Damir Martin je odradio prvu polovicu posla na Olimpijskim igrama u Tokiju točno onako kako je priželjkivao. Pobjeda u kvalifikacijskoj skupini i pobjeda u četvrtfinalnoj i siguran plasman u polufinale. Sad tek dolazi ono pravo, više nema "turista", ostalo je 12 najboljih samaca, ali ono što diže i njegovo samopouzdanje, ali i vjeru svih koji navijaju za njega je način na koji je odradio to "prvo poluvrijeme", kako ga je on nazvao. Sve više podsjeća na Damira Martina iz Rija prije pet godina.
U četvrtfinalu je "laganini" odradio posao. Točno to smo mu prvo rekli kad se javio nakon povratka u Olimpijsko selo i dobili zasluženi odgovor uz smijeh...
- Možete vi sljedeći put kad je tako lagano.
Ispravak, izgledalo je lagano, a kad tako izgleda onda to uglavnom znači da je sportaš spreman, siguran u sebe i ono što radi. S tom se primjedbom složio.
- Sveukupno je bilo odlično, zadovoljan sam. Plan trenera Srećka Šuka i mene bio je da drugih i trećih 500 metara staze vozim svoje bez obzira kakvo je stanje na terenu, jesu li suparnici blizu ili daleko.
Bili su daleko, već nakon prvih 500 metara Mađar Bendeguz Petervari-Molnar, koji je kroz cijelu utrku držao drugo mjesto, zaostajao je gotovo 2 sekunde (+1.85), na pola staze već skoro 5 sekundi (+4.75), a prije posljednjih 500 metara njegov je zaostatak otišao do 10 sekundi (+9.92). Objektivno, u ovoj skupini nije bio baš ni jedan veslač koji je mogao pritisnuti Martina, a u polufinale su uz njega prošli spomenuti Mađar i Japanac Ryuta Arakawa.
- Malo sam nezadovoljan samo početkom utrke, veslanje je bilo odlično, ritmično, ali sam krivo namjestio pravac pa me odnijelo u desne bove, pokupio sam ih nekoliko desnim veslom i tu sam sigurno izgubio neku sekundu. Ali sve iza toga je bilo odlično, dobra konstanta, a zadnjih 500 metara je bilo čisto kalkuliranje i čuvanje snage za dalje.
Nije znao da je u tu posljednju četvrtinu utrke ušao s čak deset sekundi prednosti, ali bilo mu je jasno da je debelo ispred svih.
- Srećko mi je kasnije rekao kolika je točno bila razlika, ja zapravo i nisam gledao puno druge, samo svoj zaveslaj. Željeli smo vidjeti kako funkcionira, mogu li i vidjeli smo da mogu.
Vidjeli su i svi ostali i sve se više ponovo priča o njemu.
- Nisam još pažljivo pogledao što se događalo u drugim skupinama, ali otprilike znam gdje smo i tko koliko vrijedi, ali se ne zamaram ni s kim. Moj cilj je u polufinalu odveslati svoju utrku, a čak ne gledam ni dan unaprijed, nego sam fokusiran isključivo na dan u kojem jesam i na trenutak u kojem jesam. Sad recimo samo gledam što bolje se najesti i onda se dobro odmoriti, to mi je trenutačni fokus.
Malo smo mu dogodili zasluženi obrok, ali nije zamjerio i ipak smo zajednički analizirali što se dogodilo u stalim skupinama. Osim njega, pobjede su upisali Kjetil Borch u prvoj skupini, Sverri Nielsen u drugoj i Oliver Zeidler u četvrtoj. Doduše, Grk Stafanos Ntouskos je malo pritisnuo Borcha, a Brazilac Lucas Verthein Ferreira se cijelu utrku dobro držao uz Zeidlera.
- Teško je sad tu reći koliko je Zeidler jako odradio utrku, ali i mene je Brazilac iznenadio. Njemu su najbolje od svih nas pasali uvjeti ovdje, rekao je da je vrlo slično kao u Brazilu i da se osjeća kao doma, ali za ulazak u finale će trebati malo više od klimatske prilagodbe.
O Grku Stefanosu Ntouskosu smo nekoliko puta pričali s Martinom ove godine, ovaj 24-godišnjak je novo lice među najboljim skifistima. U dobrom svjetlu predstavio se već na Europskom prvenstvu gdje je bio četvrti ispred Martina, a onda je "rasturio" na kvalifikacijskoj regati u Luzernu i pobjedom izborio Rio.
- Mali zna veslati. Kažem mali jer je mlađi od većine nas i građom je manji, ali nije manji veslač. Uvijek se pojavi netko tko grize kako god se utrka razvijala, neki mali terijer, kako ih ja zovem. U Riju je to bio Belgijanac Hannes Obreno, taj koji nikad nije puštao makar bilo sve riješeno. Ali ti "terijeri" su takvi, vuku te stalno za nogavicu, ali ne ugrizu. Barem se nadam da ne ugrizu.
Kad ste već spomenuli Rio, možete li se usporediti s Damirom Martinom koji je doslovno sve oduševio na Igrama 2016.
- Ipak je prošlo već pet godina od tada, ali da, upamtio sam dobro u kakvom sam stanju bio tada i rekao bih da sam sad tu negdje. Ali to je trenutačno, vjerojatno jesam u top formi, izvukao sam iz sebe najviše što sam mogao ove godine, a je li to ista razina snaga i izdržljivost kao u Riju vidjet ćemo, no rekao bih da sam na istom stupnju forme i utreniranosti.
A samopouzdanje raste, barem nama tako zvučite.
- Istina je, raste samopouzdanje jer sam se i u četvrtfinalnoj utrci tijekom cijele utrke odlično osjećao i glava je bila potpuno razumna, cijelo vrijeme sam uspio razmišljati o zaveslaju, gdje još bolje iskoristiti dužinu zaveslaja, vidjeti pogreške ako ih ima, "skenirati" se na pola utrke i vidjeti gdje smo i što smo.
Polufinala bi trebala biti u srijedu, ali to će ovisiti o tajfunu koji se očekuje i vremenskim (ne)prilikama. Može li vam biti problem ako ćete morati i duže čekati na tu utrku?
- Ne, čak i bolje jer ovo je sad kao neko poluvrijeme odrađeno, a sad kreće drugi dio priče. Zapravo se ne zna što nas točno čeka, po sadašnjim informacijama u ponedjeljak i utorak se sigurno neće veslati, a i u srijedu je najavljeno dosta vjetra, ali vidjet ćemo. Trener Srećko Šuk kao team manager svakih 6 sati dobiva nove informacije.
Obrok se hladio, bilo je vrijeme da se pozdravimo sa sjajno raspoloženim Damirom Martinom. O da, sve više nas Tokio podsjeća na Rio...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....