Hrvački klub Petrinja, nekoć Gavrilović, a kada su utemeljeni 1948. zvali su se Radnik, bez imalo su dvojbe sportska ikona i perjanica tog grada. Još u bivšoj državi je Petrinja bila sinonim vrhunskog, najboljeg hrvanja. Momčadski su prvaci bili u bivšoj državi 1970., 1972., 1985., 1988. i 1990.
S izbijanjem Domovinskog rata odnosno velikosrpskom agresijom, a potom i okupacijom, slijedilo je doba izbjeglištva. Teške, mučne godine. Nije im dugo trebalo po povratku svojim domovima, pa onda i svojoj dvorani da ponovo zasjednu na hrvatski tron. Od 2001. do 2004. bili su uzastopni prvaci, bez poraza. U međuvremenu su dakako i drugi klubovi bitno napredovali, od Vindije koja je aktualni momčadski prvak preko Sesvetskog Kraljevca, Metalca, Like iz Zagreba i da ne nabrajamo dalje.
No, danas ih zatekla kao i grad s kojim dijele sudbinu, nova, užasavajuća nevolja. Ostali su i bez dvorane, makar... idemo mi prvo utvrditi kakvo je stanje s hrvačima, ljudima koji vode taj klub?
- Ja sam osobno i moji u redu, ali moja obitelj i ja živimo malo izvan grada. Nismo imali nekih teških posljedica, ali sam grad... katastrofa - veli nam Vinko Kadečka, višegodišnji predsjednik Hrvačkog kluba Petrinja.
- Stanje u gradu je baš grozno. Sve stare zgrade iz austrougarskog još doba su se srušile ili urušile. Sve što je bez betona, armature... nema ga više.
Kakvo je stanje s vašim članovima, hrvačima? Koliko nam je znano, vas je 100-injak u klubu.
- Da, moji hrvači su zasad u redu. Jedan je lakše samo ozlijeđen, Marko Mitrović. Ima ogrebotine, posjekotine po glavi...
Dimnjak je pao u dvorište i malo ga je udario. Jedan je pak izbjegao smrt za milimetre. Bio je u središtu grada, tik pokraj njega se srušio jedan zid, ali je uspio pobjeći u zadnji tren.
Koliko smo čuli, vaša je dvorana navodno teško stradala?
- Bio sam u njoj malo prije, negdje oko 16.30 ili 17. Popucali su zidovi, nadvoji i tako... Je, ima dosta oštećenja. Nisam detaljno sve gledao jer me jednostavno strah biti unutra. Da se ne uruši, da se ponovo ne zatrese.
Od Tina Bregovića, glavnog tajnika Hrvatskog hrvačkog saveza smo doznali da se u Petrinju već zaputila jedna ekipa hrvača u pomoć. Iz Sesveta.
- Je, je, čuo sam se s njima. Znamo da dolaze. Malo prije sam se vratio iz grada i... nije to još ništa baš organizirano jako. Doduše, jasno da je sve i iznenadio jedan ovako velik, jak potres. Došao sam samo na kratko doma, biti malo s obitelji, ali idem odmah nakon ovog razgovora opet do grada. Idem i do dvorane malo. Uostalom, i moji hrvači, naši Petrinjci isto čekaju da krenemo pomagati, čistiti. Što ćemo drugo sad.
Predsjednik Kadečka nam je ponovio priču kakvu smo čuli i dan ranije od Vlade Lisjaka.
- Znate, onaj potres u ponedjeljak, ja sam mislio da je to Zagreb i pomislih "gotovo je, Zagreb je sravnjen sa zemljom". Ja živim na brežuljku i vidim Zagreb, gledam, mislio sam si ako je strašno vidjet ću ne znam... dim, neke apokaliptične slike. Vidim kasnije nije, mislim si dobro. Kasnije sam vidio da smo mi bili epicentar. Ali ovaj sad je... čudo jedno bilo. Epicentar blizu centra grada, možda 5 kilometara - rekao je za kraj Vinko Kadečka, predsjednik HK Petrinja.
Malo nakon ovog razgovora dozvali smo i Antona Đoka iz HK Sesvete, te trener hrvatske juniorske reprezentacije u hrvanju.
- Okupili smo se nas hrvača iz Sesveta, ima nas 20. Ponijeli smo lopate, čuli se s dvojicom naših Petrinjaca koji su nam poručili čega nema, što nedostaje čisto od tih nekih građevinskih stvari, pokupovali to za prvu ruku i idemo u Petrinju. Ovo je trenutak kada smo svi jedno i moramo pomagati - iz kombija za Petrinju nam je poručio Đok u ime 20-ak sjajnih Sesvećana.
Jedan od dokaza, potvrda da Petrinja i Petrinjci nisu sami i prepušteni sami sebi.