Prvi atlantski izazov je iza Ivice Kostelića. S francuskim co-skipperom Calisteom Antoineom uspješno je u petak nakon 5 dana, 1 sat i 27 minuta završio 1000 milja dugačku regatu Normandy Channel Race u Class40 i to na 10. mjestu. Ostvario je točno ono što je želio uoči starta i zato je logično njegovo zadovoljstvo...
“Kakva luda regata! Zvijezde su nam se ovaj put posložile, od 1000 milja jedrili smo jako malo uz vjetar, sve ostalo u bok i niz vjetar i bilo je “raketa”. Postavljen je novi rekord regate, brod Project Rescue Ocean završio je utrku za 4 dana i 17 sati. Hvala mojem co-skipperu Antoineu, bez njegovog iskustva ovaj rezultat ne bi bio moguć. Umorni smo, ali zadovoljni. Izborili smo svoje mjesto među velikim dečkima”, napisao je Ivica po dolasku u cilj.
Ostvarili najavljeno
Tijekom cijele regate, kad bi uhvatio vremena, na društvenim mrežama je opisivao događanja, a kako je talentiran i za “slalom kroz riječi” to su zapisi vrijedni čitanja.
- Ostvarili smo ono što sam i najavio uoči regate i završili u prvoj polovici plasmana. Oni koji se razumiju u jedrenje shvaćaju kolika je razlika između najsuvremenijih brodova, a takvih je bilo ovdje prvih sedam i ostatka flote. Ti novi brodovi imaju drukčiji trup, zapravo to je radikalno drukčiji dizajn od starijih, kao recimo carving skije u odnosu na stare skije, da se poslužim skijaškom usporedbom. U konkurenciji ostalih gdje spada i moj brod imamo dva nešto novija koja su ispred nas, ali to je naša konkurencija i mogu reći da je doista bilo i dobro i ono čemu sam se i nadao - kaže Ivica, koji je još u Francuskoj jer obveza je svih natjecatelja ostati do nedjelje u luci i biti na raspolaganju budući da se od svih brodova sudionika regate napravi svojevrsna izložba koja okuplja mnoštvo ljudi budući da je “off-shore” jedrenje nacionalni sport ovdje.
- Ova regata je ispala specifična jer smo imali jako malo jedrenja u vjetar. Na tako dugačkoj regati s puno promjena smjera svaki put nam je vjetar bio odostraga ili u bok što je kuriozitet i s te strane je bila teška jer je bila jako brza. Ali svaka regata ima svoje zahtjeve, ovdje su to bili jako veliki kurenti, promjene vremena, prelazak dosta plitke ciklone, ali ipak ciklone tijekom regate... Rekao bih da je za mene to bila u ovom trenutku primjerena regata.
Čitajući opise događanja na vašoj stranici jasno je kako je u nekim trenucima bilo i opasno, zastrašujuće iskustvo. Je li vas u nekim trenucima podsjetilo na spuštanje niz Streif u Kitzbühelu?
- Teško mi je to uspoređivati jer ja nisam u jedrenju ono što sam bio na startu Streifa, imam još puno toga za naučiti, ali i jedno i drugo može biti zastrašujuće. Sile kojima ti upravljaš u tom trenutku su toliko jake da ti se čini da to mora puknuti negdje, a noću je sve još gore. Odnosno, izgubio si svoj glavni senzor - vid, pa ti se sve čini još nabrijanije i brže i opasnije. Usput, u kabini je taj osjećaj puno gori nego na palubi.
Nenadmašan osjećaj
A taman smo se htjeli ubaciti s primjedbom da nas ništa ne bi izvuklo iz kabine na palubu. A evo kako je jednu takvu noć opisao Ivica svojim riječima...
“Noć hladna s niskom naoblakom, mračno k’o u rogu. Vjetar je pojačao polako s 0 na 25-30 čvorova, puše nam u bok i pola krme. Nekoliko promjena jedara na pramcu, ronjenje i košmar u glavi. Osjećam umor i koliko god pokreti bili automatizirani, ne smijem zaboraviti na sigurnost. Ako padnem u more ovdje, to je gotovo sigurna smrt. Otresem se crnih misli, ali ostaju uvijek u kutku mozga.
Promjene jedara na valovitom moru koštaju puno energije, a posebno noću. Mokar i iscrpljen, odlazim u kabinu na kratko spavanje, odjeven u punu opremu kako bih svaki čas mogao skočiti na palubu u slučaju potrebe. Calliste kormilari.
U bunilu se budim, brod poskakuje, trese se, udara... U kabini je kao u veš mašini! Calliste luduje surfajući po velikim oceanskim valovima s preko 20 čvorova brzine. U potpunom mraku, ova jurnjava izgleda zastrašujuće. Pa ipak, brod je pod savršenom kontrolom i uvijek ostanem impresioniran robusnošću Klase 40. To su uistinu snažni brodovi. U zoru sam ja odsurfao svoju smjenu, bilo je fenomenalno.”
- Taj osjećaj surfanja je nenadmašan. Meni je nakon skijanja u dubokom snijegu koje mi je i dalje broj 1, ovo drugi najbolji osjećaj. Kad još pogodiš val možeš surfati dugo i to je prekrasan osjećaj. I taj brod je veliki, ima 12 metara, a tako živne... Brod u luci i brod na velikom moru nisu dvije iste životnije.
Calliste strašno iskusan
Jeste li dobili od regate sve što ste željeli, neovisno o plasmanu?
- Drago mi je da smo imali taj jako brzi dio, imali smo i spore dijelove, imali smo i tešku situaciju kad nam je spinaker pao u vodu, ali tu smo imali i sreće što nam se nije poderao kod izvlačenja, a zahvaljujući Calisteovom iskustvu podignuli smo ga za 20 minuta. Mi smo stalno jedrili na 100 posto i ta je za mene bilo bitno, da smo i brod i mi to izdržali.
Očito ste jako zadovoljni svojim co-skipperom?
- Jako. Calliste je strašno iskusan, prvenstveno kad se radi o strujama, a to je ovdje i jako bitno i jako je opasno ako nemaš dovoljno znanja i iskustva. Lako se možeš i nasukati i razbiti brod, nezgodno je jer nemaš baš potpuno kontrolu, a on razumije kurente, tu plovi cijeli život i bez njega bi u puno situacija bilo “eci peci pec”.
Iz Francuske će se Ivica samo nakratko vratiti kući, jer već krajem lipnja čeka ga novi izazov na Atlantiku.
- Nastupit ću na regati Les Sables - Horta - Les Sables, koja počinje 27. lipnja. Inače se ta regata jedri u dva dijela, od Les Sablesa do Horte na Azorskim otocima i onda drugi dio iz Horte do Les Sablesa, ali organizatori nisu dobili dopuštenje za zaustavljanje na Azorskim otocima ove godine pa će to biti divovska regata od gotovo 2600 milja. Ova sad regata je bila više tehnička zbog kurenata, a ovo će biti prava oceanska regata.