Nica je vjerojatno prvi i posljednji put ugostila posljednju etapu Tour de Francea, ali sigurno je da svijet biciklizma nije posljednji put vidio Tadeja Pogačara na prvom mjestu. Jednako sigurnim čini se i kako je prognoza Eddyja Merckxa legla na plodno tlo i ako još netko želi tragati za nasljednikom legendarnog Belgijanca onda svoj glas može dati upravo Pogačaru koji trenutno uživa u daleko najboljoj biciklističkoj sezoni.
Podatak koji će dovoljno reći o tome je serija čudesnih pobjeda 26-godišnjeg Slovenca koji je prvi nakon 1998. i legendarnog Talijana Marca Pantanija spojio naslove na Giru i Touru. Iako će u svijetu biciklizma Giro tretirati kao manje zahtjevnim, činjenica je kako je Tadej Pogačar osvojio šest etapa i u konačnom raspletu bio za gotovo 10 minuta brži od Kolumbijca Danija Martineza.
‘Vozio sam perfektno‘
Danac Jonas Vingegaard, osvajač prethodna dva Toura, ustvrdio je kako nikad nije bio bolji u prva dva tjedna u Francuskoj i ta će izjava najbolje pokazati koliku je snagu uložio Pogačar da bi u konačnici na Touru za šest i pol minuta nadmašio Danca, a za gotovo deset Belgijanca Remca Evenepoela. Slovenac je briljirao u završnici i osvojio tri posljednje etape, uključujući dvije alpske, ali i posljednju koja se vozila na kronometar, dok je ta žeđ za pobjedom koju je iskazao tragajući za nekim novim visinama - ja bih rekao - ravna žeđi koju je u lovu na perfekciju i pobjede nekad iskazivao Dražen Petrović.
Slovenac je posljednjih pet Tour de Francea okončao među najboljima. Dvaput je bio pobjednik prije nego što ga je u dva navrata nadmašio Vingegaard, ali se Pogačar vratio veličanstvenom pobjedom na ovogodišnjem Touru i prvi put nije imao ozbiljnije zamjerke na svoju vožnju.
- U prethodna dva Toura uvijek mi se dogodilo nešto zbog čega sam platio previsoku cijenu, dok je ovogodišnji Tour bio prvi u kojem sam vozio perfektno i isto tako surađivao s kolegama. De facto u cijeloj utrci gotovo da nisam načinio niti jednu ozbiljniju pogrešku.
Priznali su to i njegovi protivnici, i Vingegaard i Evenepoel, a način na koji je osvojio posljednje tri etape sve je fascinirao. Njegova dominacija na najvećim biciklističkim utrkama ove godine bila je gotovo besprijekorna i neprihvatljiva za neke, ali je Pogačar sa po šest etapnih pobjeda na Giru i nakon toga na Touru dokazao da postoje trenuci kada velikog šampiona možeš eventualno usporiti, ali ga nećeš zaustaviti u njegovoj jurnjavi za onim što želi i što mu je strast.
Uostalom, to koliko je dobar i sve što je napravio u relativno mladoj karijeri daje Merckxu za puno pravo kada ga proglašava svojim nasljednikom, a hoće li ga dostići ili možda prestići, pokazat će vrijeme. U ovom trenutku postoje petorica, a onda Pogačar koji juri za njihovim rekordima i njihovim rezultatima. Chris Froome je četiri puta bio pobjednik Toura, ispred njega je četvorka koja je pet puta osvajala najveći naslov svjetskog biciklizma - Francuzi Jacques Anquetil i Bernard Hinault, Španjolac Miguel Indurain i Eddy Merckx. Sada je na njihovom tragu Slovenac koji već dan nakon trijumfa u Nici razmišlja o novim utrkama i pothvatima.
Osvojio skoro sve kategorije
Čini se kako mu je prvo na radaru majica duginih boja koju nosi prvak svijeta u cestovnom biciklizmu, time i poravnavanje onoga što su u velikim karijerama ostvarili Merckx i Irac Stephen Roche, koji su nakon višeetapnih trijumfa u istoj sezoni osvojili i naslov prvaka svijeta. A hoće li se i do koje mjere posvetiti i cestovnoj utrci na Olimpijskih igrama, vidjet ćemo jako brzo.
Tadej Pogačar je 17 puta bio etapni pobjednik na Tour de Franceu i pokorio je do sada gotovo sve kategorije koje je mogao, od nagrade za najboljeg mladog vozača do nagrade za najboljeg penjača. Osvojio je pet najvećih brdskih uspona na ovogodišnjem Touru, što se posljednji put dogodilo negdje u 40-im godinama prošlog stoljeća. U eri kada u sprinterskim disciplinama dominiraju neki drugi momci posljednji čovjek koji je prije Pogačara osvojio šest etapa na Tour de Franceu bio je Bernard Hinault 1979. godine.
Veliki šampioni su skloni velikim pothvatima i velikim pobjedama, jedan od takvih je i Englez Marka Cavendisha, koji je na ovogodišnjem Touru oborio rekord Merckxa i stigao do 35 etapnih pobjeda na Touru u karijeri. Mogao je nakon što je dobio tu etapu u sprintu otići doma, ali je ostao boriti se do kraja iako je znao da više nema šansi. Mučio se i borio da izbjegne giljotinu i da sve teške brdske etape završi u predviđenom vremenu, ali i to je slika velikih šampiona kakav je bio i Mark Cavendish - nemoj odustati.
- U životu dolaze ljepši trenuci, obitelj, djeca i onda bez obzira na sve što si na dva kotača ostvario na kraju dana shvatiš da je to samo još jedna utrka.
Ali mu je značila toliko da je stigao do kraja i da je među prvima na kraju posljednje etape zagrlio Tadeja Pogačara jer samo veliki šampioni znaju što sve mogu veliki šampioni.