Talijanska momčad Friuli imala je na račun vožnje svog Frana Miholjevića i te kako dobru TV minutažu na startu Cro Racea, budući da je 19-godišnjak više od 200 km bio u bijegu na prvoj, najdužoj etapi od Osijeka do Varaždina.
Sin direktora utrke Vladimira Miholjevića je na koncu ulovljen, jer još nije nikada vozio tako dugu utrku, a i ovo mu je prva seniorska godina, pa je njegov bijeg bio glavna priča prvog dana...
- Šest sati na biciklu, 240 kilometara. Nikada nisam vozio takvu udaljenost, još sam bio u bijegu ispred cijele grupe. Na kraju sam osjetio noge, ali borio sam se do kraja i mislim da sam napravio dobar rezultat i mislim da cijela momčad može biti zadovoljna - rekao je Miholjević nakon prve etape 5. u ukupnom redoslijedu zahvaljujući bonifikacijama na sprintovima.
Od njega se to nije očekivalo na dionici dugoj 237 kilometara, njegova prednost bi trebala biti etapa od Rapca do Opatije, tamo je "doma".
12. na SP-u
- Pa da, to su ceste na kojima sam valjda svaki dan, poznajem svaku rupu i mogu reći da imam određenu prednost u odnosu na druge vozače koji ne poznaju toliko dobru tu rutu.
Taktika momčadi je inače dogovorena pred samu utrku i plan je očito dobro funkcionirao.
- Inače će se taktika dogovarati s obzirom na razvoj etapa i utrke. Mi smo manja momčad, tako da ne možemo previše toga kontrolirati. Dogovarat ćemo se u odnosu na to što oni najbolji budu radili.
Friuli je zapravo razvojna momčad, stepenica nakon koje se kreće prema gore, a u njoj su mahom biciklisti od 19 do 21 godine. Idealno mjesto za razvoj, kaže nam Fran.
- Super se osjećam unutar momčadi, znam da su prijašnjih godina davali vozače u momčadi World Toura. Imam povjerenja u trenere i ostatak momčadi, a i puno učim. Daju mi savjete kako trenirati, kako se ponašati na stazi, ali i izvan nje, prije i poslije utrke, te kako da ostvarim dobru formu...
Samopouzdanje je našem biciklistu dosta naraslo nakon nedavnog mlađeg seniorskog SP-a na kojem je stigao do 12. mjesta u kronometru.
- Da, baš sam na Cro Race stigao s velikim samopouzdanjem nakon tog SP-a, i to mi je dalo optimizam za ovu utrku.
Fran ističe da ima još puno toga učiti i da ima jako puno prostora za napredak u njegovim vožnjama.
- Sigurno da imam još puno prostora za napredak u izdržljivosti, u tim dužim etapama. Uz izdržljivost bih naveo i održavanje forme iz dana u dan, recimo u šest dana preko tisuću kilometara nisam nikada dosad odvozio, tako da će i to biti jedan od izazova. I to su sigurno područja u kojima imam prostora za napredak - pojašnjava Miholjević, pa otkriva kako izgleda njegov uobičajeni tjedan kad je sezona u punom jeku.
Uzor Alaphilippe
- Pa, recimo, na tjedan napravim pet ili šest treninga, i to se obično vrti od 300 pa do 600 ili 700 kilometara na tjedan, ovisi o ciljevima.
U usporedbi s ocem Vladimirom, Fran je nešto viši, stoga nas je zanimalo je li mu to prednost ili mana.
- To mi je prednost što se tiče kronometra, ali nije prednost što se moje težine tiče. Penjanje na uspone mi još uvijek predstavlja veliki napor.
Jasno, tu je i otac koji savjetuje Frana.
- Daje savjete, ali više od svega mene inspirira to što on radi iz dana u dan i koliko voli biciklizam. On mi je djelima pokazao da je moguće doći u sam vrh biciklizma, kao uostalom i naši drugi uspješni vozači.
Jedan od tih uspješnijih biciklista koje Fran spominje je Josip Rumac. Dvojac je često zajedno na treninzima.
- Živimo jako blizu tako da smo gotovo svaki dan na treningu kad nam se rasporedi poklapaju i on je jedan od vozača od kojih puno učim, zna puno o cestama, načinu treninga, a i vozio je neke od najboljih utrka na svijetu.
Govoreći o najboljim biciklistima na svijetu, Fran ima idole na koje se ugleda.
- Imam vozače kojima se divim, a i ja bih htio napraviti nešto ozbiljno, biti najbolja moguća verzija sebe i to mi je glavni cilj. Stil Juliana Alaphilippea mi se jako sviđa.
Budućnost u redovima talijanskog Friulija je upitna što se Franove gaže tiče. Iako se osjeća sjajno kod Talijana, još ne zna što nosi iduća sezona.
- Moramo sjesti i razgovarati. Ima nekoliko momčadi u koje bih mogao prijeći, ali mislim da ću ostati ovdje, jer doista nema razloga da odem. Puno sam napredovao i zbog toga sam jako zadovoljan u Friuliju.
Fran je tek na početku svoje karijere, ali evo već je na Cro Raceu nagovijestio svoj potencijal. On ipak sanja o pobjedama na klasicima.
- Svakako bih htio pobijediti etape na Grand Tourovima i uzeti jedan od klasika poput recimo utrke Pariz - Roubaix ili neke utrke u Belgiji. Također, medalja sa svjetskog prvenstva je san svakog vozača. Ali želio bih se koncentrirati na jednodnevne utrke - govori Fran.
No niti na Cro Raceu ne bi bilo loše da ostvari zapaženi rezultat ili da ponovi još pokoji bijeg, kao na prvoj etapi.
- Ha-ha, da, to bi bilo sjajno. Meni je uopće čast što sam se našao na startu utrke na domaćem terenu, i sve što ovdje napravim bit će mi samo dodatni plus i velika motivacija za dalje u mojoj karijeri. Napraviti dobar rezultat pred svojim ljudima bilo bi mi baš nevjerojatno - zaključuje Fran.