Nismo si tako zamislili kraj ovog Eura. Mislimo kraj što se Hrvatske tiče. Ne u petak, relativno rano ili u poslijepodnevnim satima. Pa onda za 5. mjesto i kao da niti tomu nije kraj ili sve. Nije to samo oproštaj od Hrvatske na Euru 2018. već i oproštaj cijele plejade igrača, trenera. Najavili su odlaske izbornik Červar, pa jedini preostali još iz momčadi sa SP u Portugalu 2003. Vori, pa Čupić, vjerojatno Bunitć, a onda i još i on. Mirko Alilović. Iako početak razgovora baš nije slutio na takvo što.
- Nakon utakmice s Francuskom je bilo teško. Još je gore sada. Možemo samo žaliti za prvom propuštenom prilikom u Splitu, pa onda u Zagrebu. Nisu se stvari poklopile onako kako smo htjeli, ali ništa. Treba čestitati momcima, dignuti glavu. Dobili smo ovo sada, iako ništa baš ne znači previše... - prvo je što je zborio Mirko Alilović
Jedno se sada ne spominje, a spominjali ste cijelo vrijeme. Svi u taboru izabrane vrste, to su navijači. Onda vam netko od njih kamenuje kuću na moru... U redu, to je izdvojeno djelo pojedinca ili više njih i nema veze s navijačima... Tu smo međutim 'otvorili' Alilovića.
- Sad ću biti iskren. Ja sam prije ovog EP razgovarao s Linom i rekao sam mu da je ovo moja definitivno zadnja akcija.
Definitivno?
- Da, i nema to veze s kućom, ni sa čim. Mislim da mi neke stvari u životu ne trebaju - otpočeo je malo pomnije obrazlagati Alilović svoju odluku koja jest iznenađenje. U sljedećim rečenicama je ipak potvrdio kako ga je kamenovanje kuće pogodilo. Uostalom, koga ne bi, ako ćemo iskreno
- Što je sljedeće, ja ne znam. No... baš to što se meni eto dogodilo je bilo... Preružno. Na osnovu ničega da se tako razbija kuća koja čak naposlijetku ako ćemo o tomu i nije moja, već od punice. Ne trebaju mi takve stvari u životu. Nije sportski, nije fer, nije korektno. U 11 godina sam tu bio, ostavio, dao sve što sam mogao, donio medalja koliko sam mogao.