Zagrebačko predgrađe Lučko i stadion istoimenoga tamošnjeg nogometnog trećeligaša bili su u subotu poslijepodne "little Odessa". No, nije se u Lučkom snimao neki visokobudžetni film o američkoj mafiji čije je podrijetlo iz istočnoeuropskih zemalja, pretežno iz Ukrajine i Rusije; ne radi se ni o nečemu iz tematike knjige "Slučaj Odessa" poznatog romanopisca špijunske tematike Fredericka Forsytha.
Riječ je ipak bila o nečemu sasvim drugačijem, puno prozaičnijem - na stadionu u Lučkom sve je u subotu bilo obojeno plavo-žutim ukrajinskim nacionalnim bojama jer je Lučko bilo domaćin utakmice 3. kola ragbijaške Trophy divizije Europskog kupa nacija u kojoj se ove sezone natječu i hrvatski ragbijaši.
"Hvala Hrvatskoj na gostoprimstvu"
Igrale su Ukrajina i Švicarska, konačni rezultat bio je 59:32 za Švicarce koji su u našoj skupini i na papiru i na ljestvici najbolja reprezentacija Trophy divizije. Umjesto, recimo, u Odesi, gdje su nekad, u sretnijim vremenima, igrali svoje domaće utakmice (i u Kijevu, Lavovu, Harkivu...), Ukrajinci su domaćini Švicarcima bili u Hrvatskoj. Za podsjećanje, Hrvatski ragbi savez pokazao je dobru volju i napravio lijepu gestu - nakon prve utakmice u skupini, u kojoj je u listopadu Ukrajina u Zagrebu na stadionu "Stjepan Spajić" (na žalost) pobijedila Hrvatsku, rodila se ideja da se njihove dvije domaće utakmice, protiv Švicarske i Švedske, igraju u Hrvatskoj. Rečeno, dogovoreno, učinjeno, HRS je pokazao gostoprimstvo i dobru volju. Prva je, eto, utakmica odigrana, na žalost po Ukrajince s negativnim ishodom, no oni su to u glavama imali i prije utakmice s obzirom na činjenicu da su Švicarci u skupini objektivno bolji od ostalih spomenutih reprezentacija, uključujući i hrvatsku.
Nisu zato Ukrajinci previše zdvajali, nakon utakmice veselili su se kao da su pobijedili jer su, bez obzira na ružni pogled na semafor, protivniku pružili junački otpor. Brojni Ukrajinci na tribini napravili su odličnu feštu, baš kao što je to bilo i na "Spajiću" u listopadu kad su i protiv Hrvatske imali podršku kao da igraju u Ukrajini. Opet su došli brojni Ukrajinci, čudno zvuči, na utakmicu je došao i pun autobus navijača iz Slovačke koji su u tu zemlju "internirani" tijekom rata u Ukrajini, baš kao što je to slučaj i s brojnim Ukrajincima u Hrvatskoj. Izgubili su, dakle, Ukrajinci, no slavili su kao da su pobijedili sa svojim navijačima na travnjaku NK Lučko, vijorile su se plavo-žute zastave, pjevale njihove nacionalne "budnice i davorije". Igrači i navijači iz zemlje koja prolazi jedan od najgorih trenutaka u povijesti dali su si oduška i jednostavno su se, unatoč porazu, radovali životu.
- Hvala Hrvatskoj i HRS-u na gostoprimstvu, hvala na svemu što smo ovdje doživjeli. Kad smo prošle godine gostovali u Novom Zagrebu, sada ovdje u Lučkom, a znam da će tako biti i sljedeće subote u Splitu, doživjeli smo samo najljepše stvari. Hvala Hrvatima i Hrvatskoj što su nam izašli u susret - rekao je Ivan Roman Revko, prvi čovjek ukrajinske ragbijaške delegacije tijekom boravka u našoj zemlji.
Odlazak u Split
"Slava Ukrajini" odjekivalo je stadionom u Lučkom, tijekom fešte nakon utakmice provalile su i dodatne oslobođene emocije. Ukrajinci su s Hrvatima i rivalima Švicarcima podijelili dio svojih osjećaja, na sportskom su planu bili fair i neugodan protivnik, a nakon utakmice su očekivano iskazali podršku svojoj zemlji u ratu. Zapjevala se i jedna "pjesma" posvećena ruskom predsjedniku Putinu, nije teško pogoditi - u pogrdnom smislu. To je bio očekivani lajtmotiv svega prije, tijekom i nakon utakmice.
- Siguran sam, bit će tako i u Splitu, drago mi je što smo mogli pomoći Ukrajincima nakon što im se dopalo da budu naši gosti u prvoj utakmici. Tada se rodila ideja, oni su nakon toga nešto pokušavali i bliže doma, u Poljskoj, Moldaviji i Rumunjskoj, kad već ne mogu igrati u Ukrajini, ali su im svi planovi propali. Bilo je to sportski i korektno s naše strane, učinili smo sve što smo mogli - rekao je Većeslav Holjevac, alfa i omega hrvatskog ragbija.
- Planirali smo igrati opet na "Spajiću" koji je zamalo naš domicilni stadion, no bio je zauzet. NK Lučko izašao nam je u susret, i to, moram istaknuti, besplatno, zato im neizmjerna hvala. Tako će biti i u Splitu na Starom placu. Mi ćemo u subotu igrati pripremnu utakmicu u Sinju s Bugarima, a onda idemo u Split na utakmicu između Ukrajine i Švedske. Riječ je o aktivnostima uoči naše posljednje dvije utakmice, na gostovanju u Litvi 25. ožujka i doma u Makarskoj protiv Švicaraca (1. travnja, nap. a.) - dodao je Holjevac, imenom i prezimenom "dvojnik" svojeg djeda, najboljeg zagrebačkog gradonačelnika u povijesti čiji kip ponosno stoji na južnim vratima Zagreba pokraj Mosta slobode.
Većeslav Holjevac junior član je Rugby Europe Boarda, svojevrsnog UO-a krovne europske ragbijaške federacije, i ta mu je činjenica dijelom pomogla da premosti brojne probleme vezane uz organizaciju domaćinstava za Ukrajince. Nažalost, financijama opterećeni HRS (kao i svi "mali" sportovi) i inače ponekad ima probleme s organizacijom vlastitih utakmica jer nema svoj stadion. No, to je već neka druga priča. U svakom slučaju, naši ragbijaši, konkretno HRS, s pravom mogu biti ponosni - pomoći drugome u nevolji trebala bi biti svačija obveza. A Holjevac i HRS učinili su stvarno dobro djelo.
- Naravno da postoji prijateljstvo s Ukrajincima, no mi bismo takvo što učinili baš za svakoga tko je u nevolji. Meni su svi dobri ljudi prijatelji. Rado smo ovo napravili za Ukrajince, tako bismo i za bilo koga - zaključio je Holjevac uz jedan dodatak da skeptici ne izvode krive zaključke.
- Nije to išlo na račun naših poreznih obveznika, Ukrajinski savez snosio je i snosit će sve svoje troškove smještaja i boravka u Hrvatskoj, a mi smo samo besplatno dali stadione, našu organizaciju i resurse. Ponavljam, puno hvala NK Lučko. Nismo zarađivali ni na ulaznicama, ulaz je bio besplatan, nije sve u novcu. Da je sve u novcu, ne bih se bavio ovim volonterskim poslom, u ragbiju u Hrvatskoj nema novca - zaključio je Holjevac koji je i sam bivši reprezentativac. Djedova slika i prilika, djedu na čast.
- Najljepša hvala Hrvatima i Hrvatskoj na svemu, prekrasno nam je ovdje i nosit ćemo doma samo lijepe uspomene - sažeo je svoje dojmove ukrajinski kapetan Oleh Kosarijev.
Koje li slučajnosti i podudarnosti, ukrajinska je delegacija u Zagrebu bila smještena u hotelu Laguna u Kranjčevićevoj, baš tamo gdje su nekad bili smješteni brojni Vukovarci nakon pada njihova grada 1991. Treba se nadati da ni oni neće više dugo biti izbjeglice i da će rat u njihovoj zemlji konačno prestati.
