na koncu, osvojila i četiri domaća naslova. No, ono što ovaj dodatno čini posebnim jest što je Ivi, poznatijoj možda pod djevojačkim prezimenom Jurišić, ovo prva titula kao majka.

- Nisam očekivala da ću i to ostvariti u karijeri ha ha. Prošle sam godine finale gledala na televiziji i nisam mogla ni zamisliti da ću igrati odbojku, a kamoli osvojiti PH. I da, baš sam sretna zbog toga, što sam sebi dokazala da još mogu igrati.
Prije dvije godine, inače, postala je majka djevojčice Lucije.
- Mislila sam prekinuti igračku karijeru radi majčinstva i obitelji, ali, eto, spontano se nekako dogodilo da sam došla u Don Bosco, da sam tamo opet počela igrati, a onda me na polusezoni zvao Dinamo - kaže Pehar, koja je inače istovremeno i trenerica u Don Boscovoj školi odbojke.
Zanimljivo je, pak, kako joj je u ranim danima trener bio današnji predsjednik Dinama, Nino Matjačić, pa kad su tijekom ovosezonske zimske stanke na Peščenici dovodili Ivu kao pojačanje, jako su dobro znali što dobivaju, odnosno kakvu radnicu, odgovornu i kvalitetnu igračicu.

Donijela stabilnost i rutinu

Iva je, tako sada ispada, bila posljednji komadić šampionskog mozaika Dinama. Odnosno, možda je znak bio u njezinu “novom” prezimenu jer je, eto, donijela i doslovce i figurativno Pehar u ekipu Dinama. Možda bi Lavice svejedno osvojile titulu, ali odbojkašica iz Velike Gorice donijela je vrijedno iskustvo u ekipu, stabilnost i rutinu koja je trebala u možda nekim “škakljivim” situacijama na terenu.
- Kada sam dolazila, rekli su u Dinamu da nema očekivanja, ali da bi voljeli osvojiti titulu. I time smo se vodili cijelo vrijeme. Nismo bili favoriti pa smo možda time imali i lakši posao, ali na kraju smo dokazali da smo ipak kvalitetnija ekipa - kaže srednja blokerica.

U četvrtoj utakmici, koja se pokazala i posljednjom, donijela je i nešto više napadačkih poena nego inače. Kao da je to bio mali tajni adut Dinama, taktika koju se skrivalo za pravi trenutak.
- Pa, ne bih rekla da smo to čuvali, već su tu nijanse u igri budući da igramo cijelo vrijeme s istim protivnikom, pa onda treba nešto malo i promijeniti. U suštini, nekog ide više, nekog manje, pa dizač ekipe osjeti kakav je kome dan. Utakmicu ranije Lucia Babić je bila naš najbolji igrač, ovu se potrefilo da sam ja odigrala dobro, možda jer sam i prošlu odigrala nešto lošije pa sam htjela sebi dokazati da, pogotovo u ovakvim velikim utakmicama, na veliki dan, da mogu bit prava - zaključila je Pehar.
“Partnerica” joj u startnoj postavi srednjih blokerica, s kojom je činila par Dinamovih tornjeva na mreži, bila je Viktoria Ana Trcol. Ona je, pak, sa 189 centimetara nešto viša, ali 11 godina mlađa od Ive (186 cm) i time toliko neiskusnija, ali ne može se ipak reći i potpuno neiskusna. Igrala je Trcol lani finale, igrala finale Kupa Snježane Ušić, znala je kako je to boriti se za trofeje. K tome, iza sebe je imala odličnu sezonu, štoviše po brojkama i najbolju za srednju blokericu u Superligi, i obrambeno i napadački.
- Kaže se kako uvijek može bolje, ali mislim da sam dosta dobro odradila sezonu - skromno će 20-godišnja Viki.
- Jesam pomogla ekipi, ali kad meni nije išlo, i ekipa je pomogla meni i zato smo, između ostalog, i uspjele. To naše zajedništvo je pobijedilo i donijelo nam naslov. Ponosna sam na sebe, na rad, ali i rad i trud cijele ekipe, zaslužili smo ovo.

Mi iz Novalje moramo tako

Kao što je prije dvije godine postala prva odbojkašica iz Novalje na Pagu koja je zaigrala za hrvatsku reprezentaciju - i odmah dobila priliku u VNL-u - sada je, eto, donijela i prvi naslov prvaka na ovaj naš otok.
- Nisam gledala mobitel za čestitke, ali nisam gledala poruke ni prije utakmice jer mi je to stresno. Čula sam se samo s roditeljima koji su mi rekli “samo mirno, nemoj biti živčana”. Jer znam ja inače biti takva. Ah, iz Novalje sam, moramo mi malo tako ha ha.

Viktoriji je ovo bila druga, ali ujedno i posljednja sezona u Dinamu. S obzirom na talent i na spomenutu činjenicu kakvu je statistički sezonu odigrala, bilo je neizbježno da dobije ponude iz bogatijih i jačih europskih klubova i liga. Uostalom, i trener Igor Šimunčić opisao je kako su "napravili čudo" u ove dvije sezone što se tiče njezina razvoja i napretka, s čime je prerasla razinu hrvatske lige.
- Da, ovo mi je bila zadnja utakmica na Peščenici i drago mi je da sam se uspjela oprostiti na najljepši mogući način. Idem dalje, gdje me odbojka odnese.
Iako nije smjela o tome govoriti, zna se kako je odbojka zasad odnosi u klub iz Rumunjske.
- Najbitnije mi je sada nastaviti negdje gdje ću moći kvalitetno raditi, gdje će biti dobar trener, tako da mogu još napredovati jer vjerujem da mogu bolje od ovog - podvukla je Trcol, koja je dobila devet dana za odmor i slavlje, jer već kreće reprezentativno ljeto...