U Klagenfurtu je Filip Hrgović, nominalno naš najbolji profesionalni teškaš, ostvario, kako smo i najavljivali, vrlo laganu, 13. pobjedu. Suparnik mu je bio točno onakav kakvim smo ga najavljivali i opisivali, do mjere da su neki možda mogli pomisliti da i pretjerujemo. No, nismo.
U biti, u jednom jesmo pogriješili. Onda kada smo naveli da je riječ o 231. teškašu na svijetu. Ne, nije 231. On je puno lošiji od toga. Svi koji su gledali borbu, ali i oni koji nisu mogu je pogledati na različitim mrežnim stranicama, znaju da ni ovo nije pretjerivanje. Uostalom, čovjek je padao po ringu čak pet (5) puta u 2. rundi!? To se rijetko viđa.
Filip Hrgović je dan nakon borbe, prije povratka u Zagreb izjavio:
- Zadovoljan sam s borbom. Mislio sam da će biti puno lakše, Marko ima jako dobru ruku. Pružio je jako dobar meč. Naravno, osjeti se da mi fali pravih priprema, sparinga, mečeva. Ta neaktivnost ubija boksače - veli Hrgović.
Toliko o ovom "meču". Ne zavrjeđuje više ni slova, ali nešto drugo se nužno mora zapisati. Jako smo dobro svjesni da je svijet profesionalnog boksa ujedno i svijet čak više biznisa. Još bolje znamo da put svakog ozbiljnijeg profesionalca nužno na početku nosi sa sobom slabije suparnike. Mnogi su u Hrvatskoj bili silno nestrpljivi očekujući neku veliku borbu i opasnog suparnika Hrgoviću već u trećoj, petoj ili sedmoj borbi. Ne, to tako ne ide u svijetu profesionalnog boksa, ali... Sada je dosta!
Trinaest borbi protiv nedoraslih suparnika, ali što je još gore, sve lošijih od lošijih kako vrijeme odmiče, previše je. Uopće nemamo dvojbi da Hrgović želi i više i bolje i jače. Čak držimo da je i vrijedan toga, ali sada mora s tim prekinuti. Sada može i Filip neke stvari uvjetovati, tražiti od menadžera jer ovako kako mu sada izgleda put i s ovakvim suparnicima, navlači na sebe lagani animozitet javnosti. Krivo nam je zbog toga jer ovaj autor misli da je Hrgović velik boksač, spreman za najveće stvari, no ne možemo ne primijetiti da mu se, malo grubo će zazvučati, nakon Klagenfurta Hrvatska smije. I opet, krivo nam je zbog toga, tim prije što nije možda ni posve do njega.
Sauerland Promotion, Eddie Hearn, Željko Karajica, ljudi koji vode Hrgovićevu karijeru moraju ne riječima, već djelom pokazati da oni doista vjeruju u Hrgovića i da im je on bitan. Kako? Ponuditi veliku, izdašnu ponudu nekoj pravoj boksačkoj "faci" koja je spremna ući u ring s Filipom. Nema boksača, pravog boksača koji neće boksati, posebno kada mu se još ugovorno obeća velik novac.
Martin Bakole? Može! Tony Yoka? Još bolje! Koštaju puno? Naravno da koštaju, ali pokažite da i vi vjerujete u Hrgovića. Samo nam nemojte više dovoditi boksače koji teturaju po ringu. To je ružno. Ružno za boks i šteti Filipu Hrgovića, a stalo nam je i do boksa i Filipa.