Kad su u Trakaiju 2017. u četvercu ‘bez’ sestre Ivana i Josipa Jurković, Bruna Milinović i Izabela Krakić osvojile svjetsko juniorsko zlato postale su prva hrvatska ženska posada koja se može pohvaliti ne samo zlatom, nego uopće svjetskom juniorskom medaljom. Hrvatska ima 19 juniorskih svjetskih medalja u veslanju, tri zlatne, ali ni prije, ni nakon te 2017. niti jedna naša ženska posada nije bila na postolju.
Četiri godine kasnije Josipa i Ivana Jurković su u dvojcu ‘bez’ postale prva hrvatska ženska posada sa zlatom u seniorskoj konkurenciji, bilo A seniorki ili seniorki do 23 godine. Formalno gledajući, prva su opće ženska posada sa svjetskom medaljom do 23 godine jer ovo je natjecanje tek od 2005. službeno postalo SP. Od tada do danas Hrvatska ima 6 medalja, tri zlatne od kojih su dvije djelo četverca na pariće u sastavu David Šain, Martin i Valent Sinković i Damir Martin i ovo blizanki Jurković.
Posebna natjecanja seniora do 23 godine održavala su se još od 1976. ali kao neslužbena SP i pod različitim nazivima. No, ako se u zbroj medalja uključe i ta “neslužbena SP” Hrvatska ima ukupno 19 medalja i u ovoj konkurenciji, od čega samo 4 ženske. Prije zlata blizanki Jurković imali smo samo tri bronce, dvije Mirne Rajle u lakom samcu i jednu Hane Bratić i Saše Gotić u dvojcu na pariće još sredinom ‘90-tih.
Pariz je njihova šansa
Mirna Rajle Brođanac je i jedina naša veslačica koja se može pohvaliti odličjem na seniorskim svjetskim prvenstvima, Osječanka ima svjetsko srebro 2003. i svjetsku broncu 2008. u lakom samcu.
Ako se spustimo na nižu razinu, na europska prvenstva, nije puno drukčije. Seniorska EP su obnovljena 2007., Hrvatska ima 17 medalja od čega 7 zlata, ali samo 3 ženske medalje Maje Anić i Sonje Kešerac i niti jedno zlato. Ženskog zlata još nemamo ni na EP do 23 godine koja se održavaju od 2017., a u sve tri medalje koje imamo sudjelovale su sestre Jurković. Zlato imamo samo na juniorskim EP (održavaju se od 2011.) i pola tog zlata potpisale ponovo sestre Jurković s Brunom Milinović i Izabelom Krakić u četvercu ‘bez’ 2017.
Nikad još Hrvatska nije imala ni žensku posadu na Olimpijskim igrama. Mirna Rajle Brođanac nije mogla biti olimpijka jer laki samac nije olimpijska disciplina, a najbliže su došle Sonja Kešerac i Maja Anić, njih su 2012. samo 2 sekunde dijelile od nastup u Londonu.
I kad prođete kroz sve nabrojene podatke jasno je da su Ivana i Josipa Jurković, 21-godišnjakinje iz Vela Luke, počele itekako mijenjati te naše “veslačke povijesne knjige”, a čvrsto su uvjerene da će ih i potpuno promijeniti. Djevojke koje su zbog veslanja pri kraju srednjoškolskog obrazovanja svoju Vela Luku zamijenile Zagrebom pokušale su već ove godine izboriti i olimpijski nastup, ali nisu bile još spremne za to. Za tri godine kad su Igre u Parizu? Spremni smo se kladiti da će sigurno biti tamo ako ne bude ozljeda.
- Ovo zlato je super, ali je i tek prva stepenica prema onome gdje želimo doći - jasno je poručila i Ivana Jurković dok su se u Račicama u subotu tek gasili tonovi hrvatske himne u čast svjetskim prvakinjama do 23 godine.
Sestrinske, a posebno bratske posade u malim disciplinama u veslanju nisu nikakva novost. Mi smo imali braću Skelin, sad imamo braću Sinković, a iza njih dolaze i sestre Jurković i braća Lončarić. Sa Sinkovićima trenutačno veslaju francuski blizanci Thibaud i Guillaume Turlan, u finalu muških dvojaca ‘bez’ u Račicama veslala su dva para blizanaca, naši Patrik i Anton Lončarić i njihovi vršnjaci Litavci Dovydas i Domantas Stankunas. Veslanje je zapravo vrlo često “obiteljski sport”, svejedno veslaju li braća i sestre ili stazama vojih očeva i majki i djedova i baka nastavljaju njihovi potomci.
Dobri i loši dani
A kad se “poklope” u posadi dvije podjednako dobre sestre ili brata to je uglavnom velika prednost za njih. Jednostavno je, u pozitivnom smislu jedni druge vuku i motiviraju, a u negativnom kad se i “počupaju” puno se lakše mire i opraštaju sve izgovoreno. Kad na to dodate kako je riječ o sportu u kojem nema novca, u kojem si kod nas često prisiljen odustati ili odustati prerano jer nema dugoročnog plana s kojim će se iz svakoga izvući maksimum ta “obiteljska bova” za koju se uvijek možeš držati može biti presudna.
- Josipa je moja najveća snaga, uvijek smo bile povezane, ali ova povezanost koju sad imamo ne mogu ni s čime usporediti - kaže Ivana.
A Saša Vukojičić, trener koji je uz njih posljednjih nekoliko godina i koji je morao istrpjeti sve njihove loše dane, sve sestrinske “fajtove”, sve tinejdžerske bisere, pronašao je očito pravi način kako izaći s njima na kraj i izvući iz njih kvalitetu koju imaju. Iako smo ne jednom čuli iz veslačkih krugova kako je “preblag”, “previše popustljiv”, “previše im dopušta”...
- Puno ljudi s kojima komuniciram misli da odnos trenera mora biti vrlo autoritativan, ali ja se ne slažem. Mislim da takav odnos može samo kratkoročno egzistirati, a onda dođe do pucanja. Naravno da trener mora imati autoritet, ali što više radim s curama sve bolje shvaćam da mora biti i puno razumijevanja. Naravno da to nije lako, ima dobrih dana, ima i onih loših, pa puno toga nosite doma, ali to je dio ovog posla.
Otpalo SP u Šangaju
S obzirom koliko smo veslačica putem izgubili, a da sestre korak po korak idu prema onome što se od njih očekuje, rekli bismo da Vukojičić ima sve više argumenata u tim veslačkim razgovorima “kako bi trebalo ili ne bi trebalo”.
Nakon kraće pauze, idući zadatak je Europsko prvenstvo do 23 godine. Sestre već imaju tri medalje, ali sve tri u četvercu i niti jedna nije zlatna. A za kraj ove natjecanjima natrpane godine u listopadu su trebale nastupiti i na seniorskom SP u Šangaju. No, Kinezu su upravo otkazali domaćinstvo SP-a, a Vukojičić nije previše nesretan zbog toga.
- Sad su spremne za ono što ih čeka, a otkaz SP-a u Šangaju dat će nam samo više vremena da se u miru i potpuno pripremimo za iduću sezonu u kojoj nisu više nisu B seniorke.
I u kojoj će napadati i seniorke medalje bez onog dodatka “do 23 godine”. Dovoljno su dobre za to i kako sada stvari stoje - spremne za to raditi do kraja. Bez tog ionako nema šanse da postanu “ženski Sinkovići”, a baš je to staza kojom one žele veslati.