Tony Yoka vs. Filip Hrgović
 YURI CORTEZ/AFP/PROFIMEDIA Yuri Cortez/Afp/Profimedia
LEONARD PIJETRAJ ZA SN

Cirkus prerasta u sve veći skandal! ‘Ma on je morao izgubit već protiv Hrgovića, tu uopće nema dileme!‘

Hrvatski trener prisjeća se kontroverznog olimpijskog turnira koji je ponovno izbio u prvi plan
Piše: Dean BauerObjavljeno: 02. listopad 2021. 16:14

U srpnju 2016. objavljeno je prvo McLarenovo izvješće o ruskom doping-programu. Krajem iste godine i drugo, prošireno izvješće. Oba su izazvala višestruke suspenzije ruskim sportašima i sportašicama, velik skandal, a određena ograničenja bila su vidljiva i pet godina kasnije na Igrama u Tokiju gdje nigdje nije smjelo biti ruske zastave, spomena ruske države ili intoniranja himne. Izvješće nosi ime po Kanađaninu Richardu McLarenu, sveučilišnom profesoru, pravniku po struci, a specijaliziranog baš po pitanju sportskog prava.

Sada je McLaren iznio i novo izvješće, ponovo samo prvi dio (bit će toga još), ali sada tema više nije doping već boks. Plemenita vještina s nažalost prebrojnim nepravilnostima u njoj. Upravo u doba kada je McLaren objavio prvo izvješće o dopingiranim ruskim sportašima, u Rio de Janeiru su održavane Olimpijske igre na čijem boksačkom turniru su se mečevi - namještali!

Za to nam i nije potrebno posebno izvješće jer je malo po okončanju Igara, sama AIBA (krovna svjetska boksačka organizacija) suspendirala apsolutno sve suce s boksačkog turnira u Riju! Tu vam je odmah sve jasno. Doduše, ta očito zakašnjela reakcija AIBA-e nije sačuvala predsjedničku fotelju za tadašnjeg čelnika AIBA, Ching-Kuo Wua. Ovaj Tajvanac, koji je bio čak i članom Izvršnog odbora MOO-a, pa i kandidatom za predsjednika (pobijedio ga je Thomas Bach 2013.), podnio je 2017. ostavku nakon 11 godina na čelu AIBA-e. Što ga nimalo nije amnestiralo od daljnjih istraga zbog sumnji u koruptivna nedjela, pronevjere novca itd.

McLarenovo preliminarno izvješće o nepravilnostima u boksu spominje sve to. Od “šesteroznamenkastih svota koje su bile u igri”, “pogodovanja nekim državama i njihovim nacionalnim olimpijskim odborima”, “sumnje u namještenih 11 mečeva na OI u Rio de Janeiru”, ali i znakovite McLarenove rečenice prilikom predstavljanja izvješća.

- Korijeni ovog problema sežu puno prije Rija. Oni su bili i u Londonu 2012., pa možda čak i na svim boksačkim turnirima OI u ovom stoljeću...

image
Leonard Pijetraj
DAMIR KRAJAC/CROPIX

Leonard Pijetraj, jedan je od naših najboljih trenera, sjajan poznavatelj prilika i osoba u međunarodnom svijetu boksa, te, konačno, stručnjak koji je na OI u Riju vodio Filipa Hrgovića do bronce, pa tako i u meču polufinala protiv Francuza Tonyja Yoke, u kojoj je Francuz izgleda “poguran”.

Prije nego dođemo do Rija, je li sve ono što je zapisao prof McLaren na mjestu, je li sve uistinu baš tako crno, pa i trulo?

- Jako sam dugo u ovom sportu i doista sam svjedok od najmlađih čak uzrasta, lokalnih pa do natjecanja svjetske razine, svjetskih prvenstava, olimpijskih igara da tu ima “navlačenja” i meni nikako nije jasno da tu nikada nije postojala nekakva neutralna komisija koja bi, ako ništa drugo, a onda barem bila nekakav autoritet u ovakvim situacijama.

Pijetraj pojašnjava pobliže.

- Razlog je u tomu što gdje god odlučuju suci sa svojim dojmom, koji je uvijek subjektivan koliko god netko pokušao biti objektivan, uvijek postoji prostora za manipulaciju. Ja sam se stalno bunio, to mi je rak-rana, govorio ljudima da se to tako ne radi. Ti suci nisu kompetentni odnosno teško je uopće naći kompetentnog suca. Često sam razgovarao s nekim sucima, pitao “zašto sada nisi sudio kako treba”. Dobivao sam odgovore u stilu “zato jer se moram prilagoditi većini. Ako nisam kao većina, onda sam u autu, ne sudim, izbace me”. Dakle, oni su jednostavno ovisni o politici. Moraš biti prilagođen. To mi se nikako nikada nije sviđalo, a ti ljudi nikako da shvate da tim dečkima, boksačima, unište karijeru. Jednim mečom nekome možete uništiti karijeru - veli Pijetraj.

image
Tony Yoka vs. Filip Hrgović
YURI CORTEZ Afp

- Kada god sam mogao, upozoravao sam nadležne, upozoravao, ali oni su mi uvijek odgovarali kako jednostavno nemaju dovoljno kvalitetne suce. Suci su ljudi koji su provodili jedan ugodan vikend ili ponekad i 2-3 tjedna negdje na putu. To im dođe kao izlet. Dobro se zabavljaju, piju, žderu, uvijek su u dobrom hotelu, ganjaju okolo izlaske... Većina njih se nikada nije ni bavila sportom. Oni boks samo vole, ali su premalo upućeni, premalo prate da bi mogli na vrhunskoj razini pratiti boks. Zato oni čak niti nemaju osjećaja da su nekoga jako zakinuli. U boksu nitko nije “Superman” da nadmoćno vlada svojom kategorijom. Tu se radi o nijansama, u vrhunskom sportu su to malene razlike u pobjedama. Samo što su te malene razlike u našim taktičkim pripremama jako velike. To su sitni detalji. Mi koji smo u tom sportu, koji ih vidimo, nama su to velike razlike, ali sucima je to... ništa, sitnica. U utrci na 100 metara ne pobjeđujete s razlikom 3 sekunde, već odlučuju stotinke. U boksu se to tako ne gleda, a trebalo bi. Možeš pobijediti za jedan udarac, za jedan bod.

image
Tony Yoka
YURI CORTEZ Afp

Malo bismo se vratili na olimpijski turnir prije pet godina u Brazilu, u Rio de Janeiru. Francuski boksač, olimpijski pobjednik Tony Yoka spomenut je u famoznom McLarenovom izvješću. Taj Francuz je pobijedio sporno u finalu, ali osobno držimo sporno i u polufinalu protiv Filipa Hrgovića kojeg ste vi u to doba trenirali. Jeste li primijetili na tom turniru sudačko “guranje” Yoke koje spominje McLaren?

- Ma kako da ne. On je morao izgubiti već i protiv Hrgovića u polufinalu. Uopće nije trebao pobijediti. To je bilo “navučeno”, tu uopće nema dileme. Sad to svi znaju, iako da smo tada nešto u tom smjeru rekli, pa vjerojatno bi nas naša vlastita javnost sasjekla u smislu da ne podnosimo poraz. Ma ne, to s Tonyjem Yokom na cijelim Igrama... Pa, i njegova žena (Estelle Yoka-Mossely) je u Riju isto bila zlatna! Ma znate što, sad baš da se pogodi na istim Igrama muž i žena budu olimpijski pobjednici u istom sportu...

U kojem je slučajno i glavni tajnik svjetskog saveza baš iz iste države...

- Ma, mislim... Na kraju, Yoka na Igrama nije dobio niti jednu borbu prekidom, recimo, nije dominirao, nije nikad dominirao. Dok su Francuzi imali utjecaj, držali boks, on je bio i prvak svijeta i olimpijski pobjednik. Dotad nitko nikada nije čuo za njega. Dakle, da je toliko napredovao, baš i nije - iskreno će Leonard Pijetraj.

Prašina koja se sada malo dignula možda donekle sredi, primiri stanje, ali... Samo na neko vrijeme. Uskoro će se sve opet vratiti na staro. Na žalost boksa, tog sjajnog, perfektnog sporta.

image
Tony Yoka (zlato), Joe Joyce (srebro), Filip Hrgović (bronca) i Ivan Dychko (bronca)
YURI CORTEZ Afp

Medalje su podijeljene i gotovo, to se neće mijenjati

Je li realno očekivati da bi se tu išta moglo promijeniti?

- Ako pitate za Rio, recimo Yokine borbe i medalje... ne! Ni govora. Sve ostaje kako je sada, medalje su podijeljene i gotovo. Jesu li moguće generalne promjene... Jako teško! Mislim, dobro je da se sada malo možda više kontrolira, piše, da ljudi vide da to nije zafrkancija. Međutim, evo vam primjer OI u Tokiju. Sada je MOO kontrolirao boks, boksački turnir, ali nisu oni mogli izmisliti neke nove suce. Drugim riječima, opet su došli svi oni isti iz Rija! Zato je po meni profesionalni boks puno pošteniji. Zato jer je sve toliko transparentno, vidljivo to bodovanje, nema ni toliko mečeva. Čujte, kada u 10-12 dana imate 200-300 mečeva, pa tko će tu kontrolirati tko je koga prevario! Pojede vuk magare za čas. Izgubiš, a misliš da si bolji, možeš se žaliti, ali kome? Turnir ide dalje, doviđenja. Grubo, ali je tako. U profi boksu to cijeli svijet gleda i to ne možete tako. Zato je profi boks puno pošteniji od amaterskog ili olimpijskog, te mislim da se to nikada neće riješiti. Mogu se pravila možda malo fleksibilizirati jer suci su previše nefleksibilni, kruti. Nemate ni kriterije prave, ne znaju ni kako suditi. Oni ili većina barem ne mogu više ni shvatiti razliku između pogreške, prljave borbe i da puste borbu. Zašto su sparinzi uvijek bolji od meča? Zato jer nema suca! Nikada se ništa na sparingu ne dogodi, ali na mečevima imate svašta - kaže Pijetraj.

Već sam u Riju predsjedniku AIBA-e rekao ‘Kakav je ovo crikus?‘

Naš sugovornik se prisjetio jedne zgode, ili prije nezgode, na OI u Riju 2016.

- Bilo je to finale superteške kategorije između Vasilija Levita iz Kazahstana i Rusa Jevgenija Tiščenka, nakon kojeg je i počeo taj “cirkus”. Meč je dodijeljen jednoglasnom sudačkom odlukom Rusu Tiščenku, a ja sam na izlasku iz dvorane sreo tadašnjeg glavnog tajnika AIBA, inače Francuza, kao i ondašnjeg predsjednika AIBA Ching-kuo Wua iz Tajvana i pitao ih “Ljudi, pa što je ovo, kakav se to cirkus radi na Igrama, jeste vidjeli?”. Rekli su mi da ne znaju, sad su tek došli. Drugi je dan počela istraga.

Mali samo podsjetnik, u spomenutom meču Levin - Tiščenko, Kazahstanac je bio vidljivo nadmoćniji sve tri runde, Rusu Tiščenku je ukazivana i liječnička pomoć u trećoj rundi, ali su svejedno suci oko ringa jednoglasno pobjedu i zlato, doslovno udijelili Tiščenku. Tada se dvoranom prolamao gromoglasan zvižduk negodovanja.

Linker
07. studeni 2024 19:49