Zamislite samo ovu sliku. Nije teško, kvragu, svi se još sjećamo kako je to bilo tamo u prvoj polovici srpnja prije tri i pol godine. Opet, nije niti lako. Niste u toj gužvi - koronu smo, napokon pobijedili - mokri od znoja ili prolijevane pive, imate na sebi čak i kaput, hladno je, jer, prosinac je. I eto ih, odigrao je Luka Modrić svoj posljednji SP, a sjećamo se svi dobro kako mu je Cico Kranjčar dao onih nekoliko minuta na SP u Njemačkoj još tamo prije 16 i pol godina, vratio se Luka iz Katara, sa sobom je doveo čitavu svitu frajera koji znaju što će s loptom u nogama i uživali smo. Sada ih slavimo.
Nije da je vruće, nismo mokri od znoja, pobijedili smo koronu, malo nam je kaput mokar od prolijevane pive, ali evo nas, opet zajedno. Nakon četiri i pol godine kao da smo tek jučer prestali slaviti Rusiju.
Eto, zamislite. Moglo bi se to dogoditi upravo u prosincu. Jer, za 22. prosinac, u velikom stilu, kakva zaslužuje godina koja je ispred nas, odigrat će se finale SP-a. Oči svijeta u Dohi, a mi spremamo dočeke. Možete li zamisliti?
Kako bilo, čekali li Vatrene na trgovima ili ne, sasvim je jasno da će taj SP, zimski u Kataru, biti veliki krešendo lude sportske godine u koju ćemo uploviti za par dana.
A doista, bit će tu svega. Uzimite samo ovaj slučaj; vaterpolisti će nam igrati dva velika natjecanja. Oprostilo se nešto igrača, Ivica Tucak slaže neku novu reprezentaciju, nagovora neke da se predomisle i sprema SP u Fukuoki u svibnju, ali i EP kojemu će domaćin biti Split od konca kolovoza do 10. rujna. Domaćini smo, znači, tu ćemo ići po čudesne stvari, a to je vaterpolo, pa kad se tu ne napada vrh?
Siječanj i rukomet
Kao, uostalom i u rukometu. Nemate neki osjećaj uoči rukometnog Eura koji nas čeka odmah na sredini siječnja, točnije od 13. siječnja. Ali, pustite to, naši nas rukometaši uvijek mogu razveseliti, a ako ništa drugo, ono barem prikovati za fotelje i natjerati na strepnju nad svakim napadom, nad svakom obranom. Taj siječanj i rukomet, to je neki mitski spoj, zar ne?
OK, tu su i košarkaši. Možda preživimo u kvalifikacijama za SP, možda kroz dvije utakmice u veljači i dvije u lipnju kupimo šansu za drugu rundu kvalifikacija za SP 2023., barem se nadamo. Ali, vrhunac će s dogoditi u prva tri tjedna rujna, kad će Hrvatska, možda i posljednji puta, ako u međuvremenu ne kupimo šansu za SP, biti u rukama Bojana Bogdanovića na putu do velikih stvari na Eurobasketu. Za Eurobasket smo se kvalificirali, on je siguran, a koliko možemo, najprije kroz skupinu u Milanu, a kasnije i u nokaut sustavu u Berlinu valjda, tek ćemo doznati.
Uskoro i Zubčić
Uza sve to bit će to i vatromet uzbuđenja u svim onim natjecanjima koja se održavaju svake godine. I u kojima Hrvati imaju što za reći. Od sjajnih rezultata u borilačkim vještinama, ludim uspjesima veslača, čarobnog Tina Srbića, velikih osvojenih regata jedriličara do tenisa u kojemu smo pobjednici već desetljećima, pa smo se navikli da bude dobro i ovaj put, sljedeće godine.
Bit će tu i atletika, velika, najveća jer je na programu SP u SAD-u, a mogao bi se čovjek okladiti kako će Sandra Perković imati neke paklene planove i brdo motiva da vrati ženski disk pod krunu jedine prave kraljice te discipline. I ne samo ona, imamo mi još tu oružja.
Uživat ćemo, jasno i u ludim završnicama nacionalnih liga, gužva nam je u nogometa kao nikada do sada, slično je i u košarci, bit će tu pregršt uzbuđenja koja bi se trebala prebaciti i preko ljeta i jeseni na međunarodne klupske kupove.
I već sve ovo što nabrojali znači da nas čekaju spektakularne stvari, ali, nije to, naravno, sve. Jer, evo već u veljači imamo na programu Olimpijske igre u Pekingu. Da, trebali smo s njima početi, ali skijanje je nešto s čime ćemo započeti i s čime ćemo zaključiti svake godine. A Igre su tu. I Filip Zubčić je dobar, pokazao je da može u veleslalomu i osvajati, sada je jasno da je u stanju i u slalomu na postolje. Na Igrama je to jedan dan, jedna utrka. Filip ide korak po korak. A onda, onda je sve moguće.
SP u nogometu, Zimske OI, rukometni Euro, vaterpolski SP i domaći EP te Eurobasket. Kakva nas godina čeka!
A onaj scenarij s početka ove priče. Razmislite još jednom. Nemoguće?