Takav je ujedno i službeni slogan Hrvatskog olimpijskog odbora za naš nastup u Tokiju. Dobro, nisu baš ispraćeni svi olimpijci, već njih tek 13. Od ukupno 59. Vjerojatno i stoga što nam sportašice i sportaši u Tokio na Olimpijske igre idu u 3-4 skupine, različita vremena.
Kada smo kod brojke 59, niti ona nije baš najpreciznija kako smo jučer doznali u Hrvatskom olimpijskom odboru iz kojeg su prvo komunicirali s brojkom 58, pa je narasla na 59 zbog cestovnog biciklista Josipa Rumca. No, ako vas zanima prava brojka onda je u biti - 61! Naime, brojci 59 olimpijaca, valja pridodati i još dvojicu zamjenskih sportaša. To su vaterpolist Ivan Marcelić i stolnotenisač Filip Zeljko.
- Ukupno će hrvatska olimpijska delegacija u Tokiju brojati 125 osoba, od toga 59 olimpijaca i 2 zamjenska sportaša - veli Damir Šegota. šef Misije HOO-a na Igrama koje počinju za samo 10.
- Čuo sam se u ponedjeljak oko podneva s našom prethodnicom Misije HOO-a koja je već u Tokiju i mogu reći da je situacija... ha, složena. Zapravo, stanje je vrlo složeno.
Sasvim drukčije Igre
Nije baš obećavajući istup, a kako se približava početak Olimpijskih igara u Tokiju samo se multipliciraju loše vijesti iza kojih se lagano nazire popriličan organizacijski-restriktivni kao u Japanu.
- Igre će definitivno biti sasvim drukčije, ali poruka našim sportašima i sportašicama je da se oni samo orijentiraju na ono što im je za činiti, na svoje treninge i nastupe, a nama iz Misije HOO-a je da im priskočimo u pomoć bilo što da zatreba - rekao je Damir Šegota.
Prvi čovjek hrvatskog olimpizma, Zlatko Mateša i sam je u prigodnom otvarajućem govoru jučerašnjem svečanog ispraćaja vrlo jasno stavio do znanja da tokijske Igre neće biti ni približno nalik ičemu čemu smo dosad mogli svjedočiti.
- Evo, ipak će biti Olimpijskih igara. To je odgovor na najčešće pitanje zadnjih godinu dana. Međutim, ove će Igre biti malo drukčije, neobične, ali barem smo mi naviknuli i na teže uvjete. Tokio će biti izazovan, ne samo sa sportskog stajališta, već poradi vremena u kojem živimo. Neće biti druženja, neće biti gledatelja, neće biti ni druženja s novinarima, medija - naglasio je Mateša i apelirao ipak na sportaše.
- Budite spremni na drugačije, ali ne dajte se smesti i nastojte uživati u ovim Igrama. Vi pružite ono po što idete u Tokio, dajte sve od sebe. Ovakve su Igre produkt vremena u kojem živimo.
Čovjeku dođe promijeniti vrijeme, ali budući da se to malo kosi s nekim zakonima fizike, ostavimo se toga.
Ispred države, danas su olimpijce (barem tu skupinu od 13 koja se okupila u hotelu Westin) došli ispratiti Nikolina Brnjac, ministrica turizma i sporta Republike Hrvatske koja je i održala kratak prigodan govora; dok su u prvom redu sjedili još Željko Jovanović u svojstvu izaslanika predsjednika Republike Hrvatske, te Tomislav Družak, državni tajnik za sport u Ministarstvu turizma i sporta. I... to je sve. Nije došla ni Kolinda Grabar Kitarović, članica MOO-a. Ne umanjujemo značaj i ugled onih koji su došli, ali uz dužno poštovanje, to je malo preskromno.
Skroman ispraćaj
Gledali smo prijašnjih dana, ali i obraćali pozornost prijašnjih olimpijskih godina kako to rade neke druge države. U Europi, ali izvan nje. Gledali smo kako to izgleda primjerice u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj... Upriliči se priredba na visokoj, ekskluzivnoj razini, s prijamom u zgradi parlamenta ili kakvoj državnoj rezidencijalnoj zgradi. Netko od predsjednika (države ili vlade), uruči nacionalnu zastavu sportašu koji će nositi barjak na svečanosti otvorenja Igara. Uz prijenos na državnoj javnoj TV, nerijetko u udarnom večernjem terminu (u Italiji i Grčkoj primjerice). Postoji razlog zašto je tomu tako. Ti sportaši koje neka država šalje na Igre, predstavljaju tu državu, naciju. Njih će se pratiti pomno, cijeli svijet u njihovom smjeru gledati sljedeća dva-dva i pol tjedna. I da, te države okupe sve, cijelu ili najmanje 85-90% olimpijaca. A mi... 13 sportaša! Osobno vjerujemo, čvrstog smo stava, da je hrvatski sporta zaslužio, zavrijedio puno, puno više i bolji status i tretman u ovoj državi.
U konačnici, je li znate možda još neku djelatnost koja Hrvate čini ponosnim, koja nas razveseljava? Samo sport! I isključivo sport!
Zato nam je ovaj ispraćaj olimpijaca bio malo... idemo reći, skroman. Dakako, nije to lagano i jednostavno realizirati, organizirati, ali može se ako se pokuša. Ukoliko uspijevaju drugi, znači da je moguće. Barem sport i sportaši ne znaju za pojam - nemoguće. Oni, sportaši baš tom pojmu prkose, tako uspješno. Uostalom, pratite ih uskoro iz Tokija. Opet će nam to dokazati.