Aram Mahmoud igra badminton i zvijezda tima izbjeglica koji na ovim Igrama nastupa pod svojom zastavom. Inače je Sirijac i imao je intervju na Eurosportu, a tijekom intervjua se iz Damaska u emisiju uključila njegova sestra Sanaa koju nije vidio posljednjih šest godina. Bilo je očekivano iznimno emotivno.
Aram Mahmoud započeo je svoj olimpijski put kada je imao sedam godina i počeo igrati sa sestrom Sanom.
- Badmintonom sam počeo igrati sa 7 godina zajedno sa sestrom Sanom. Prije toga smo išli na gimnastiku prije, ali nisam bio tako dobar u gimnastici. Zatim smo prešli na badminton, a ja sam igrao neke lokalne turnire i bio sam prilično dobar, pa sam rekao ocu da želim probati igrati badminton. Imao sam 15 godina, bio sam najbolji u Siriji sa seniorima. Nakon toga, rata, koji za mene nije bio u redu i bilo je vrlo teško ostati tamo, imao sam priliku otići i u Nizozemskoj sam našao svoj drugi dom. Donio sam sa sobom badminton u Nizozemsku i rekao sam im da sam najbolji u Siriji. Bili su pomalo iznenađeni. Oko mene je bilo mnogo dobrih ljudi koji su mi pomogli pet-šest godina koliko sam bio tamo. Bili su sretni zbog mene što sam došao na Olimpijske igre. Bilo je to dug put, ali na sreću uspio sam.
I danas, on u Tokiju, Sanaa u Damasku…
- Ovo je nevjerojatan osjećaj i san. Iznenađen sam ovim krasnim iznenađenjem.
Sanaa je blistala od ponosa zbog bratovog postignuća.
- Svi smo tako ponosni na tebe, cijeli svijet govori o tebi, jer si ih natjerao da vide koliko si poseban. Tako sam sretna što si postigao svoj san i svoje ciljeve, jer znam koliko si pretrpio. Imao si strpljenja dok ne stigneš gdje sie sada. Želim se zahvaliti svima koji su podržali Arama i vjerovali u njega, jer on zaslužuje najbolje.
Emotivni Aram je odgovorio:
- Hvala ti, Sanaa… Nadam se da ćeš uspjeti okusiti uspjeh sa mnom, ali ja znaj gdje god kreneš bit ćeš sa mnom i cijela obitelj bit će iza mene. Drago mi je što predstavljam svoju obitelj na najbolji mogući način i nadam se da ćemo se uskoro vidjeti Sana.
Mahmoud je izgubio svoj prvi meč na OI od visoko ocijenjenog Indonežanina Jonatana Christieja, a pobijedio ga je i Singapurac Loh Kean Yew.
- Bilo mi je zadovoljstvo, bio mi je san, pa i dodatno zadovoljstvo što nisam predstavljao samo svoju zemlju već i sve izbjeglice širom svijeta. To je nevjerojatan osjećaj.