Rat na ukrajinskim stepama, oružani sukob koji je započeo u ranim satima 24. veljače prošle godine, prevladava već 13 mjeseci svim svjetskim medijima. To je rat za koji se bojimo da će potrajati još jako dugo, možda i godinama. Takvo što je vrlo izvjesno i za to ne treba biti odveć veliki geopolitički znalac. Naime, ruski diktator, a odnedavno službeno i ratni zločinac nikada neće samostalno odustati, obustaviti operacije, agresiju, povući se. To mu primarno ne dopušta vlastiti ego koji je obrnuto proporcionalan njegovim tjelesnim dimenzijama. Uz to, odveć je krvi Rusa prolio, previše velikih obećanja vlastitom narodu dao, suviše toga već dosad izgubio da bi se olako i bez za njega pozitivnog rezultata povukao. To bi bio neslavan politički kraj tako da se tu radi sada i o pitanju političkog samoodržanja.
S druge strane, Ukrajinci su žrtva, oni su napadnuti, razrušeni su njihovi gradovi i sela, te počinjeni stravični zločini. Stoga ne samo da će to teško biti zaboraviti (gotovo nikako), već imaju i sve moralno pravo ovog svijeta braniti se, ali i osloboditi ono što je njihovo. Takav sukob dvije sada vrlo velike strane - jedne koja je sama po sebi divovska (Rusija) i druge (Ukrajine) koju opskrbljuje cijeli slobodoljubiv svijet, NATO, EU, SAD, ne može trajati nažalost baš kratko. Poglavito još i stoga što obje strane ni ne pomišljaju na pregovore i ne odustaju od svojih maksimalističkih zahtjeva. Rusija je doduše svoj prvotni cilj (ovladavanje cijelom Ukrajinom) nakon početnih neuspjeha smanjila na ovladavanje pokrajinama Donjeck, Luhansk, Zaporižje i Herson, uz ranije već pripojeni Krim. Ukrajinski maksimalistički cilj je oslobađanje cijele Ukrajine, računajući dakako i najveći im poluotok Krim. Dakle, takav sukob nikako ne može trajati kratko. Osim ako ne dođe do prevrata u Moskvi, što nije još baš tako izgledno.
Promjena stava u MOO
Javnost stoga, kako u Ukrajini i Rusiji, tako i u ostatku svijeta, sada odbrojava dane do navodne velike proljetne ofenzive Ukrajinaca. Kako će ona završiti... pa, nismo sigurni da to baš pouzdano znaju i najbolji profesori West Pointa.
Međutim, ukrajinsko-ruski sukob se vodi i kroz sport. Naravno da ovdje ne “gruvaju” topovi, ali je u tijeku već duže vrijeme velika ukrajinska diplomatska ofenziva protiv Rusije i Bjelorusije, a u fokusu su primarno Olimpijske igre u Parizu. Makar, nisu pošteđena ni druga natjecanja, u svim sportovima.
Ukrajina je naime vrlo tvrda i ustrajna u tomu da u Parizu ne bude ni ruskih, niti bjeloruskih sportaša, pa čak niti u statusu “neutralnih sportaša”, dakle bez državnog znakovlja (grb, zastava), bez imena države i himne. Kada je ruska agresija tek pokrenuta na Ukrajinu, Međunarodni olimpijski odbor je istina vrlo promptno reagirao i isključio iz svih natjecanja, iz cijelog sporta, Rusiju i Bjelorusiju. Thomas Bach, predsjednik MOO-a je čak i doputovao u Kijev i bio primljen kao veliki prijatelj Volodimira Zelenskog, ukrajinskog predsjednika.
Kako je vrijeme odmicalo, tako se lagano mijenjao stav Thomasa Bacha, odnosno iskazao je sklonost vratiti u okrilje olimpijskog pokreta Ruse i Bjeloruse. Zbog zaštite sporta i sportaša, odnosno olimpijskog pokreta. Istina, Bach ih je voljan vratiti ne pod svojom zastavom i imenom, već kao “neutralne sportaše”.
Prošlog je tjedna MOO na zasjedanju svojeg Izvršnog odbora u Lausannei donio upravo takvu odluku. Potez zbog koji je trpio i još uvijek trpi poprilične napade ne samo iz Kijeva, već i iz mnogih zapadnoeuropskih država.
- Žalosno je što se te vlade ne bave pitanjem dvostrukih standarda s kojima smo se suočili u našim konzultacijama. Nismo vidjeli niti jedan njihov komentar o njihovom odnosu prema sudjelovanju sportaša čije su zemlje uključene u ostalih 70 ratova i oružanih sukoba u svijetu - poprilično je uzrujano, ali odrješito istupio Bach na konferenciji za medije nakon sastanka Izvršnog odbora MOO-a.
Thomas Bach se ipak kao iskusni diplomat tu solidno “pokrio” samim Ujedinjenim narodima. Naime, MOO je angažirao kao savjetnicu po ovom pitanju Alexandru Xanthaki, posebnu izvjestiteljicu UN za kulturna prava koja je eksplicite navela u službenom izvješću sljedeće...
”...ruskim sportašima koji su aktivno služili u vojnoj invaziji na Ukrajinu trebalo bi dopustiti povratak u međunarodne sportove ako nisu sudjelovali u ratnim zločinima... Samo pripadnicima Ruske vojske koji su upleteni u optužbe za ratne zločine, genocid, zločine protiv čovječnosti ili ratnu promidžbu treba uskratiti neutralni status za natjecanje na međunarodnim natjecanjima, uključujući i Olimpijske igre u Parizu.”
U tom kontekstu, trenutačno je izvjesno da onda u Pariz neće samo mlađahni ruski gimnastičar Ivan Kuljak (21). To je onaj klinjo koji je 2022. na SP u Dohi osvojio broncu, pa došao na postolje u trikou na kojem je, na grudima imao veliko slovo Z. Simbol ruske agresije koji “krasi” njihove tenkove koje gaze Ukrajinu. Dakle, to spada pod ratnu promidžbu i on ne bi smio nastupiti u Parizu, ali za sve ostale zapreka nema. Barem dosad nisu otkriveni mogući zločini koje su počinili sportaši.
Ukrajinci s druge strane dakako bijesne i ne odustaju od toga da ni pod koju cijenu i ni na koji način u Parizu 2024. nema Rusa i Bjelorusa. Njihove su tvrdnje i kako je većina ruskih sportaša i sportašica (jednako tako i bjeloruskih) povezana s vojskom, radi u vojsci ili su na službi u Oružanim snagama Ruske Federacije. To je čak i točno, ali to je na isti onaj način kako su i neki naši sportaši neko vrijeme HV ili kako su brojni, pa i vrhunski talijanski sportaši puno ozbiljnije pripadnici karabinjera, Talijanske vojske. Istu praksu imaju i druge države na zapadu.
Iz Kijeva prijete da će u slučaju dopuštanja nastupa Rusa i Bjelorusa u Parizu 2024., Ukrajina bojkotirati Olimpijske igre u glavnom francuskom gradu. Istim su potezom zaprijetile i Poljska, Danska, Litva i Latvija. Prije nekoliko je dana poljski ministar Kamil Bortniczuk za Reuters izjavio...
- Očekujem da grupa od 40-ak država bojkotira Igre u Parizu pojave li se ondje Rusi i Bjelorusi.
Neki jedva dočekali
Spominju se u tom kontekstu i sportske velesile poput SAD, Velike Britanije, Kanade. Postoji i pisani trag, vrlo jak politički dokument iz veljače ove godine koji su potpisali predstavnici 35 država (između ostalog i Hrvatske) koji se protive dolasku ruskih i bjeloruskih sportaša na OI.
Međutim, postavlja se tu nekoliko pitanja...
- Jesu li uistinu sve te države, od SAD pa do nas, do Hrvatske, spremne bojkotirati Olimpijske igre u Parizu?
- U državi koja im je saveznica, koja je utjecajna, važna članica NATO-a i EU?
- Jesu li sve te države spremne zaista upropastiti sav trud domaćinu Igara, a koji im je saveznik i prijatelj?
Lako je bilo Zapadu bojkotirati Moskvu ‘80. ili nekadašnjem Istoku LA ‘84. Ovo sada je netko “tvoj”, Pariz je dio zapadnog bloka.
Što se pak samog sporta tiče, malo nakon odluke MOO-a o dopuštanju povratka ruskih i bjeloruskih sportaša na sva međunarodna natjecanja, ali bez nacionalnih oznaka, iz dana u dan raste broj sportova i međunarodnih saveza koji su jedva dočekali takvo što.
Taekwondo, stolni tenis, mačevanje... već su vratili Ruse i Bjeloruse. Boks je otišao najdalje jer njihov predsjednik, Putinov prijatelj Umar Kremljev već vratio Ruse i Bjeloruse, ali pod njihovim i zastavama i himnama. Svijet profesionalnog tenisa osim Wimbledona prošle godine nije nikad ni isključio Ruse i Bjeloruse. Pouzdano znamo da World Aquatics (Organizacija vodenih sportova) radi na povratku ove dvije nacije u plivanje, skokove u vodu i umjetničko plivanje. U vaterpolo zasad ne, ali iz razloga što je riječ o ekipnom sportu.
Velika podvojenost
Istina, ima i saveza koji ni ne pomišljaju na takvo što, primjerice Međunarodni konjički savez, ali... Jeste li u posljednjih 50 godina čuli za nekog ruskog ili bjeloruskog jahača? To je isto kao i da je baseball odlučno protiv Rusije i Bjelorusije. Uostalom, na službenoj web stranici Ruskog konjičkog saveza jasno stoji da imaju registrirana - 2 konja i 0 jahača!
Podvojenost u svijetu po pitanju nastupa Rusa i Bjelorusa na OI u Parizu nije malena, a po Thomasa Bacha, predsjednika MOO-a sasvim sigurno nije baš ni bezazleno pitanje. Naime, u pozadini se valja nešto drugo, nešto potencijalno veliko i vrlo opasno, te čisto sumnjamo da i do Bacha nisu došle informacije koje su došle do ovog novinara.
Naime, Umar Kremljev, moćni i vrlo bogati Rus na čelu IBA (Međunarodne boksačke organizacije) organizira moguće oformljenje paralelnog olimpijskog odbora. Jasno da iza toga stoji Rusija, sam državni vrh. Ne samo to, već Kremljev navodno ima potpise pristanka čak 75 nacionalnih olimpijskih organizacija. Pretežito iz Azije, Afrike i Južne Amerike, ali svejedno 75 nije malena brojka. To je opasnost od raskola olimpijskog pokreta!
Nemojte misliti da je nemoguće. U današnjem svijetu ništa nije nemoguće. U Europi je to doživjela košarka (FIBA - ULEB). Probalo se na drugi način i kroz nogomet i UEFA-u. Dakle, nije nemoguće. To je apsolutno najgori scenarij za sport jer ako je nešto vrhunsko i veličanstveno u sportu, to su Olimpijske igre. Čovjek je sve i svašta kadar uništiti, ostaje tek nada da olimpizam neće.
Dakako, kako se ne bi lagali, konačnu odluku o pitanju koje je načelno sportsko neće donijeti sport nego - politika!