Miran Maričić, Martin i Valent Sinković, Sandra Elkasević, Barbara Matić

 JOSIP BANDIC Cropix
GODIŠNJA PRIZNANJA

HOO-ovi laureati za 2024.: Barbara Matić i Miran Maričić sportaši godine, nagrade karatisticama i vaterpolistima

Od ostalih događaja na HOO-ovoj godišnjoj svečanosti, najzanimljivija su bila uručenja čekova
Piše: Dean BauerObjavljeno: 19. prosinac 2024. 21:50

Zlato pod kristalima. Tako je to izgledalo u četvrtak u zagrebačkom hotelu Westin. Uistinu se zlato razlijegalo pod svodovima kristalnih lustera. Hrvatsko sportsko zlato. Najbolji od najboljih u našoj domovini, oni koji su nas minulih 11 i pol mjeseci, odnosno ove olimpijske godine od koje se uskoro opraštamo, daleko najviše razveselili, učini ponosnim. Mi bismo čak dodali i... Jedini koji to čine u Hrvatskoj! Samo sport i samo sportaši, neka se nitko ne uvrijedi.

Načelno, svake je godine tako. Svake godine u ovo doba, sažimljemo na jednom mjestu, u jednu dvoranu sve ono najbolje čime smo se u sportu dičili kroz to jedno kalendarsko ljeto. A ove smo godine, godine Igara u Parizu koje su vrhunac jednog sportskog ciklusa i daleko najveće sportsko nadmetanje na svijetu, doista podarili svijetu (i opet) ono najljepše, najuspješnije lice Hrvatske.

Pljesak karatisticama

Za godinu 2024. osim što smo već naveli općepoznatu činjenicu o olimpijskoj godinu, možemo reći i još koju. Recimo, u kineskom kalendaru ovo je bila godina Zmaja. Mi Hrvati nemamo svoj kalendar, ali da ga imamo onda bi ovo nedvojbeno bila - godina Barakuda. Što je i dokazano na Velikom danu hrvatskog sporta. Na pozornici na kojoj su se smjenjivali laureati, najčešći gosti su bili zapravo - vaterpolisti.

Oni su Momčad godine, njihov izbornik je Trener godine ili točnije jedan od ukupno trojice nagrađenih. Barakude su ujedno ove 2024. zaslužili i nagradu za koju je prijašnjih godina gotovo isključivo bila “predbilježena” nogometna vrsta. Barakude su naime dobile i nagradu za Najvećeg promicatelja Hrvatske u svijetu. Ništa, baš ništa od toga nije pretjerano. Ništa čudno za momčad koja je u osam mjeseci doslovno pokorila svijet svog sporta. Jedini koji su igrali finala na sva tri najveća natjecanja - EP, SP, OI. Europsko srebro, svjetsko zlato, pa olimpijsko srebro. Nikakvo iznenađenje što se najčešće u Westinu klicalo vaterpolistima. U konačnici, i od pet Nagrada Matija Ljubek, čak su dvije otišle u vaterpolske ruke (Tomislav Paškvalin i VK Jadran).

image

Helena Jurišić i Rino Mašić

JOSIP BANDIC Cropix

Glede ekipa ili ženskih sastava, tu je jedino bila ove godine (čemu skrivanja) nešto skromnija konkurencija. Nije bilo osobito grandioznih uspjeha, trofeja u nekim od masovnijih ili popularnijih sportova, ali karatistice zaslužuju pljesak. Jest, ove godine bez medalja reprezentativnih, ali kad se prisjetimo prijašnjih godina, pa uostalom i pojedinačnih uspjeha (Ema Sgardelli prvakinja Europe), onda je pljesak zaslužen.

Boljih nema na - cijelom svijetu

Hrvatski olimpijski odbor dodjeljuje nagradu i u konkurenciji koja se ne može svesti baš pod ekipno/momčadsko natjecanje, ali niti pod pojedinačnu disciplinu. Štafeta, par ili posada. To je ta konkurencija, dok su ondje zlatna zagrebačka veslačka braća, Martin i Valent Sinković apsolutno čudo. Mijenjaju s vremenom i disciplinu, čamac, sve i svašta, ali naviku prikupljanja medalja, poglavito zlatnih... To ostaje. Dosad su šest puta bili svjetski prvaci, europski pak sedam puta, ali na olimpijskim su genijalci. U Londonu 2012. srebrni u četvercu, onda zlatni niz - Rio 2016. pa Tokio 2021. i sad Pariz. Za povijest veslanja, ne samo hrvatskog sporta. Vječno će u sjećanju ostati pariško finale. Nakon 1500 metara četvrti, s malenim izgledima za dostići treće. Je, tako smo mislili mi, obični smrtnici, ali ne i olimpijski besmrtnici. Zadnjih 500 metara se doimalo kao da je konkurencija stala, oni upalili kakav mali motor. Ima li tko bolji? Nema! Ne u Hrvatskoj, nema ih u svijetu. Jasno vam je onda tko je najbolji par/štafeta/posada.

image

Miran Maričić, Martin i Valent Sinković, Sandra Elkasević, Barbara Matić

JOSIP BANDIC Cropix

Što se muškaraca pojedinačno tiče, u prvom planu je opet bilo ostvarenje iz Pariza. Tu je iskočio jedan odličnik iz streljaštva. Sporta u kojem vam je iznimno bitno, uz pušku dakako, oštro oko, te sposobnost smanjivanja otkucaja srca što onda vodi i do mirne ruke. Dakle, važno je biti miran. Važno je biti, Miran Maričić. Brončani u Parizu, pardon u Chateaurouxu, zračnom puškom s 10 metara. Bjelovarac kojeg je u ovaj sport uveo Petar Gorša, koji mu je u međuvremenu postao prijatelj, a a Igrama su obojica bili i u finalu.

Ne samo dan, nego i godina

Iako inače ženama dajemo prednost, ovaj put ćemo s jednom damom završiti. Stoga jer želimo da kraj bude lijep, najljepši, kao cijela olimpijska 2024. Barbara Matić, dvostruka svjetska prvakinja, je ove godine prvi put - nakon jednog srebra i četiri bronce - osvojila i zlato na EP. U Zagrebu, u Areni. To je bio tek djelić nevjerojatnog ulaska u godinu u kojoj je nastupala ukupno na šest turnira (računajući EP i OI), te na njima osvojila pet zlata i jednu broncu. Ludo! No, ono što je najviše željela, čemu se najviše veselila, posvetila, učinila je zadnjeg dana srpnja. Tamo, na Marsovim poljanama, skoro pa podno Eiffelovog tornja. Carska kulisa za judašku kraljicu.

Veliki dan hrvatskog sporta... Ne, ne. Bila je to - još jedna - velika godina hrvatskog sporta!

image
JOSIP BANDIC Cropix
image
JOSIP BANDIC Cropix

image
JOSIP BANDIC Cropix
image
JOSIP BANDIC Cropix
image
JOSIP BANDIC Cropix


HOO-ovi laureati 2024. godine (po kategorijama)

Sportašica - Barbara Matić (judo)

Sportaš - Miran Maričić (streljaštvo)

Ženska ekipa - Hrvatska karate reprezentacija (Sadea Bećirović, Nikolina Golomboš, Lucija Lesjak, Lea Vukoja, Mia Greta Zorko)

Momčad - Hrvatska vaterpolska reprezentacija (Mate Anić, Marko Bijač, Matias Biljaka, Luka Bukić, Rino Burić, Zvonimir Butić, Loren Fatović, Maro Joković, Konstantin Harkov, Ivan Krapić, Filip Kržić, Franko Lazić, Luka Lončar, Jerko Marinić Kragić, Toni Popadić, Josip Vrlić, Ante Vukičević, Marko Žuvela)

Sportski par, štafeta ili posada - Veslački dvojac bez kormilara Martin i Valent Sinković

Trener - Vladimir Preradović (judo), Nikola Bralić (veslanje), Ivica Tucak (vaterpolo)

Sportašica u neolimipijskim sportovima - Helena Jurišić (tajlandski boks)

Sportaš u neolimipijskim sportovima - Rino Mašić (obaranje ruke)

Promicatelj Hrvatske u svijetu - Hrvatska muška vaterpolska reprezentacija

Osobiti doprinos razvoju sporta - Ministarstvo obrane RH i Ministarstvo unutarnjih poslova RH

Nagrada „Matija Ljubek“ (za životno djelo) - Đurđica Gabrilo (Split), Tomislav Paškvalin (Zagreb), Andro Knego (Zagreb), ZTD Hrvatski Sokol (Zagreb), VK Jadran (Split)

Preradović: Cijeli život sam sanjao dijeliti scenu s ovakvim velikanima

Od onih vrhunskih ovogodišnjih laureata, aktivnih sportaša i trenera, prvi su na podij izašli oni koji medalje kreiraju - treneri. Točnije, tercet najboljih - Vladimir Preradović, Nikola Bralić i Ivica Tucak.

- Više sam uzbuđen sada nego prije finala na Olimpijskim igrama. Ovo je nešto što sam sanjao cijeli život. Dijeliti ovu scenu s ovakvim velikanima - kratko će i iskreno Vladimir Preradović, trener zlatne Barbare Matić.

Nikola Bralić, “miran čovjek na biciklu onkraj jarunskog jezera”, trener veslačkog tandema za povijest, braće Sinković vrlo je kratko i jezgrovito odgovorio na upit voditelja Ivice Blažička: “Jste li vjerovali uoči posljednjih 500 metara finala da dečki mogu do medalje, još do zlata?”.

- Pa... jesam

Pojasnio je i kako i zašto.

- Natjerao sam ih na tih 200 u biti posljednjih metara na završnim pripremama, onima koji smo imali na Peruči. Prve dvije utrke u Parizu su bile korektne, ali nismo imali onu završnicu koju oni imaju, koju oni posjeduju. I onda smo se dogovorili, rekao sam im: “Dečki, sad idemo onu završnicu”. Iako, nije to baš prvi put znate. Isto su oni već radili. Na Europskom prvenstvu u Bledu, Svjetski kup Beograd, pa i Igre u Riju. Sad smo u Parizu napravili razliku od jednog metra.

Treći trener je pak osvojio u jednoj godini tri medalje. U biti, čak i manje ili kraće, u osam mjeseci.

- Prije svega čestitke momcima jer su oni napravili nešto što je bilo dosad neviđeno u svijetu sporta. Tri natjecanja u pola godine, to se nikad nije još dogodilo. To je sve ipak prošlost. Živimo u današnjici, ali siguran sam da ćemo i u budućnosti znati razveseljavati navijače, cijelu našu javnost - rekao je Ivica Tucak.

Vrlo je brzo izbornik Barakuda i ponovo po još jednu nagradu. Onu za momčad godine, jasno za Barakude.

- Dečki imaju svoje klupske obveze, neki igraju u petak, neki u subotu i zato nitko od dečki nije mogao biti tu. A što dalje? Već nakon Božića se iznova okupljamo u Zagrebu jer kreću pripreme za Svjetski kup u Bukureštu. Iako je nama naravno najbitnije sljedeće godine, Singapur i Svjetsko prvenstvo. Imamo pravo nadati se i veseliti budućnosti. Hrvatski vaterpolo će ostati ondje gdje je i sada, na vrhu.

Valent Sinković je zajedno s bratom osvojio, ha i tko bi drugi, nagradu za najbolji par, posadu ili štafetu. Valent je pojasnio taj famozni finalni finiš u Parizu.

- Ovo što je trener rekao je činjenica. Sve to u biti napravite na treningu - reče Valent.

Ovo je izjava koju bi morali, ali baš MORALI pročitati i zapamtiti svi mladi sportaši i sportašice, neovisno sportu. Sve se čini, radi, medalje “kuju” ondje i tada, na treningu.

- Kad smo osvojili zlato u Tokiju, to su nam bile najdominantnije Igre i to su svi očekivali. Sada ću reći nešto što nikada nismo. Nakon Tokija smo pričali s trenerom i rekli smo: “A, što bi bilo da budemo jednom četvrti i onda dođemo do prvog mjesta? To bi se možda više pamtilo”. I eto, tako se i dogodilo.

Martin Sinković je pridodao:

- Jednom na Peruči, tamo na treningu, na jednom od treninga na kojima je cilj maksimalno zakiseliti tijelo, mišiće umorom, na pola jezera sam “puknuo”. Stao sam, jednostavno nisam više mogao.

Da, tada je na Peruči u biti odveslano pariško olimpijsko zlato.

Najbolji sportaš Hrvatske, Miran Maričić bio je kratak.

- Lijepa točka na i u mojoj najljepšoj godini. Još k tome smo prijatelj Petar Gorša i ja i druge Igre uzastopno dospjeli do finala, što je nešto čime se ne mogu pohvaliti i mnoge daleko veće države.

Konačno, zlatni šećer na kraju. Olimpijska heroina, zlatna Dalmatinka, Barbara Matić.

- Da sam mogla isplanirati, ne bih mogla bolje. Nakon europskog zlata onda još i olimpijsko, bolje ne može.

Nego, niste ovime rekli kraj judu, sportu...

- O ne, jedva se čekam vratiti u dvoranu na treninge. Nisam još rekla svoje zadnje. (dba)

19. prosinac 2024 23:00