Strašna glava, nevjerojatna. U finale uđeš loše, fulaš tri od pet hitaca u jednoj mini seriji, doguraš se u završnicu, znaš da nemaš pravu na pogrešku, a onda u završnici iz egala sa 10/10 pometeš konkurenta, ovaj put Španjolca Garcie. Josip Glasnović je svjetski prvak u trapu na prvenstvu održanom u Ateni.
Dakle, ovako, 2012. u Londonu olimpijski pobjednik bio je Giovanni Cernogoraz, 2016. u Riju naslijedio ga je Josip Glasnović. 2023. u Bakuu svjetski prvak je bio Giovanni Cernogoraz, 2025. u Ateni naslijedio ga je Josip Glasnović. Imamo dva strijelca koja su osvojila sve velike medalje koje se osvojiti mogu – olimpijsku, svjetsku i europsku. Imamo tri strijelac koji su vlasnici apsolutnog svjetskog rekorda 125/15, jer se društvu priključio u Ateni Anton Glasnović. Imamo fantastične strijelce, imamo klinca koji je europski prvak, koji je osvojio Svjetski kup. Sada smo prvi put i kao tim osvojili svjetsko zlato. I reći ćemo da je Hrvatska prava velesila u ovoj streljačkoj disciplini. Pričati o tome koliko je teško ponavljati takve dosege u streljaštvu je iluzija, ali čisto za probu, ako idete u lov probajte pogoditi metu 125 od 125 puta. Rekreacije radi. Naravno, nema tu rekreacije, iza toga stoji veliki rad. Oni su od trapa napravili veliki hrvatski sportski brand.
I nije samo da znaju pucati, nego su i sjajni pjevači, jer njihove izvedbe pjesme ‘Nije u šoldima sve‘ na povratku sa strelišta u Ateni u autu ne bi se posramili ni Mladen Grdović i Bepo Matišić. Sjajni su i zaslužuju svaku moguću čestitku. Nećemo pri tome zaboraviti ni Valtera Cernogoraza, Giovannijevog oca koji je jako puno učinio za sve ovo, koji je uvijek uz njih. Ne možeš uvijek pobjeđivati u streljaštvu, ali trajati toliko godina na takvoj razini to je fantastično. A skromnost nešto što sve njih čini posebnima.
Josip Glasnović nakon velikog dosega kaže:
- Mislim da stvarno možemo biti ponosni. Naša velika želja kao tima bila je da osvojimo svjetsko zlato i to smo prvi puta uspjeli u Ateni. Sve drugo osim toga smo imali, a sada imamo i to.
A onda je kao šlag došlo pojedinačno finale?
- Je, u kvalifikacijama smo bili top, Ante bez promašaja, ja s jednim. Giovanni sa 119/125 odličan, ali kvote za finale popele su se pod normalno na 122, pa ga nije bilo u finalu, ali smo s ta tri rezultata kao tim bili broj 1. A samo finale je uvijek nezgodno. Bilo je dosta promašaja u prvom dijelu od 25 metaka, ja sam čak u jednom trenutku promašio 3/5. Počela je padati kiša i to je počelo mijenjati situaciju na strelištu, fulali su i drugi. Bilo je bitno zaustaviti se i kada je počeo drugi krug rekao sam sebi, sad pogriješiti ne smiješ. I nisam, opalio sa 10/10 i na kraju je pobjeda protiv Španjoca Garcie bila uvjerljiva.
Impresivna je koncentracija koju ste iskazali na kraju.
- Prvo, jako je teško kada natjecanje kakvo je bilo ovo u Ateni traje tri dana, jer nije se jednostavno tri dana iznova koncentrirati vrhunski. A trajalo je toliko jer je bilo čak 130 strijelaca iz cijelog svijeta. To je jako puno. Recimo, na OI su 32. A ta koncentracija kada je bilo najvažnije… Iskreno, jako puno u tom smislu pomogla mi je supruga kojoj je to struka, s kojom sam na tim stvarima radio jedno duže vrijeme. Nije jednostavno ponavljati dobre stvari, a ja sam jako sretan da mi to možemo.
Anton nije mogao do medalje, makar je nakon 125/125 u kvalifikacija to šteta.
- Naravno da je šteta, ali to je naš sport kojeg svi toliko volimo. To je fantastičan doseg. Žao mi je brata, ali jako sam sretan da Hrvatska ima takav kontinuitet uspjeha i da s pravom možemo reći da smo svjetska velesila u ovom sportu.
Mijenjali ste što nabolje za vaš sport?
- Pa, ne baš ili ne baš brzo kako bismo mi željeli. Teško je nekad pronaći mjesto za trening. Ja sam ga prije ovog SP-a recimo pronašao u Dubrovniku koji mi je omogućio da se pripremim najbolje. U Zagrebu imamo dva strelišta, ali ne i uvjete. Sada sam nešto pokušao pokrenuti u Jastrebarskom da bismo dobili adekvatan centar kakav recimo Cernogorazi imaju u Novigradu. To je velika stvar, velika prednost. Ne znam hoće li uspjeti, nadam se.
Šteta da se nije gađalo za kvote za LA ‘28?
- Pa dobro, to se uvijek mijenja, tko zna što će biti iduće godine. Vjerojatno će tada biti prilike.
Je li teško držati formu sa 42 godine?
- Nije, mi svi volio to s čim se bavimo, naš cilj je kada smo kretali bio da nešto tako dosegnemo. Ritam je jak, ali to se u vrhunskom sportu podrazumijeva.
Do kraja ove sezone…
- Ostalo je još finale Svjetskog kupa u Kataru koje sam automatski izborio sa zlatom na SP. Ne znam kako će izgledali ta lista, hoće li se na njoj naći Giovanni i Ante, jer volio bih ne biti sam među 12 najboljih.
A dogodine ima puno toga.
- Imamo Svjetsko prvenstvo u Kataru u studenom, pa Europsko prvenstvo ovdje u Grčkoj gdje smo bili sada, pa četiri Svjetska kupa u ožujku Maroko, u svibnju Kazahstan, u srpnju Lonato i Hangzhou. Ništa, idemo dalje. Ono što moram dodati da su nam i klinci na pravom putu, da su već svjetski vrh u svom uzrastu i to je svakako veliki plus za budućnost. Još da je neka cura da napravimo i neki miks da i tu uzmemo neku medalju, bilo bi savršeno.
I za kraj.
- Da Joe još jednu.
Joe je inače vozač Giovanni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....