Momčad Meridiana Kamena
 MARIO STIEHL Mario Stiehl
HRVATI NA CRO RACEU

‘Ako samo mali Fran iskoči, neće biti dobro! A njih dvojica ne bi bili to što jesu da su Hrvati‘

‘Za sezonu nam treba pola milijuna eura, a ni nema nas u sustavu financiranja...‘, priča Gržinić.
Piše: Tvrtko PuljićObjavljeno: 01. listopad 2021. 14:19

I ove su godine u pelotonu, iako će alfa i omega ove momčadi, Ivica Gržinić odmah kazati, kako je sve teže. Kamen Meridiana, jedina hrvatska profesionalna momčad iz Continental kategorije, dvije debele klase ispod World Tour momčadi, na Cro Raceu se trude pokazati i iskazati, koliko je god to moguće i u njihovim okvirima.

Od pet prijavljenih vozača, tri su Hrvata, među njima je i Filip Kvasina, mlađi brat pobjednika drugog izdanja ove utrke i jedinog Hrvata koji je osvojio ovu utrku, Matije.

Korona otežala situaciju

Ivica Gržinić ovako će predataviti svoju momčad...

- Drago mi je da smo ovdje, jer prije dvije godine nismo nastupili. Imamo skromniju momčad, mi smo Continental momčad. I od petorice biciklista koji su ovdje, četiri su dobra. U drugoj etapi smo tako došli s četvoricom u prvoj skupini, u vremenu pobjednika, samo jedan je ostao u drugoj skupini. U ovoj se konkurenciji trudimo napraviti čim bolji rezultat, a okruženje nam nije nepoznato, jer smo često nastupali u utrkama ove kategorije. Uostalom, Olaf Kooij je pobjeđivao već u Istri na utrkama, na kojima su bili i naši vozači, recimo. Složni smo, trudimo se - sliježe ramenima Gržinić.

Izazovno je bilo i održati momčad na okupu u vrijeme korone.

- Bio je to za nas dodatan problem, jer je svaki odlazak na utrku bio skuplji. Imali smo stoga i manje nastupa. Nas svaki odlazak na utrku u startu košta 15.000 kuna, jer tu su kontrole, Covid protokoli. Sigurno je da su zbog toga dečki hendikepirani, ali dobro je da smo ipak uspjeli voziti nekoliko utrka po Balkanu, kako bi biciklisti osjetili brzinu, natjecanje.

image
IVO RAVLIC/CROPIX Cropix

S koliko ukupno novaca raspoložene momčad poput Kamen Meridiane, znamo da su neke World Tour momčadi na desecima milijuna eura, kakva je situacija kod ovih iz nižih liga?

- Za jednu prosječnu sezonu Continental momčadi trebalo bi nam oko pola milijuna eura. No, mi smo daleko ispod te svote, čak ne bih niti govorio o tome koliko ispod te svote. I velika nam je pomoć Kamena Pazina, i talijanske Meridiana Grupe, jedne obitelji koja voli biciklizam i koja nam, kao i naš glavni sponzor, Kamen, jako puno pomaže. Mi tako funkcioniramo već osam godina. Recimo, od Istarske županije i grada Pazina ne dobivamo novac, nismo u sustavima financiranja i zato nam je teško.

Nema vozača ni u Istri

Gržinić je predstavio i glavne adute ove momčadi na Cro Raceu.

- Filip Kvasina je mlađi brat Matije Kvasine, nekadašnjeg pobjednika ova utrke. Imamo i Antonija Baraća, koji je mladi vozač iz Hercegovine, a tu je s nama i Vedad Karić, prvak BiH. Ono što je generalno problem je da mladih baš nema, čak niti u Istri koja je godinama producirala vozače, pa nemamo biciklista koji bi mogao držati ovu grupu. Tako to nikada nije bilo, uvijek je bilo biciklista, bilo iz našeg kraja, bilo iz Zagreba. Očito se ova utrka, koja je na zavidnoj razini, još uvijek nije reflektirala na brojnost naših natjecatelja, iako se pojavljuju neki dobri, poput Frana Miholjevića.

Može li Fran Miholjević u godinama koje dolaze biti zamašnjak, uz ovu utrku, hrvatskog biciklizma?

- Ako samo Fran iskoči, to će brzo nestati, on će otići u neku veliku momčad, a mi ćemo čekati nekog drugog talenta. Klinaca ima, ali nema menadžera u ovom sportu, ljudi koji mogu nabaviti novac. Znam da su mnogi koji su godinama bili u biciklizmu umorili, jer su nas godine u kojima smo to radili potrošile. Evo, i ja imam skoro 70 godina. Cijeli život sam u ovome i sretan sam, ali nisam zadovoljan trenutačnim stanjem. Mnogi moje kolege, poput onih iz Pule, povukli su se iz sporta. Ako želimo napredak mora postojati konkurencija, mora biti više momčadi. Savez nije glavni problem, on može raditi bolje ili lošije, čak HOO dobro podupire Savez i tu postoji prilika za dobru reprezentaciju. Ali, moramo imati mlade i moramo imati više klubova. U pogledu financiranja sporta nije dobra klima, a često se sve veže uz brojnost članstva. I u takvim stavovima ima populizma. Ne možete imati 30 biciklista u klubu, jer svatko od njih mora imati samo bicikl koji stoji dvije-tri tisuće eura. Jednostavno takvu masu nije moguće imati u jednom klubu...

Dobro, ali kako je Slovencima pošlo za rukom da dominiraju u ovom sportu, da Primož Roglič i Tadej Pogačar osvajaju najveće svjetske utrke?

- Oni imaju veliku tradiciju biciklizma, oni su i dok smo bili zajedno u bivšoj državi, odskakali od ostalih. No, da mi je netko rekao da će Roglič i Pogačar osvajati najveće utrke, da će to raditi Slovenci, ne bih vjerovao. Danas su Slovenci, s obzirom na broj ljudi koji se bave biciklizmom i u odnosu na rezultate, najbolja nacija na svijetu, što je nevjerojatno. I to u konkurenciji sa Španjolcima, Francuzima ili Talijanima, koji sada uče od njih. OK, nekada se rode fenomeni, ne rađaju su svaki dan vozači poput Rogliča ili Pogačara, ali i njih je trebalo negdje pronaći. Da nisu postojali klubovi u Sloveniji, koji su imali solidno financiranje, ne bi bilo niti Rogliča i Pogačara - zaključio je Ivica Gržinić.

Linker
01. listopad 2021 14:19