Otkad je 1987. pokrenuto Svjetsko prvenstvo u ragbiju samo su dvije reprezentacije u svih deset izdanja pronašle put do četvrtfinala - Novi Zeland i Francuska. I dok su All Blacksi tri puta bili svjetski prvaci, Les Bleus i dalje sanjaju uspon na tron. U tri navrata su bili u finalu, ali onaj posljednji korak nikad nisu uspjeli napraviti.
Je li došlo vrijeme da napokon i francuske ruke dotaknu trofej Webba Ellisa, “sveti gral” ragbijaškog svijeta? Francuska je domaćin SP-a, u zemlji vlada euforija i navijači se pitaju - kad, ako se sad? No, put do prijestolja je još jako dugačak, a neobičan ždrijeb o kojem smo pisali i koji je pet najboljih reprezentacija svjetskog renkinga strpao u dvije skupine i namjerio ih jedne na druge u četvrtfinalu, znači da Francuzi u nedjeljnoj borbi za finale (21.00) idu na branitelja naslova Južnoafričku Republiku. A to nam nakon subotnjeg okršaja Irske i Novog Zelanda jamči još jednu poslasticu.
Francuzi su u transu još od 8. rujna i furioznog otvaranja SP-a koje im je donijelo trijumf nad Novim Zelandom (27:13). U nastavku su nanizali uvjerljive pobjede protiv Urugvaja, Namibije i Italije i zacementirali prvo mjesto u skupini A, ali i ostali bez kapetana i najveće zvijezde Antoinea Duponta. Ponajbolji igrač svijeta je u dvoboju protiv Namibije zadobio prijelom jagodične kosti, odmah je i operiran i otada je vladala neizvjesnost hoće li se vratiti do kraja SP-a. Upitnika više nema, Dupont je spreman i u nedjelju će zaigrati sa zaštitnom kacigom. Navijačima je poručio kako je spreman patiti za pobjedu protiv Springboksa.
- U utakmicama ove razine intenziteta uvijek postoji bol, bilo fizička ili mentalna. Dvoboji reprezentacija uvijek su teški. Moramo biti spremni patiti kako bismo postigli ono što želimo. Ako nismo spremni na to, nismo spremni ni ostvariti svoj cilj - poručio je 26-godišnjak.
Dodao je kako nitko nije požurivao njegov povratak.
- Nisam osjećao nikakav pritisak od trenera. Igrat ću zato što sam dobio sva zelena svjetla i imam odobrenje kirurga. Nisam na to prisiljen, ispoštovali smo sve rokove.
Njegove riječi potvrđuje i izbornik Fabien Galthié.
- Ležerno smo pristupili ovom pitanju, nismo ništa forsirali. Antoine je imao dovoljno vremena da se oporavi.
Koliko je Dupont važan za momčad, najbolje je oslikao Matthieu Jalibert.
- Činjenica da se Antoine vratio daje nam puno samopouzdanja. Vrlo je važan za naš obrambeni sustav, kao i za naš napad. On tjera strah u kosti suparnicima koji pokušavaju pronaći rješenja kako bi mu se suprotstavili, što nam otvara više prostora. Jako nam je drago što se vratio.
Trebat će Francuzima i raspoloženi Dupont, ali i ostatak momčadi jer pred njima je jedan od najtežih mogućih suparnika, aktualni prvak i jedina reprezentacija uz Novi Zeland s tri naslova. Istina je da je Francuska bila bolja u posljednjem međusobnom ogledu, lani u Marseilleu, ali istina je i da je povijest ipak na strani Južnoafrikanaca. U 45 dosadašnjih dvoboja slavili su 27 puta, šest puta je bilo neodlučeno, a 12 puta su pobjedu odnijeli Francuzi. I još jedna zanimljivost. Kad se posljednji put SP održavalo u Francuskoj, prije 16 godina, svjetski prvak je bila - Južnoafrička Republika.
Tada Springboksi, doduše, ni u jednoj fazi natjecanja nisu morali igrati protiv domaćina, a sada su itekako svjesni kolika im to može biti prepreka. Kako ništa ne bi prepustili slučaju, posljednjih su dana na treninzima stvarali umjetnu buku kako bi se bar donekle pripremili na nimalo gostoljubivu atmosferu koja ih u nedjelju navečer čeka na pariškom Stade de Franceu gdje će imati 80.000 navijača protiv sebe. Iz zvučnika je tako, između ostalog, redovito treštala i - Marseljeza.
- Atmosfera će biti strašna. Znamo da će navijači pjevati, skandirati i slično, ali jednostavno to moramo prihvatiti i pokušati se usredotočiti na naš plan igre. Igrali smo protiv njih u Marseilleu prošlog studenog i naučili smo tada što neprijateljska atmosfera, tako da imamo iskustva s tim. Pokušali smo simulirati buku na treningu tako da nam to, kad krene utakmica, ne bude preveliki šok - otkrio je Bongi Mbonambi.
Mala skupina južnoafričkih navijača u Parizu će neupitno biti nadglasana, ali kod kuće ovih dana milijuni ljudi dišu za svoje miljenike.
- Zahvalni smo ljudima koji vjeruju u ovu momčad, koji postavljaju velike ekrane na trgovima i u šoping-centrima kako bi nas mogli gledati. Naravno, volimo ovaj sport i igramo i iz osobnih razloga, ali glavna stvar koja nas spaja je Južnoafrička Republika. Za nju igramo, zbog nje nikad ne odustajemo. Možemo utjecati na mnoge ljude i nikad to ne uzimamo zdravo za gotovo - kaže Siya Kolisi.
Kapetan je svjestan da će on i suigrači u nedjelju morati zadržati hladne glave u utakmici koja će biti fizički iznimno zahtjevna.
- Igramo fizički, igramo na rubu, ali jedina smo momčad koja nije dobila žuti karton na ovom turniru. Moramo živjeti na rubu - južnoafričke momčadi su takve. Igramo najjače što možemo 80 minuta, a ljudi uživaju u našem ragbiju jer je brutalan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....