Možda naslov djeluje dvosmisleno, i možda ste i u pravu, možda doista ima nešto u toj činjenici da domaćin jednostavno nije smio ispasti, jer bi to bio ogroman fijasko za ovo Europsko prvenstvo koje doduše organiziraju četiri države, ali kako se završnica igra u Turskoj prilično je jasno tko je to glavni, i kod koga je ‘kasa’.

Ali ne, u ovom slučaju se ne radi o ‘toj kuhinji’, već o pravoj, gastronomskoj ponudi po kojoj su Turci i ta kako poznati.

Umorne, ali zadovoljne

Dakle, nedjeljna večer je donijela silno uzbuđenje i napor, potom pražnjenje emocija, poslije u hotelu i dugotrajnu nesanicu, razgovore po sobama, poneko piće... Jutro u ponedjeljak već je nudilo ljepšu sliku, tu i tamo pokoja na doručku, no iza podne sišle su sve. Lijepe kao i uvijek, dotjerane koliko se to u sportskoj opremi može biti, i autobusom, dobro raspoložene, krenule na zajednički ručak. Sve zajedno, sve ko jedno, uz njih kompletan stručni stožer, svi nasmiješeni i zadovoljni. Umorni, ali zadovoljni. Izvana, ono što se odigravalo u svakoj od njih ponaosob, znaju samo one...

Uglavnom, maknule su se od švedskog stola i konfekcijske hotelske hrane, gdje već danima nisu znale što bi jele, ili su jele svaki dan isto, i zaputile se u tradicionalni turski restoran. Toliko tradicionalan da nitko nije znao niti jedan jezik do li turski, pa niti nešto malo natucanja tog jezika internacionalke Sanje Popović Gamme koje je igrala u Bešiktašu i zna pokoju riječ, nije donijelo ploda u smislu sporazumijevanja oko menija.

Zahvala Santarelliju

Pa je telefonom uskočila Maja Poljak, negdje iz Poljske, koja je ‘hendlala’ na direktnoj vezi između glavnog konobara i kapetanice Samante Fabris i stručnog tajnika HOS Frane Žanića. Štogod da mu je rekla, dobro je učinila.

Ručak je bio tradicionalno obilan, u nekoliko sljedova, a tu su se posebno nekim jelima oduševili naši Talijani, dobro raspoloženi izbornik Daniele Santarelli i njegov asistent Diego Flisi. Jeidno mu turska kahva nije “legla” jer “espresso je espresso”. Pogotovo ga je frapirao talog, mi bi rekli “soc”.

Uglavnom, bila su lijepa dva sata u ugodnom druženju, bez puno priča o odbojci. Tek je direktorica HOS-a Valentina Bifflin, vrlo decentno i s mjerom, održala kratko govor u kojem se zahvalila djevojkama, izrazila želju da se dogodine ponovno vide u istom sastavu i krenu sada korak dalje gdje su sada stale, a stale su već poprilično visoko.

Posebna je zahvala išla, naravno, i Santarelliju. Kraj jedne lijepe priče, i dokaz odlične atmosfere tijekom kompletnih priprema. A krenule su još u prvoj polovici svibnja, pa računajte koliko je to dana. Možda malo zlobno, ali budi nam dopušteno primijetiti, žene su to, i da se nisu u međuvremenu ‘počupale’ ili barem posvađale, to doista znači da su imale sjajnu atmosferu unutar ekipe.