Pravi je blagoslov imati Tadeja Pogačara, jednostavan je zaključak koji bi trenutačno odmah bezuvjetno “potpisali” vlasnici i šefovi bilo koje svjetske momčadi ili bilo koja nacionalna reprezentacija.

Jer Tadej Pogačar danas je nedodirljivi vladar svjetskog biciklizma, bez ikakve sumnje najbolji vozač, što je status koji dokazuje praktički u svakoj utrci u kojoj se natječe. Samo ove sezone osvojio je Tour de France i Giro d’Italia, što je “double” kakav nitko nije ostvario proteklih 26 godina (Marco Pantani, 1998), a onda dodao povrh toga i titulu svjetskog prvaka, čime je kompletirao rijetko ostvarivu trostruku krunu, a to je, pak, prije njega u povijesti uspjelo samo još dvojici biciklista, Belgijancu Eddyju Merckxu (1974.) i Ircu Stephenu Rocheu (1987.).

Ponekad ga treba prikočiti

Njegova je dominacija takva da trenutačno ima više nego dvostruko više bodova od prvog sljedećeg na renkingu Svjetske biciklistike federacije (UCI), aktualnog olimpijskog pobjednika Remca Evenepoela iz Belgije. Pobijedi praktički gdje god se pojavi na startu i to naizgled takvom lakoćom da konkurenti mogu samo ljubomorno gledati i - plakati.

“Nije normalan”, “on je lud”, “on je s drugog svijeta” i tome slično komentari su divljenja njegovih izravnih konkurenata koji nemaju ili nisu našli način kako ove godine pobijediti Pogačara. A sve dok je tako, u njegovim trijumfima uživa momčad UAE Emirates, odnosno Slovenija, a osoba koja povezuje oba “dresa” je Andrej Hauptman, koji je i autor rečenice s početka teksta.

- Blagoslov je imati Tadeja Pogačara.

Hauptman je jedan od sportskih direktora u UAE Emirates, odnosno prvi čovjek njihove momčadi na CRO Raceu.

- Tadej je jednostavan mladić, a što se biciklizma tiče ima sve potrebne kvalitete, a taktički je također snažan, dapače, nama je veći problem, što se vjerojatno može i vidjeti na utrkama, kako da ga smirimo jer je vrlo agresivan u vožnji, pa ga trebamo malo prikočiti kad treba - smije se Hauptman.

DAMIAN MCCALL Afp

Do prošle je godine Hauptman bio jedini Slovenac s medaljom sa SP-a u cestovnoj utrci - osvojio je broncu još 2001. - a lani je popularni Pogi ponovio taj njegov uspjeh, a sada ga osvajanjem zlatne medalje i nadmašio.

- Tužan? Ma ne, ha ha. Bilo bi mi draže da se to i prije dogodilo, s bilo kojim našim biciklistom. Znate kako je to, treneri ili oni koji rade u biciklizmu, uvijek bi htjeli da sljedeća generacija bude bolja i uspješnija od njega. Tako je i u mom slučaju, a s ovom generacijom slovenskih biciklista koju imamo bilo je samo pitanje dana, odnosno godine kada će stići i zlato. No, utrka na SP-u je specifična jer to je samo jedan dan i ako se ne pogodi taktika ili ako imaš loš dan, moraš čekati godinu dana za sljedeću priliku.

Posao iz snova

Jedna je stvar biti Pogačaru šef, a druga je, pak, dijeliti s njim i ceste i pobjede kao njegov momčadski kolega. Upravo tu privilegiju ima Domen Novak, 29-godišnji Slovenac koji je također član UAE-a, pa je, primjerice, na Giru bio desna ruka i radio veliki posao za Pogija, a prije tri dana mu je i u reprezentativnom dresu pomagao u vožnji do zlata na Svjetskom prvenstvu. I već je sada na CRO Raceu...

- Meni je ovo posao iz snova, veselje je biti s njim na utrci, jer nekako je odmah i meni veća motivacija za voziti. Po meni je Tadej već sada najbolji vozač u povijesti i čast mi je biti uz njega - kaže Novak, koji je inače “veteran” CRO Racea, budući da mu je ovo već sedmi nastup na ovoj utrci.

- Kad radim za njega u utrci, on uvijek traži da idem još brže, nikad ne traži da se uspori - kaže Domen, koji, jasno, dobro poznaje Tadeja i izvan svijeta biciklizma.

- Sasvim je normalan lik, kao i svi drugi. Nema ništa po čemu bi odskakao.

Ova se Pogačareva sezona stavlja uz bok najuspješnijim sezonama u povijesti biciklizma, odnosno mogao bi, kad jednom završi karijeru, biti u istoj rečenici s, primjerice, Merckxom ili nekim drugim vedetama. No, gdje mu je kraj, koji su mu limiti i koliko toga još Pogačar može osvojiti, Hauptman se ne usudi prognozirati.

- Još je mlad, tek mu je 26 i tko zna dokad će voziti, ali zapravo tek sada dolazi u svoje najbolje godine. Ako će sve biti normalno, sigurno ispred sebe ima još nekoliko godina u kojima će nas uveseljavati.

Moramo se ugledati na njih

No, nije samo Tadej Pogačar današnja slika i prilika slovenskog biciklizma, jer tu je već godinama nekolicina kvalitetnih vozača, a iskače i Primož Roglič, koji je ove sezone četvrti put osvojio Vueltu, pa su tako sva tri Grand Toura u 2024. osvojili Slovenci. Samo su tri primjera takva u povijesti, ali u izvedbi biciklistčkih i sportskih velesila - Velike Britanije 2018. te Španjolske 2008. i Francuske 1964. Sad je tu i Dežela, sa svega 2,1 milijun stanovnika.

- I mi, kao i Hrvatska, mala smo zemlja, nismo velike nacije, ali u puno sportova smo u vrhu. Ne znam decidirano u čemu leži uspjeh, ali rekao bih da je zato što smo radni narod i da se kvalitetno radi u našim klubovima, s mladima, da postoji dobro uspostavljen program razvoja - ističe Hauptman.

DAMIAN MCCALL Afp

- Postoji dugačka tradicija biciklizma u Sloveniji i taj urođeni karakter da kroz sport želimo pokazati da nismo tako mali. Jednostavno, želja za dokazivanjem, nema tu strašne filozofije i tajne.

Na istom je tragu i Domen Novak.

- Klubovi naši “delaju” dobro već dugo godina, sad se pogodila iznimno dobra generacija. Vidjet ćemo što će biti za pet ili više godina, ali sada je ovo naše zlatno doba.

A gdje je, pak, tu Hrvatska?

- To što rade Slovenci je nevjerojatno, mi Hrvati to bismo trebali shvatiti kao motivaciju i ugledati se u njihov primjer razvoja biciklista - podvukao je Fran Miholjević, jedini naš adut u svjetskoj eliti.