Njih dvojica na prvu mogu djelovati kao pomalo čudan, možda i nefunkcionalan par, ali daleko je to od istine. Oni savršeno funkcioniraju zajedno, Damir Martin i njegov trener Srećko Šuk. I tako već nekoliko godina...
Kad se Damir oporavio od ozljede zbog koje je izgubio cijelu 2014. godinu odjednom je ponovo bio na početku. Braća Sinković su osvojila prvo svjetsko zlato u dvojcu na pariće i bilo je jasno da četverac više nikad neće sjesti zajedno. Morao je izgraditi novi put i to od početka, samac je bio logična opcija, ali falio je i trener... Ne dugo. Srećko Šuk voli izazove i bez oklijevanja se upustio u još jedan.
Bio je kao galeb
Jesu li tada znali koliko daleko će zajedno doći? Teško, nitko nije mogao znati, koliko god Šuk imao trenerskog znanja, a Martin talenta, veslačke kvalitete, želje i upornosti.
- Spojili su nas zapravo ljudi iz Trešnjevke i nije mi bilo prvi put da sam u situaciji da spašavam što se spasiti može.
Brže nego su očekivali došla je prva medalja, europsko zlato 2015., godinu kasnije još jedno...
- To kako je odveslao po onim valovima u Brandenburgu 2016. bilo je čudo, kao galeb je bio.
Rio je bio kulminacije prvog dijela priče. Nezaboravni Rio i srebro. Iako se Srećka Šuka nije puno vidjelo u prvom planu.
- Ja više volim biti iza kamere - slikovito će trener, koji će vam skoro u svakoj izjavi ponuditi barem jednu poslovicu, citat, slikovitu usporedbu...
Ponekad će vam se učiniti da je otišao “preširoko”, nekad u brzini i ne shvatite što je točno želio reći, ali svaku takvu “crticu” izvuče iz svoje riznice s razlogom. Smeta ga što puno toga nije posloženo u našem veslanju i ne libi se javno reći što misli, napasti koga misli da treba što baš i nije omiljeno kod nas. Ali ne brine ga to, zašto i bi, ima iza sebe rezultate koje bolje govore o njemu od nečijih pohvala ili kritika.
- Ja samo volim reći istinu, pa kome smeta, smeta. Recimo, kako je riješen zdravstveni status kod sportaša i tko se to brine o zdravlju vrhunskih sportaša? Nama je Mimi Vurdelja uvijek izlazalila u susret, HOO je odmah reagirao i pokrio troškove Damirove operacije kuka, svaka im čast na tome, ali to su pojedinačni slučajevi, nije to rezultat točno posloženog sustava i često se događa da zbog sportaša zovemo tko koga poznaje. Srećom, među liječnicima ima puno bivših veslača pa se uvijek snađemo. Ili sad u Tokiju, za nas je vrhunski domet što smo doveli fizioterapeuta, a kad uđete u šatore ili kuće Nijemaca, Novozelanđana, Australaca, to su cijeli timovi stručnjaka koji se brinu o njihovim veslačima. To je onaj dio koji me mene brine i žalosti, jer mi s vremenom, ako tako nastavimo, ne da ih nećemo moći pobjeđivati nego ćemo se sve više udaljavati od vrha.
Zanimljivo je njegovo mišljenje koliko je talent danas važan.
- U vrhunskom sportu su vršna opterećenja svakodnevna i nije čudno da se sportaši jako troše. Ja mislim da bi u definiciju talenta u današnje vrijeme trebalo staviti i otpornost prema ozljedama, tko može izdržati ta vršna opterećenja, taj će biti vrhunski. Ima dosta djece koje imaju motoriku, funkcionalne sposobnosti, čak i crte ličnosti potrebne za pravi rezultat, ali ako nemaju jaki organizam vrlo je upitno koliko daleko mogu doći.
Svašta su Martin i on morali izdržati posljednje tri godine, bila je to svakodnevna borba u kojoj nije bilo lako izdržati, a sigurno je ne bi izdržali da nema međusobnog uvažavanja.
- Mislim da to što nismo iste naravi i nije presudno, obojica smo entuzijasti i to je bitno. Uživamo u veslanju, težimo savršenstvu. Kad radimo neke promjene često mislimo sasvim suprotno, ali u takvim situacijama pustimo da se stvar prvo slegne pa onda donesemo konačnu odluku.
Nekad je preblag
Ta težnja savršenstvu kumovala je tome što su pripreme za Tokio nazvali Projekt Sakura. Trešnjin cvijet ili sakura u japanskoj tradiciji ima duboko značenje, u sebi sadrži baš tu težnju savršenstvu koje su Martin i Šuk željeli postići. Nakon onoga što smo vidjeli u finalu rekli bismo da su uspjeli pronaći svoj savršen trešnjin cvijet.
I da, trener je znao ili je barem osjećao što će se dogoditi, dva dana prije finala nam je najavio medalju. I način na koji je pričao o njoj uvjerio nas je da je siguran da će se to i dogoditi.
U onom njihovom Projektu Sekura vodili su se time da...
- Dođemo u Japan spremni, da do finalne utrke prođe sa što manje oštećenja, a u finalu onda odvesla samurajski.
I upravo je tako i bilo, zar nije?
- Znamo se mi posvađati na vodi, meni puls poraste, sunce udari u glavu pa Srećko kaže nešto što ja ne želim čuti, pa odgovorim... - priča Damir.
I onda...
- Okrene gliser na drugu stranu i za pola sata je sve u redu.
A intenzitet treninga?
- Nekad je preblag prema meni, a neki su mu treninzi preoptimistični. Postavi mi takve letvice da ih rijetko uspijem dosegnuti, ali onda meni to bude izazov. I da, nekad mi zna reći “napravi kaj hoćeš”, a onda kad napravim kaj hoću dođe i kaže “ali sad napravi još ovo i ovo” pa nije baš skroz kaj hoćeš - smije se Damir.
Najvažnije je da u pronašli način koji funkcionira za njih dvojicu, a rezultati pokazuju da jesu.