U četvrtak je Hrvatska dobila očekivano zlato braće Sinković u dvojcima 'bez', a u petak je na olimpijsku veslačku stazu izašao Damir Martin. Pet godina nakon Rija u kojem je imao identično vrijeme kao i olimpijski pobjednik Mahe Drysdale - 6:41.34, a foto-finiš je odlučio kako zlato ide oko vrata Novozelanđanina, a on je dobio srebro.
Većina veslačkih medalja u Tokiju je već bila podijeljena i ostali su samo šlageri svih veslačkih natjecanja - finala u samcima i kraljevskoj disciplini - osmercima. Prve vijesti sa staze Sea Forest Waterway bile su kako je vjetar nešto slabiji nego dva prethodna dana i sve je bilo spremno za veliko finale veslačkih natjecanja.
Finale u kojem su se za odličja u muškom samcu borili Hrvat Damir Martin, Danac Sverri Nielsen, Norvežanin Kjetil Borch, Rus Aleksander Vjazovkin i Grk Stefanos Ntouskos.
Poveli su Skandinavci, a onda je vrlo brzo u napad krenuo mladi Grk Stefanos Ntouskos i odjurio do zlata. Više ga nitko nije uspio uloviti, ali velika priča se odvijala iza njegovih leđa, priča koja je završila nevjerojatnim finišem Damira Martina.
Na 1000 metara su se Borch i Nielsen držali unutar pola sekunde od Grka, a Martin je bio četvrti s nešto više od 2 sekunde zaostatka. Na 1500 metara je Nielsen bio drugi, 61 stotinku iza Ntouskosa, a odmah do njega Borch (18 stotinki sporiji od Danca). Martin je zaostajao više od dvije i pol sekunde za Grkom i točno 2 sekunde za Nielsenom. Gotovo? Ma kakvi, tek je počinjalo...
Ludim finišem u kojem je hvatao Borcha na trećem mjestu naš je veslač uhvatio Nielsena, u posljednjih 500 metara bio je čak 2 sekunde i 15 stotinki brži od Danca koji je na kraju ostao praznih ruku. Stefanos Ntouskos je osvojio prvo veslačko zlato za Grčku, srebro je završilo oko vrata Kjetila Borcha, a Martin je dosprintao do bronce.
Do svoje treće olimpijske medalje, nakon srebra u Londonu u četvercu na pariće, srebra u Riju u samcu, ponovo je na olimpijskom postolju. Veliki povratnik u društvo najvećih!
Nikoga iz čuvenog finala u Riju, koje se smatra jednom od najboljih i najuzbudljivijih veslačkih utrka uopće, nije bilo oko Damira Martina u petak u Tokiju.
Drysdale je ovog proljeća zaključio karijeru nakon što se nije uspio plasirati u novozelandsku reprezentaciju, brončani Čeh Ondrej Synek je svoje mjesto prepustio mlađem sunarodnjaku jer se zbog problema s leđima nije uspio dovesti na potrebnu razinu, a nema više ni Belgijanca Hannesa Obrena, Bjelorusa Stanislava Sčarbačenije, ni Kubanca Angela Fourniera.
U pet godina se puno promijenilo, u prvi plan su posljednje dvije-tri godine došli neki "novi dečki" - Oliver Zeidler, Kjetil Borch i Sverri Nielsen. A dok su oni uzimali medalje Damir Martin se borio sa zdravstvenim problemima, od operacije madeža preko problema s leđima do operacije kuka u jesen 2019. Ali nije odustao i pet godina nakon Rija opet se doveo na razinu da može(mo) sanjati olimpijsko odličje.
Rastao je sa svakom utrkom u 2021. godini. Od 5. mjesta na EP, preko trećeg iza Zeidlera i Borcha na Svjetskom kupu u Zagrebu, pa ponovo trećeg iza Nielsena i Zeidlera na posljednjem Svjetskom kupu u Sabaudiji na kojem je u polufinalu dobio Kjetila Borcha, ali se i ravnopravno nosio sa Zeidlerom.
- Ponovo osjećam da sam konkurentan, da se mogu utrkivati s najboljima.
Sa svakim zaveslajem jačala je sigurnost, a kad je i završne pripreme odradio točno onako kako je htio, kad je osjetio da je još narastao počelo se naslućivati da će u Tokiju ponovo preuzeti jednu od glavnih uloga...
- Moj glavni cilj je ući u A finale i biti tamo što bolji. Želim i sebi i svima pokazati koliko vrijedim, a mislim da je ovo najbolja scena za tako nešto - poručio je po dolasku u Japan.
Sigurna pobjeda u kvalifikacijskoj utrci i ista takva u četvrtfinalnoj samo su učvrstile samopouzdanje i potvrdile mu da je njegov osjećaj uoči Tokija bio točan - ponovo je bio tu, ponovo spreman za veliki rezultat...
Nakon polufinala je bio nezadovoljan svojim veslanjem jer "bilo je kriminalno, udario sam nekoliko bova, imao sam problem s pravcem", a bez obzira na to se cijelo vrijeme držao uz pobjednika skupine Kjetila Borcha i ulazak u finale mu niti jednog trenutka nije bio ugrožen. Što bi tek bilo da nije "lupao po bovama"...
- Spreman sam k'o zmaj. Odveslati ovakvu utrku s tim lupanjima po bovama znači da sam fizički superioran, da sam se zbilja doveo na dobru razinu.
I vratio tamo gdje mu je mjesto, među najbolje skifiste svijeta. Pet godina nakon Rija ponovo u borbi za olimpijske medalje. Pet godina nakon Rija ponovo s medaljom oko vrata.