Još do prije nekoliko tjedana u Hrvatskom atletskom savezu (HAS) postojali su ambiciozni planovi da se za ovogodišnje Europsko prvenstvo u Münchenu složi ženska maratonska ekipa koja bi se čak bila sposobna upustiti i u borbu za medalju. Uz sjajne rezultate Bojane Bjeljac, Matee Parov Koštro i Kristine Hendel, to se doista i nije činilo nerealnim.
U međuvremenu, Parlov Koštro zbog ozljede nije uspjela završiti maraton u Sevilli, tako da i dalje nema normu za EP, no to još uvijek nije nepopravljivo. Ono što je, međutim, puno teži udarac je potvrda da je Kristina Hendel odlučila nastupati za Njemačku i već bismo je u Münchenu mogli gledati u dresu te zemlje.
HAS neće raditi probleme
Šteta, jer Kristina je u listopadu u Essenu istrčala prvi maraton u životu za sjajnih 2;27:31, što je treći rezultat svih vremena u Hrvatskoj. A sa samo 25 godina, tek ulazi u najbolje maratonske godine i za očekivati je da će u sezonama koje dolaze još napredovati. No, odluka koju je donijela zapravo nije neočekivana i ne treba je zbog toga ni kriviti, ni osuđivati. Kristina već godinama živi u Njemačkoj, udana je za tamošnjeg odličnog dugoprugaša Sebastiana Hendela, imaju i petogodišnjeg sina Jonathana, i ta je zemlja u punom smislu postala njezin dom. Tamo trenira, koristi tamošnju sportsku infrastrukturu, liječnike, tamo traži sponzore...
Kada smo razgovarali poslije maratona u Essenu, pitali smo je za mogućnost da u budućnosti nastupa za Njemačku, ali tada je to otklonila. Zbunjivala su je dosta stroga pravila Svjetske atletske federacije (WA) i trogodišnja zabrana nastupa na velikim natjecanjima prije promjene sportskog državljanstva. No kako je, spletom okolnosti, posljednji put u hrvatskom dresu trčala još početkom srpnja 2019. na Europskom kupu na 10.000 metara u Londonu, vjeruje da će to biti dovoljno da dobije dozvolu za nastup pod njemačkom zastavom već ove godine.
Nakon te utrke u srpnju 2019. dogodila joj se upala srčanog mišića, pa je došla korona-sezona u kojoj praktički nije bilo velikih natjecanja, pa ju je mučila plantarna fascija zbog koje nije uspjela izboriti nastup na lanjskim Olimpijskim igrama... Godine su prolazile, Kristina nije trčala u hrvatskom dresu i sada se nada da će to biti dovoljno za brzu promjenu državljanstva.
- Njemačko državljanstvo ionako već imam, a sada mi još samo HAS treba dati ispisnicu - rekla nam je Kristina.
U Savezu su nam potvrdili da joj neće raditi probleme, a ne bi to ni imalo smisla zbog svega što smo naveli. Moguće je tek da će tražiti određenu odštetu na račun ulaganja u Kristinu, ali tih nekoliko tisuća eura za Nijemce je ionako sitnica.
- Mislila sam da zbog te trogodišnje suspenzije neću moći nastupati za Njemačku, odnosno da bih morala propustiti Olimpijske igre u Parizu ako zatražim promjenu. No, nazvala sam Njemački atletski savez, razgovarala s njima i rekli su mi da se stanka može računati od 2019. i nakon toga sam odlučila da idem. Dovoljno sam jaka i u njemačkoj konkurenciji i mogu se i tamo kvalificirati za velika natjecanja, a i lakše mi je jer mi je tamo obitelj. Uvijek mi je žao kada tamo tražim sponzore, a na kraju nastupam za Hrvatsku, nije to ipak pošteno. A osim toga, mama mi je bolesna i ne može mi non-stop nabavljati i nositi potrebne papire iz Hrvatske - ispričala nam je Kristina, koja je u subotu u dresu svoga kluba Dinamo-Zrinjevca nastupila na Dvoranskom prvenstvu Hrvatske i osvojila naslov na 3000 metara.
U svibnju izbor za EP
Dakle, u kolovozu u Münchenu ćemo je, umjesto pod hrvatskom, gledati pod zastavom domaćina.
- To mi je i plan, nadam se da će sve dotad biti riješeno. Postoji procedura nakon što se podnese zahtjev Svjetskoj atletskoj federaciji, nekoliko tjedana to traje, a već u svibnju se bira njemačka maratonska ekipa za EP.
Postoji li mogućnost, ako se ta procedura otegne i ne uspije upasti u njemačku ekipu, da ipak odluči nastupiti za Hrvatsku na EP-u?
- Ne, već sam bila kod bilježnika i morala sam svojom izjavom potvrditi da želim nastupati za Njemačku. Kad se taj zahtjev podnese, nema više povratka, nema druge opcije.
Je li Nijemcima drago što su dobili tako kvalitetnu maratonku?
- Kod njih uvijek ima zanimanja za dobre atletičare. Imaju oni, naravno, puno dobrih maratonki, barem ih je sedam od 2;25 do 2;30 i nije im sila imati još jednu, ali nisu rekli “ne”.
Još jednom je objasnila glavni razlog za svoju odluku.
- Kao članica njemačke reprezentacije, imat ću lakši pristup objektima, liječnicima, sponzorima, svemu što se tiče sporta. A dok nastupam za Hrvatsku, oni će me uvijek gledati kao Hrvaticu i mogućnosti će mi biti manje.
Kristina je kao klinka, pod djevojačkim prezimenom Božić, dominirala na Krosu Sportskih novosti, a u međuvremenu je “narasla” do hrvatske rekorderke na 3000 m zapreke, nakon toga i do vrhunske maratonke.
I dalje za Dinamo
- I dalje ću nastupati za Dinamo i kad se pruži prilika, dolazit ću i na natjecanja u Hrvatsku. Sigurno ćemo se viđati na prvenstvima, a i uvijek ću bodriti naše atletičare. U principu, meni i nije bitno koji dres nosim, nego mi je kao sportašici najvažnije da ostvarim svoje ciljeve. Želim vidjeti koliko moje tijelo može bez ikakvih dodataka i supstanci, mogu li doći do razine djevojaka koje trče 2;20. To zvuči jako brzo, ali treba pokušati.
Za početak će pokušati popraviti osobni rekord na maratonu u Hamburgu u travnju.
- Prije toga imam polumaraton u Istanbulu, a za dva tjedna ću trčati 10 km u Berlinu, gdje će i Bojana Bjeljac biti uz mene. Osam tjedana je do Hamburga, trebam ostati zdrava dotad i nadam se još boljem rezultatu. A možda padne i državni rekord. Dokle god imam i hrvatsko državljanstvo, to se broji - uz osmijeh je zaključila Kristina.