​Možda su ove riječi iz naslova preteške, ali činjenica je da svijet ove godine od veljače boluje od opasne zaraze, koja je samo u SAD-u uzela gotovo 140 tisuća života, a još uvijek je neki ne doživljavaju ozbiljno. Prije svega se to odnosi na američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji spomenuti virus tretira “kineskim virusom”, svima koji ga žele slušati, a ima i onih koji ne znaju što bi sa sobom od dosade, pa se povremeno uključe, nudio priču o cjepivu koje “samo što nismo otkrili”, ali ta priča traje, a cjepivo protiv koronavirusa, koji je ključ za sve, još nismo, ili još nisu otkrili.

Basel izgubio utakmicu

I tako iz dana u dan živimo u svijetu koji se donekle otvara, ali ne do kraja i nikada se neće otvoriti do kraja. Najnoviji udarac stigao je iz Švicarske nakon što su organizatori velikog i uspješnog turnira iz kategorije 500, dvoranskog turnira, nažalost, morali otkazati privatni turnir Rogera Federera, turnir kojeg je veliki Švicarac čak deset puta osvojio.

Možda je jedan od razloga odustajanja organizatora u Baselu, činjenica što Federera ove godine zbog ozljede ne bi bilo, ali kako god to shvatili podatak da je otkazan turnir koji se trebao igrati posljednjeg dana listopada i jedan je od posljednjih ove godine na Touru, šalje poruku. A poruka je jednostavna. Ni Basel nije uspio dobiti utakmicu sa koronavirusom, a Švicarci su dovoljno potkovani da bi znali što im je činiti u trenutku kada zbog pandemije koja još uvijek traje ne bi mogli računati na gledatelje. A to znači na prihod.

Sve su oni to lijepo objasnili potencijalnim gledateljima i navijačima. Oni koji žele povrat novca dobit će ga, oni koji su spremni mijenjati ulaznicu na turniru 2021. mogu to učiniti po svom izboru, ili ih mijenjati za iste ulaznice koje sada imaju u rukama ili za neke druge.

​Ostaje pitanje je li ovo početak kraja za tenis u ovoj sezoni? Pitanja je previše, a odgovora još uvijek nema. Kada bi išli po kalendaru, a ovdje govorim samo o ATP Touru, sredinom mjeseca kolovoza bi se krenulo u Washingtonu, a mnogi još uvijek vjeruju da je moguće održati US Open po njihovim standardima i uvjetima. A to je uz, kako se to obično kaže, najveće mjere opreza i bez gledatelja.

​Ne tako davno Roland Garros je najavio da će u Parizu biti gledatelja, ali u smanjenom obimu, a kako bi se organizatorima isplatio US Open s praznim tribinama, teško je i zapravo nemoguće zamisliti. I zato se samo neki nadaju, poput velikog McEnroea, neki sumnjaju da je tako nešto moguće, a oni koji ponajviše sumnjaju su Novak Đoković i Rafael Nadal, a hoće li spektakl u gradu, koji je mjesecima bio u obruču koronavirusa, i nadalje je veliko pitanje.

Mateša zna što govori

​Za početak brojna pitanja koja stižu iz redova igrača se prije svega odnose na način putovanja i smještaja, a tu su mnogi sumnjičavi. I zato je Dominic Thiem ovih dana u Berlinu, gdje je u ekshibiciji pobijedio Talijana Matea Beretinia najavio da bi vodio otići u New York. Ali...

- Teško je zamisliti pod kakvim uvjetima bi se US Open mogao igrati i zato mi se čini da je, iskreno govoreći, njujorški turnir na nestabilnim ili ako hoćete na staklenim nogama.

​Nije Thiem jedini koji, kad govori o US Openu, spominjao sumnju, manje više su svi u tamnom tunelu i čini se da barem jedini trenutnom raspoloženju daleko je više tenisačica koje bi se upustile u avanturu, iako ni one baš najbolje ne znaju što im to nosi.
​No, nije samo tenis i US Open u tom brodu, i nije samo tenis između straha i nade. Iako do odgođenih Olimpijskih igara u Tokiju ima godinu dana, a neki će zaključiti da je to dovoljno vremena i da će svijet za godinu dana biti daleko ljepše mjesto, nisu baš svi sigurni da će biti tako. Jedan od pesimista je i predsjednik HOO Zlatko Mateša, iako u tom pesimizmu, u kojem smatra da su veća mogućnost da se Igre ne održe, uporno naglašava da je to samo i samo njegovo privatno mišljenje.

​Mateša, koji prilično osebujan lik i u čijoj organizaciji Marin Čilić kad je osvojio US Open nije bio sportaš Hrvatske, a puno toga se vrti u razno raznim momčadima, posadama, štafetama i ribolovcima na plovak, strah od mogućnosti otkazivanja Olimpijskih igara uopće nije mali.

​Oni koji su ga pažljivije slušali zaključili su da je to priča koja ima argument, priča koja ima glavu i rep i priča u kojoj se puno toga može dogoditi da bi olimpijski plamen za godinu dana ostao ugašen.

​Prije svega i iznad svega su kvalifikacijski turniri u raznim sportovima, a za nas će sigurno biti najzanimljiviji košarkaški i rukometni, ali i u brojnim pojedinačnim sportovima, a jasno je da ukoliko se iz razno raznih razloga te kvalifikacije ne dogode ili se otkažu, da bi i same Igre bile apsolutno ugrožene. Uostalom, u brojnim anketama upravo su Japanci najveći pesimisti i dobar dio Japanaca je uvjeren da Igara neće biti 2021.

​Opet, sve je u vakcini i sve je u koronavirusu. I to je najveća opasnost koja prijeti sportu, jer ako se u neko vrijeme ne pronađe cjepivo, priče o sportu, Olimpijskim igrama i Tokiju možemo zaboraviti, bez obzira koliki veliki optimisti bili.

NBA i NHL bez smisla

I danas, kada govorimo o sportu, sve je zapravo u jednom velikom eksperimentu. Ako ste ozbiljniji pratitelj sportskih zbivanja, bit će vam jasno da je kod mnogih jedino važno odigrati natjecanje. Istina, neki su poput Eurolige prEsudili košarci, ali je zato nogomet prvi otvorio vrata. I svima je jasno zašto. Svi znaju zašto se igra Premiership, svima je jasno zašto se igralo u Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj, pa makar i po cijeni da su gledališta prazna. Nije važno tko to gleda, niti je važno zašto nema gledatelja na tim utakmicama, jedino je važno da će to netko masno platiti. Pogotovo u slučaju Premiershipa gdje se 30 godina čekalo na trijumf Liverpoola i gdje i oni koji su krivi nisu krivi i neće morati - poput Manchester Citya - pauzirati dvije godine u međunarodnim natjecanjima, jer su njihovi vlasnici previše važni i previše bogati.

​Hoće li i u kojoj mjeri ovo otvaranje, koje je povremeno i privremeno, pomoći sportu, nisam baš siguran. Ali sam siguran da završnica NBA lige i NHL lige koje su se trebale igrati na jednom mjestu, iskreno govoreći nemaju nikakvog smisla, pogotovo dok nema gledatelja.

​Danas mnogi iz nogometnog svijeta tvrde da su nesretni jer najdražoj igri na svijetu nema najvažnijeg - nema gledatelja. A što znači imati gledatelje vidjeli smo ovih dana kad je Hrvatska još jednom slavila srebro s nogometnog SP-a. Ima i onih koji će vam reći da nije važno u konačnici što nema gledatelja, jedino je važno nek’ se igra, ali tako dugo dok se bude samo igralo, a gledalo na TV ekranu, sport je izgubio osnovnu nit i onu što ga spaja s ljudima koji to dolaze gledati, izgubio je zajedničku ljubav za sportom.