Grad Koprivnica u subotu slavi svoj 667. rođendan, njen gradonačelnik Mišel Jakšić (SDP) često je naziva i gradom sporta...
- Prije svega, moramo se staviti u određene gabarite. Mi smo grad od 30.000 stanovnika koji ima najtrofejniji hrvatski ženski rukometni klub koji je bio prvak Europe, već više od četvrt stoljeća imamo nogometnog prvoligaša koji je peti po uspješnosti u HNL-u. Kad tome pribrojimo i uspjehe u sportovima koji marketinški nisu toliko jaki, poput ribolova, streljaštva, atletike, plivanja i plivanja perajama, hrvanja, kartinga, te tradiciju u košarci i muškom rukometu, tada mislim da ćemo se složiti da je u pitanju nešto fascinantno s obzirom na našu veličinu - uvodno će Mišel Jakšić.
Imaju li klubovi koji nisu profesionalni dovoljno dobre uvjete za rad?
- Uvjeti nikad nisu dovoljno dobri. Sreća naša da je tome tako, jer u svim sportovima postoji stalni interes za dodatnim borilištima i dodatnim terminima. To jest briga, ali rekao bih da je to slatka briga. Jer kad imaš toliko djece koji se žele baviti sportom, toliko profesionalaca, ali i amatera koji ostvaruju vrhunske rezultate, onda je stvarno slatka briga kako im omogućiti što bolje uvjete za njihov rad. Iako smo i tu napravili jako puno u posljednje vrijeme, jer smo samo u posljdnje dvije godine otvorili dvije potpuno nove sportske dvorane, ali spremni smo ići i dalje.
Grad je većinski vlasnik Rukometnog kluba Podravka, što nije baš uobičajena praksa. Kako to zapravo funkcionira, tko vodi klub? Birate li vi kao gradonačelnik trenere kao što to neki govore?
- Grad je postao vlasnik kluba u onom sportsko-dioničkom preustroju, gdje je zbog akumuliranih dugova i svega lošeg što se dogodilo u i oko kluba, klub bio na rubu propasti. Da Grad nije preuzeo vlasništvo, vjerojatno bi klub na koji smo toliko ponosni propao. Imali smo nekoliko faza. Prva je bila ona u kojoj je Podravka kao glavni sponzor htjela i apsolutna upravljačka prava, naravno uz kontrolu Grada. S dolaskom nove Uprave Podravke predvođene Martinom Dalić imamo i dalje izuzetnu suradnju kad pričamo o sponzorstvu i nekoj formalnoj suradnji, ali je poslana jasna poruka da Podravka više ne želi biti na taj način uključena kroz upravljački dio. Gradonačelnik je kao predsjednik Skupštine kluba po funkciji taj koji predlaže Nadzorni odbor koji usvaja Upravu ili direktora kluba, sigurno je da u nekim fazama ponešto od tih informacija i upita dođe i pred mene. Ali ako pričamo o izboru trenera i igračica, budimo realni. Ja možda mogu izraziti neku svoju osobnu simpatiju, ali i direktorica Vlatka Mihoci i predsjednik Nadzornog odbora Ivan Pal su rukometno puno verziraniji od mene, tako da uz njihovu prezentaciju ja ipak dajem samo podršku.
Kao gradonačelniku vam sigurno nije drago što je Podravka ispustila dva naslova prvaka zaredom?
- Moram reći da mi je ona večer kad smo od Lokomotive izgubili s osam golova razlike, kad smo zapravo i ušli u taj crni “armagedon”, gdje se dvije godine nismo uspjeli oporaviti od toga, bila jedna od lošijih koje pamtim kao gradonačelnik Koprivnice. A nije da nismo imali i elementarne nepogode, nekad ni i neki projekti ne prođu onako kako si zamislio. No, ne volim se sjećati te večeri, kao što je jedna od ružnijih bila ona noć kad nas je nažalost napustio Zlatan Saračević. To su baš noći koje su ostale kao ožiljci kad pričamo o tome koliko je gradonačelnik uključen u sport u Koprivnici. Ali da, ako je pitanje dvije godine bez prvenstva, u sportu se, pa i u politici, uvijek može dogoditi svašta. Tako se zna dogoditi da najveći favoriti izgube utakmicu, prvenstvo ili pak izbore. No, kao predstavnik vlasnika kluba i kao gradonačelnik definitivno ne mogu biti sretan kad je Podravka druga na ljestvici jer znam što Podravka već dugo znači u rukometu, znam koliko se desetljećima ulaže u taj klub, znam kakve uvjete imamo u Koprivnici. To je nešto što nas nikako ne smije, i neće zadovoljiti.
Krenula je Podravka u izgradnju mlade, potentne ekipe. Kakva je uopće vizija?
- Izuzetno sam sretan zbog tog projekta u kojeg je odlučila krenuti struka kluba, uz podršku Nadzornog odbora i Grada. Mislim da je to jedini normalan put za klub koji dolazi iz grada veličine Koprivnice, pa i iz Hrvatske koja je u europskim razmjerima jako mala, jer samo tako može doći do rezultata. Kad je Podravka bila prvak Jugoslavije, kasnije i prvak Europe, osovina ekipe bila je domaća, a onda se to nadograđivalo, s hrvatskim reprezentativkama ili sa strankinjama. Možda se ta nit u posljednjem desetljeću podosta izgubila, ali vjerujem da je to jako dobar put. Podravka mora biti centar hrvatskog ženskog rukometa, mora imati jaku rukometnu školu, mora si davati puno truda da vidi što od najboljeg u Hrvatskoj dovesti u Koprivnicu, onda su igračice iz inozemstva šlag na tortu i jedna jako dobra dodana vrijednost, ne netko kome ćemo mi biti prolazna stanica. I zato me jako veseli što danas u našoj prvoj ekipi imamo Podravkinu djecu; sestre Kalaus, Saru Šenvald, Elenu Popović, Ivonu Mrđen, Tonku Tucaković, pa Leu Franušić koja je već godinama ovdje. Kao mlade djevojke stigle su Andrea Šimara, Lucija Bešen, Nikolina Zadravec, Tina Barišić i sestre Pandža, doveli smo Katju Vuković kao najbolje kadetsko krilo Europe, naravno da nam je veliko zadovoljstvo kad vidimo da iz druge ekipe dolaze mlade igračice kao što su Nika Galinec i Tara Đelekovčan. Ljetos je stigla Josipa Mamić koja je hrvatska reprezentativka i sigurno nosi jednu dodanu vrijednost. Mi smo ove sezone okrenuti domaćim snagama, dok su naši sportski suparnici i prijatelji iz Lokomotive investirali u tri strankinje. Mislim da je dobra stvar što je na čelu ekipe Ivica Obrvan koji slovi za jednog od najboljih hrvatskih rukometnih trenera. Uz vrhunskog trenera ta mlada ekipa može doći do prostora za rast.
Nogomet je ipak znatno popularniji i praćeniji sport od rukometa. Kako gledate na aktualni trenutak Slavena Belupa?
- Slaven Belupo je u nekim stvarima u puno težoj situaciji nego što je RK Podravka. Specifično je da je Podravka lider hrvatskog ženskog rukometa unatoč nekim lošijim sezonama, i svaka curica koja se želi baviti ženskim rukometom vjerojatno bi htjela doći u Podravku. U nogometu to nije tako, ali sigurno je da Slaven Belupo u narednim godinama mora puno više raditi na omladinskom pogonu, na tome što se može stvoriti u Koprivnici, Podravini i Prigorju. Neki od najvećih izlaznih transfera Slavena bili su upravo domaći dečki, pa i neki od nositelja igre; Purić, Gregurina, Jajalo, Čanađija, Kokalović, Bubnjić, Delić... Svi su oni prošli kroz Slavenovu školu. To je nešto što moramo tražiti i u narednim vremenima, mislim da smo to u nekim fazama unatrag par godina malo bili izgubili.
Nedavno su se pojavile najave o rekonstrukciji Gradskog stadiona Ivan Kušek - Apaš koji bi trebao biti u potpunosti natkriven, kapaciteta 6000 gledatelja. Koliko je to realno?
- Jedan mali tim gradske uprave, Komunalca i Slavena Belupa je proteklih mjeseci intenzivno radio na rješavanju projekta za dogradnju i rekonstrukciju stadiona. Grad je apsolutno spreman podržati svaki takav projekt, ali s obzirom na to da smo imali veliku najavu premijera da će to biti veliki nacionalni projekt, naše je očekivanje da konačno i dobijemo odgovor od Vlade, od HNS-a i UEFA-e koliko je to iznos sredstava ili sufinanciranja na koji Grad Koprivnica i Slaven Belupo mogu računati kod rekonstrukcije stadiona. I tada ćemo sjesti i dogovoriti se, svjesni da i Grad u tome ima svoju ulogu, i spreman je podmetnuti leđa, i do kraja izdefinirati što to želimo napraviti na stadionu. Jer nije baš isto slušati stalno neka obećanja, jer i ta inicijalna faza projekta stoji oko sedam-osam milijuna eura. I onda ta obećanja mogu ispasti da netko može reći evo vam 300.000 eura i mi sufinanciramo, a nije baš Koprivnica grad veličine Zagreba koji može reći da će za godinu dana izgraditi stadion i dati za to 10 milijuna eura. Taj input nam treba kako bismo donijeli odluku hoće li biti jedna ili više faza i koji je najbrži put. Još uvijek puno toga nedostaje.
Teren Apaša nije baš sjajan, na njega se mnogi žale?
- Nisam ekspert za travnjake. Znam da je glavni teren na našem stadionu promijenjen u onom projektu HNS-a. Mogu reći da imamo komunikaciju s klubom oko terena i nekih potrebnih zahvata na reflektorima, svjesni smo da ćemo te stvari morati zajedničkim naporima rješavati.
Pričalo se ranije o izgradnji nogometnog kampa na Cerinama, gdje se nalaze i gradski bazeni. Hoće li se i kada tamo nešto graditi?
- Grad Koprivnica je prijavio na EU natječaj jedan stvarno lijepi projekt vanjskih bazena, ali i sportskog kampa u kojem bi omladinske kategorije Slavena i Podravke, možda i profesionalci, mogli pronaći svoje mjesto. Rezultate još nismo dobili, iako znamo da je velik pritisak na Ministarstvo za taj natječaj, te da postoji puno turistički jačih središta. Moja je vizija da je tamo idealan prostor jer bi se tamo doista puno toga moglo napraviti, te da kroz 10-15 godina tamo nastane kamp za nogometaše, ali i tereni za druge sportaše, uključujući i jednu dvoranu koja bi bila namijenjena našim rukometnim klubovima - zaključio je koprivnički gradonačelnik.