Bio je takva zvijezda da su se hoteli hvalili: ‘Ovdje je spavao Davide Rebellin‘

Svijet biciklizma šokirala je vijest o smrti Davidea Rebellina (51), svjetski poznatog talijanskog profesionalnog biciklista, koji je stradao u prometnoj nesreći u blizini Vicenze.

Na Rebellina je tijekom treninga naletio kamion i usmrtio ga na mjestu, a prema izvještaju talijanske tiskovne agencije Anse, vozač nije primijetio nesreću i nastavio je svojim putem. Iza sebe je, pak, ostavio bespomoćnog 51-godišnjaka te do ne prepoznatljivosti deformirani bicikl, koji se zapravo samo pretvorio u "zgužvanu" nakupinu ostataka.

Rebellin je bio poznat kao specijalist za jednodnevne klasike. U biciklističkom ga je svijetu proslavila 2004. godina u kojoj je napravio podvig postavši prvi vozač koji je spojio pobjede na tri klasika u Ardenima - Amstel Gold Race, Liege-Bastogne-Liege i La Fleche Wallonne (koju je osvojio ukupno tri puta). Osim toga, među njegove čak 62 profesionalne pobjede i one su na poznatim višeetapnim utrkama Pariz - Nica (2008) i Tirreno - Adriatico (2001). Osvojio je i jednu etapu na Giro d‘Italia (1996), a ujedno je te godine i pet dana nosio rozu majicu vodećeg te okončao utrku na šestom mjestu, što mu je ostao najbolji rezultat na Grand Tour utrkama u karijeri.

U tim početnim godinama 2000-ih, često je uz njega, na najvećim utrkama vozio i proslavljeni hrvatski biciklist Vladimir Miholjević.

- Nismo nikada bili u istoj momčadi, nismo bili bliski, ali da, susretali smo se često, poznavali smo se. I baš te 2004., kada je osvojio tri klasika u Ardenima, i ja sam bio na sve tri utrke - kaže tri godine mlađi Riječanin.

- To razdoblje kada je Davide bio u naponu snage, dakle od, recimo, 2004. do 2012., to su bili ekstremi za ono vrijeme, čak bi i u današnje doba to bilo nešto izvanredno. Jer, iako je bio starija generacija, Rebellin je bio jedan od najposvećenijih i najpredanijih biciklista kada su treninzi u pitanju, ali i općenito biciklizam. On je svoj život posve planirao prema biciklizmu, a ne obrnuto jer bicikl mu je bio sve, posao, obitelj, hobi, prijatelj... Zato je uostalom i tako dugo trajao i vozio utrke.

Rebellin je, naime, tek ove godine zaključio profesionalnu karijeru, štoviše još prije mjesec i pol vozio je svoju posljednju utrku, Venetto Classic, u svom rodnom kraju. S punom 51 na leđima i nakon 30 sezona kao profesionalac. Međutim, završio je s cestovnim biciklizmom, ali odmah je poručio da "počinje" novu karijeru jer se prebacuje na "gravel" biciklizam, odnosno kombinaciju MTB-a, asfalta i makadama.

- Zato vjerujem da mu i ta posljednja vožnja nije bila tek rekreativna, jer on jednostavno takve nikad nije vozio - dodao je Miholjević.

I nisu to tek Miholjevićeve riječi, svi iz biciklističkog svijeta u brojnim posvetama preminulom Rebellinu isticali su ga kao "skromnu legendu", "strastvenog vozača" koji je "živio samo za biciklizam".

Štoviše, iz prve je ruke to vidio i doživio i Ivica Gržinić, dugogodišnji čelnik danas jedine hrvatske biciklističke (polu)profesionalne momčadi, Meridiane Kamen. Naime, Davide Rebellin dvije je godine vozio upravo za hrvatsko-talijansku momčad.

- Davide je bio profesionalac u punom smislu riječi, ozbiljan, vrijedan, a opet skroman i jednostavan čovjek, dobrog karaktera. Čim je došao unio je posebnu atmosferu u momčad i svojim ponašanjem prema mladim vozačima bio je svima velika pomoć - priča Gržinić.

- Posvetio je sav život biciklizmu, a eto, na koncu, na biciklu je i poginuo, i to praktički pred vlastitom kućom.

Poznati Talijan nosio je dres Meridiane Kamen 2012. te 2019. i 2020. godine

Rebellin je za Kamen vozio drugu polovicu 2012. godine, pa onda još 2019. i 2020. Kako je uopće vozač takvog pedigrea došao u hrvatsku momčad, koja je, budimo iskreni, daleko od onih najboljih? Razlog je Rebellinova dopinška afera s OI u Pekingu 2008. Osvojio je tamo srebrnu medalju u cestovnoj utrci, ali mu je ona godinu kasnije oduzeta jer je otkriveno da je uzimao zabranjene stimulanse, te je suspendiran na dvije godine. Rebellin je i tada i kasnije uporno nijekao svoju krivicu u aferi, a zbog nje je u konačnici postao i persona non grata u većim momčadima i nakon što je suspenzija istekla.

- Preko naših talijanskih partnera smo došli do njega pa je vozio za nas. I bilo je to lijepo iskustvo za nas. Na račun njegova imena dobivali smo pozive za utrke za koje inače ne bismo, gdje god bismo došli bilo je oko njega i nas medija. Eto, sjećam se na jednoj utrci u Italiji, na hotel su stavili njegovu veliku fotografiju i napisali "Ovdje je spavao Davide Rebellin". Bio je takva zvijezda - prisjeća se Gržinić.

No, za povratak u elitu vrata su mu bila zatvorena, ali je Rebellin, upravo zbog već spomenute potpune predanosti biciklizmu, nastavio i sa 40+ godina voziti za manje momčadi i manje utrke po biciklistički egzotičnim destinacijama poput Irana, Alžira, Tajvana, Indonezije. Jer ništa osim biciklizma ne da nije mogao već ništa drugo nije želio, objasnit će Miholjević.

- I nama je donio nekoliko pobjeda jer bez obzira na svoje godine, nosio se jako dobro protiv mlađih vozača jer jednostavno je njegova kvaliteta dolazila do izražaja - dodao je Gržinić.

Pred kraj karijere se tako u nekim utrkama natjecao i sa sinovima svojih prvotnih suparnika, dapače na posljednjoj utrci prije mjesec i pol, od 112 vozača u pelotonu samo ih je 20 bilo rođeno kada je Davide Rebellin vozio svoju prvu profesionalnu utrku u ljeto 1992.